DA LI VJERUJEŠ SVOJIM OČIMA
ILI SVOJOJ VJERI
Kada je nedavno Milorad Dodik rekao da je nezadovoljan radom sudstva BiH i da nama neće suditi muslimani, digla se velika demokratska prašina - kakve to veze ima, sudstvo je nezavisno, profesionalno, u skladu sa najboljim evropskim standardima... pa je došlo do javnog izvinjenja.
Sva komunistička dojenčad je naglo zaboravila da je u tom crnom ideologiziranom sistemu velika pažnja bila usmjerena na bratstvo i jedinstvo pa je kod suđenja za sve veće, važne i osjetljive predmete uvijek sudija određivan iz one nacije/naroda i vjere iz koje je i optuženi. Nije to bilo nikakvo nepovjerenje nego se htjelo otkloniti bilo kakvu mogućnost da neko manipuliše pripadnošću vjeri ili naciji jer će neuki svijet to lakše primiti nego objašnjenja paragrafa i tumačenje zakonske osnove. Nisam uočio, iako sam u tom komunizmu škole učio i novine čitao decenijama, da je neka nevladina demokratska organizacija ili vlada i međunarodna asocijacija, protestovala kod nadležnih u SFRJ zbog toga.
Onda je reisul Cerić otišao u Gluhu Bukovicu, tamo gdje su hodžu optužili i u prvom krugu osuduli, da je seksualno zloupotrebljavao djevojčicu, i rekao Dušku Tomiću da se ne petlja puno jer on nije musliman i ne razumije muslimanski živalj (prepričavam Cerića). Dakle, u islamskoj vjeri je trpanje čupave stare muške ruke u gluhe dječije gaćice potpuno drugačije od istog takvog svetogrdnog čina od strane pravoslavne ručurde u hrišćanskoj bogomolji. I teško je da to pravoslavna ruka razumije. I obratno. Reisul je, u stvari, rekao isto što i Dodik. A onda su i roditelji još dosolili: vjeruju Dušku Tomiću a ne vjeruju našoj djeci (onoj koja plače zajedno sa hodžom i listom kaže da je hodža dobar i da nije nikad ništa uradio loše).
Ta kastanizacija vjere, stvaranje vjerskog pravnog poretka, povjerenja i sistema vrijednosti, odbacivanje civilnog sudskog sistema i traženje pravde direktno kod svog vjerskog poglavara, znak je da je podjela bosanskohercegovačkog društva otišla mnogo dublje od političkog nivoa. Otišla je do nivoa svakog neukog džematlije podno Vlašića.
Krhka je linija koja spaja. Kao što je bilo krhko i bratstvo i jedinstvo koje su trozločinački đavoli uništili čim su dobili po kilu baruta.
ILI SVOJOJ VJERI
Kada je nedavno Milorad Dodik rekao da je nezadovoljan radom sudstva BiH i da nama neće suditi muslimani, digla se velika demokratska prašina - kakve to veze ima, sudstvo je nezavisno, profesionalno, u skladu sa najboljim evropskim standardima... pa je došlo do javnog izvinjenja.
Sva komunistička dojenčad je naglo zaboravila da je u tom crnom ideologiziranom sistemu velika pažnja bila usmjerena na bratstvo i jedinstvo pa je kod suđenja za sve veće, važne i osjetljive predmete uvijek sudija određivan iz one nacije/naroda i vjere iz koje je i optuženi. Nije to bilo nikakvo nepovjerenje nego se htjelo otkloniti bilo kakvu mogućnost da neko manipuliše pripadnošću vjeri ili naciji jer će neuki svijet to lakše primiti nego objašnjenja paragrafa i tumačenje zakonske osnove. Nisam uočio, iako sam u tom komunizmu škole učio i novine čitao decenijama, da je neka nevladina demokratska organizacija ili vlada i međunarodna asocijacija, protestovala kod nadležnih u SFRJ zbog toga.
Onda je reisul Cerić otišao u Gluhu Bukovicu, tamo gdje su hodžu optužili i u prvom krugu osuduli, da je seksualno zloupotrebljavao djevojčicu, i rekao Dušku Tomiću da se ne petlja puno jer on nije musliman i ne razumije muslimanski živalj (prepričavam Cerića). Dakle, u islamskoj vjeri je trpanje čupave stare muške ruke u gluhe dječije gaćice potpuno drugačije od istog takvog svetogrdnog čina od strane pravoslavne ručurde u hrišćanskoj bogomolji. I teško je da to pravoslavna ruka razumije. I obratno. Reisul je, u stvari, rekao isto što i Dodik. A onda su i roditelji još dosolili: vjeruju Dušku Tomiću a ne vjeruju našoj djeci (onoj koja plače zajedno sa hodžom i listom kaže da je hodža dobar i da nije nikad ništa uradio loše).
Ta kastanizacija vjere, stvaranje vjerskog pravnog poretka, povjerenja i sistema vrijednosti, odbacivanje civilnog sudskog sistema i traženje pravde direktno kod svog vjerskog poglavara, znak je da je podjela bosanskohercegovačkog društva otišla mnogo dublje od političkog nivoa. Otišla je do nivoa svakog neukog džematlije podno Vlašića.
Krhka je linija koja spaja. Kao što je bilo krhko i bratstvo i jedinstvo koje su trozločinački đavoli uništili čim su dobili po kilu baruta.
