GRB FEDERACIJE
Moram priznati da mi neki grbovi i zastave Federacije BiH, u prijedlogu, kao bivšem dizajneru i slikaru, djeluju sumračno i manijakalno, u tolikoj mjeri da, prema njima, ne bih nikada poželio da živim u Federaciji. Crna i Zelena boja, možda idu u oznake rudnika ali za federaciju, čiji sam naziv govori o osebujnosti, šarenilu i raznovrsnosti, ne idu nikako.
Uz to još jedna četeresnica na sjednici Parlamenta FBiH: Irfan Ajanović, poslanik, u stilu svojih šešeljevskih uzora u Skupštini Srbije, kleo je one koji bi glasali za grb sa pravoslavnim/srpskim oznakama.
Djeluje komično tražiti grb i zastavu Federacije iako je opštepotznato da nikome do toga nije stalo. Čim je ustavni sud rekao da to ne važi, pohitali su staviti „državna obilježja“ kao privremenu mjeru.
Djeluje i deprimirajuće biriti se oko srpskih simbola, kao konstitutivnog naroda, na grbu i zastavi a tog istog konstitutivnog naroda nema na licu, odnosno na teritoriji.
Realnost je teško priznati.
Sva Hrvatska se čudi kako je irski sud dao politički azil nekom Srbinu koji je izjavio da bi, povratkom, njegova djeca u Hrvatskoj bila ugrožena.
Morbidno je protjerati nekoliko stotina hiljada ljudi, popaliti im na hiljade kuća i onda se čuditi što se dvoje djece osjeća ugroženo.
Jednako je i insistiranje bošnjačkih stranaka na velikim budžetskim sredstvima za povratak onih istih ljudi kojima su, čim su počeli rat, savjetovali i organizovali kolektivno iseljavanje kako bi potkrijepili predstavu o srpskoj agresiji i genocidu. Nekim kreditom, za čiji je pronalazak zadužen Savjet ministara, neće se očistiti obraz a naročito se ljudi neće vratiti. Isto tako je, kao i Esdea, Esdees, selio svoje a nakon rata im savjetovao, a gdje je mogao i zabranjivao, povratak u Federaciju. Oni su, pak, od srama, prestali i pričati o tim ljudima.
A, možda je bolje da se sačekaju ustavne promjene, još jedno deset-petnaest godina pa da se onda ide u usvajanje grba i zastave Federacije.
Možda će nove generacije pronaći bolje boje od crne.
Moram priznati da mi neki grbovi i zastave Federacije BiH, u prijedlogu, kao bivšem dizajneru i slikaru, djeluju sumračno i manijakalno, u tolikoj mjeri da, prema njima, ne bih nikada poželio da živim u Federaciji. Crna i Zelena boja, možda idu u oznake rudnika ali za federaciju, čiji sam naziv govori o osebujnosti, šarenilu i raznovrsnosti, ne idu nikako.
Uz to još jedna četeresnica na sjednici Parlamenta FBiH: Irfan Ajanović, poslanik, u stilu svojih šešeljevskih uzora u Skupštini Srbije, kleo je one koji bi glasali za grb sa pravoslavnim/srpskim oznakama.
Djeluje komično tražiti grb i zastavu Federacije iako je opštepotznato da nikome do toga nije stalo. Čim je ustavni sud rekao da to ne važi, pohitali su staviti „državna obilježja“ kao privremenu mjeru.
Djeluje i deprimirajuće biriti se oko srpskih simbola, kao konstitutivnog naroda, na grbu i zastavi a tog istog konstitutivnog naroda nema na licu, odnosno na teritoriji.
Realnost je teško priznati.
Sva Hrvatska se čudi kako je irski sud dao politički azil nekom Srbinu koji je izjavio da bi, povratkom, njegova djeca u Hrvatskoj bila ugrožena.
Morbidno je protjerati nekoliko stotina hiljada ljudi, popaliti im na hiljade kuća i onda se čuditi što se dvoje djece osjeća ugroženo.
Jednako je i insistiranje bošnjačkih stranaka na velikim budžetskim sredstvima za povratak onih istih ljudi kojima su, čim su počeli rat, savjetovali i organizovali kolektivno iseljavanje kako bi potkrijepili predstavu o srpskoj agresiji i genocidu. Nekim kreditom, za čiji je pronalazak zadužen Savjet ministara, neće se očistiti obraz a naročito se ljudi neće vratiti. Isto tako je, kao i Esdea, Esdees, selio svoje a nakon rata im savjetovao, a gdje je mogao i zabranjivao, povratak u Federaciju. Oni su, pak, od srama, prestali i pričati o tim ljudima.
A, možda je bolje da se sačekaju ustavne promjene, još jedno deset-petnaest godina pa da se onda ide u usvajanje grba i zastave Federacije.
Možda će nove generacije pronaći bolje boje od crne.
