FETIŠIZACIJA POTROŠNJE
Situacija u svjetskoj ekonomiji je zanimljiva.
Amerika spašava svoju industriju i finansije a sav svijet spašava Ameriku, kapitalizacijom, otkupom, akvizicijama (mada sada pojedini autoriteti savjetuju da se ni na koji način ne ulazi sa novcem u Ameriku jer će to tuzemci iskoristiti kao pozajmicu koju nikad neće vratiti).
Prema Herald Tribjunu, u svemu ima i neke svijetle niti. Jer, Amerika i Kina proučavaju socijalna iskustva, iskustva socijalne države i socijaldemokratije uopšte u Evropi, kako bi ih primijenili u vlastitim zabranima. Kolikogod to bilo pozitivno i evrosimpatično, radi se, ipak o vatrogasnim odredima jer je ogromna sirotinja Amerike ostala bez igdje ičega i nije više dovoljan kazan da se prehrane.
Ali zajednička svjetska nit koja se provlači u planovima za izlaz iz krize, pa čak i u Kini, osim državnog davanja i preuzimanja banaka, jeste ponovno ukazivanje Svete Potrošnje kao Gospe od Međugorja.
Amerika daje još 888 mlrd $ kako bi potakla potrošnju. Kina razmatra koliko je efikasna njena politika prevelike štednje. Amerika sada ne daje suve pare nego smanjuje poreze, najvećim dijelom. Smanjenje priliva u poreske jasle smatra se davanjem države. Te mjere za povećanje potrošnje i za smanjenje poreza kako bi se povećala kupovna spirala, govore o tome da se potrošačko društvo, društvo balonizirane vrijednosti, ekonomiju izvikanih cijena i izdeklarisanog bogatstva na berzi, samozavarava trula društva u njihovoj strategiji za izlazak iz krize. To je put koji je i doveo do krize. Tim putem se ne može i izaći. Svako društvo počiva na stvaranju nove vrijednosti a ne na povećanoj potrošnji već postojeće vrijednosti. Nova proizvedena, sada već i stvorena, vrijednost, jer postoje vrijednosti i mimo golog rada i industrijske proizvodnje, određuje dalje novčane procese, roba-novac-roba ili roba-novac-roba/repromaterijal. Ili, pak roba-novac-novac i odeđuje ukupno društveno bogatstvo u tom trenutku, ukupnu sumu novca u opticaju i bogatstvo svakog pojedinca. Čim imate više novca u opticaju, a novcem se danas smatraju i rizični krediti i sva druga novčana teleportiranja pa čak i vrijednost akcija i njihov dnevni skok na berzi, nešto sa društvom nije u redu.
Američka berzanska ekonomija se toliko balonizirala da je zaboravljen prvi početni postulat o vezi količine novca i stvaranja vrijednosti. Da bi pobjegli od novca kao glavnog pokazatelja stvaranja vrijednosti, i da bi pobjegli od stvaranja nove vrijednosti, posegli su za baloniziranjem i licitiranjem vrijednosti. Za tom im podloga nije bilo stvaranje nove vrijednosti nego pljačka pojdinačnih društvenih dobara jer američki beskućnik je stvarnom vrijednošću svoje kuće, koja je otišla na doboš pošto je bila pod hipotekom, platio početni ulog za virtuleno bogaćenje američke kapitalističke neoliberalne manjine.
Kapitalizam jer propao u Americi.
Jedino je loše što je propao tamo gdje nije nastao. Moguće je da će vijest o tome biti naknadno objavljena ali na scenu, u 21. vijeku, stupa država koja će kontrolisati stvaranje nove vrijednosti i novčane tokove. Vol strit, Fol Strit, odmetnuo se od svih vlasti i postao nadsuverena institucija čak i jednoj SAD. Tamo neki fosilni mešetar je decenijama držao u rukama delegiranu moć neoliberalnih kapitalista i upropastio sve (počelo je još sa mjerama onog holivudskog predsjednika Amerike) istovremeno upravljajući ne samo Amerikom nego i okolnim ekonomijama.
Samo država koja kreira i nadgleda privatno vlasništvo i incijativu, tržište i socojalno upravljivo sticanje bogatstva, profita i kapitala, može opstati kao suugovarač sa svojim građanima, pa i kapitalistima, o zajedničkom bivstvovanju u obliku države a na osnovu ustava. Vladavina neoliberalnih ajkula iznad države i socijalne sudbine svakog pojedinca iz širokog sloja koji je tkivo svakog društva, unaprijed je osuđena na propast.
Situacija u svjetskoj ekonomiji je zanimljiva.
Amerika spašava svoju industriju i finansije a sav svijet spašava Ameriku, kapitalizacijom, otkupom, akvizicijama (mada sada pojedini autoriteti savjetuju da se ni na koji način ne ulazi sa novcem u Ameriku jer će to tuzemci iskoristiti kao pozajmicu koju nikad neće vratiti).
Prema Herald Tribjunu, u svemu ima i neke svijetle niti. Jer, Amerika i Kina proučavaju socijalna iskustva, iskustva socijalne države i socijaldemokratije uopšte u Evropi, kako bi ih primijenili u vlastitim zabranima. Kolikogod to bilo pozitivno i evrosimpatično, radi se, ipak o vatrogasnim odredima jer je ogromna sirotinja Amerike ostala bez igdje ičega i nije više dovoljan kazan da se prehrane.
Ali zajednička svjetska nit koja se provlači u planovima za izlaz iz krize, pa čak i u Kini, osim državnog davanja i preuzimanja banaka, jeste ponovno ukazivanje Svete Potrošnje kao Gospe od Međugorja.
Amerika daje još 888 mlrd $ kako bi potakla potrošnju. Kina razmatra koliko je efikasna njena politika prevelike štednje. Amerika sada ne daje suve pare nego smanjuje poreze, najvećim dijelom. Smanjenje priliva u poreske jasle smatra se davanjem države. Te mjere za povećanje potrošnje i za smanjenje poreza kako bi se povećala kupovna spirala, govore o tome da se potrošačko društvo, društvo balonizirane vrijednosti, ekonomiju izvikanih cijena i izdeklarisanog bogatstva na berzi, samozavarava trula društva u njihovoj strategiji za izlazak iz krize. To je put koji je i doveo do krize. Tim putem se ne može i izaći. Svako društvo počiva na stvaranju nove vrijednosti a ne na povećanoj potrošnji već postojeće vrijednosti. Nova proizvedena, sada već i stvorena, vrijednost, jer postoje vrijednosti i mimo golog rada i industrijske proizvodnje, određuje dalje novčane procese, roba-novac-roba ili roba-novac-roba/repromaterijal. Ili, pak roba-novac-novac i odeđuje ukupno društveno bogatstvo u tom trenutku, ukupnu sumu novca u opticaju i bogatstvo svakog pojedinca. Čim imate više novca u opticaju, a novcem se danas smatraju i rizični krediti i sva druga novčana teleportiranja pa čak i vrijednost akcija i njihov dnevni skok na berzi, nešto sa društvom nije u redu.
Američka berzanska ekonomija se toliko balonizirala da je zaboravljen prvi početni postulat o vezi količine novca i stvaranja vrijednosti. Da bi pobjegli od novca kao glavnog pokazatelja stvaranja vrijednosti, i da bi pobjegli od stvaranja nove vrijednosti, posegli su za baloniziranjem i licitiranjem vrijednosti. Za tom im podloga nije bilo stvaranje nove vrijednosti nego pljačka pojdinačnih društvenih dobara jer američki beskućnik je stvarnom vrijednošću svoje kuće, koja je otišla na doboš pošto je bila pod hipotekom, platio početni ulog za virtuleno bogaćenje američke kapitalističke neoliberalne manjine.
Kapitalizam jer propao u Americi.
Jedino je loše što je propao tamo gdje nije nastao. Moguće je da će vijest o tome biti naknadno objavljena ali na scenu, u 21. vijeku, stupa država koja će kontrolisati stvaranje nove vrijednosti i novčane tokove. Vol strit, Fol Strit, odmetnuo se od svih vlasti i postao nadsuverena institucija čak i jednoj SAD. Tamo neki fosilni mešetar je decenijama držao u rukama delegiranu moć neoliberalnih kapitalista i upropastio sve (počelo je još sa mjerama onog holivudskog predsjednika Amerike) istovremeno upravljajući ne samo Amerikom nego i okolnim ekonomijama.
Samo država koja kreira i nadgleda privatno vlasništvo i incijativu, tržište i socojalno upravljivo sticanje bogatstva, profita i kapitala, može opstati kao suugovarač sa svojim građanima, pa i kapitalistima, o zajedničkom bivstvovanju u obliku države a na osnovu ustava. Vladavina neoliberalnih ajkula iznad države i socijalne sudbine svakog pojedinca iz širokog sloja koji je tkivo svakog društva, unaprijed je osuđena na propast.
