USTAVNE PROMJENE
Cilj ustavnih promjena u BiH, pošto to nisu evropske integracije jer EU ne postavlja to kao uslov, može biti samo:
· Ukidanje entiteta sa naglaskom na Republiku Srpsku, mada je isto tako teško ukidanje i nekih županija
· Rješenje hrvatskog pitanja
· Otklanjanje straha bošnjačkog naroda da će se BiH raspasti i da će ostati bez države u kojoj su najznačajniji faktor, barem po brojnosti
Republika Srpska već postoji i srpski narod je riješio svoj konstitucionalno-teritorijalni okvir pa nema potrebe za ustavnim promjenama. Što se tiče Republike Srpske, BiH ovakava kakva je može da postoji hiljadu godina. Ukidanje entiteta, odnosno ukidanje Republike Srpske ili bilo kakvo mijenjanje nadležnosti ili obima, nije moguće bez saglasnosti njenih žitelja. Ona, to je izvjesno, nikada neće doći.
Kada se situacija analizira realno, ustavne promjene treba da sačuvaju BiH, makar u dejtonskim vanjskim granicama i da riješe hrvatsko pitanje.
Sve drugo što se iznosi na sto, radi protiv BiH.
Stoga me čude izjave Sulejmana Tihića o pripajanju Bijeljine Tuzli, Bihaća Banjaluci i Trebinja Mostaru. Kao i izjave Dragana Čovića o tome da su moguće teritorijalne promjene Republike Srpske. Na taj način oni otežavaju posao Miloradu Dodiku i tjeraju ga da se povuče iz ustavnih promjena. A bez Dodika i Republike Srpske, taj posao je propao.
Razumljivo je, donekle, da Tihić nešto mora da relativizira kako ga sarajevske barakude na čelu sa ajkulom Harisom, ne bi oglodale za sekundu. Ali igra predratnom kartografijom potpuno je nerealna kao što je nerealna i promjena granica Republike Srpske.
Razumljivo je i da je Tihiću teško da odmah predoči da je prihvaćen Čovićev prijedlog o tri teritorijalne cjeline za tri naroda i Sarajevo distrikt, jer bi bio optužen da je popustio ne samo Dodiku nego i Hrvatima.
Ali na ovaj način, čitavu priču su predozirali do neozbiljnosti jer se može odmah zaključiti da svi pričaju potpuno različite priče i da, u stvari ne žele da se dogovore. Politički faktori koji bi potencijalno podržali ustavne promjene banjalučke trojke, počeli su javno da demonstriraju neslaganje sa takvim konceptima.
Projekt može lako da dođe u pitanje.
Lego-ustav koji se u raznim kombinacijama varira diljem bosanskohercegovačkih tvrđava, može stvoriti samo nove emotivne animozitete. Već čujem kako Bihać ni u ratu nije pao pa zašto bi pao sada a iz Bijeljine na tuzlansko oduševljenje: dobićemo Bijeljinu i sve do Foče, da će tražiti status kao što ga ima Brčko.
Realno, takve Tihićeve ili Čovićeve kombinacije politički bi uništile BiH, sreća da rata ne bi moglo biti zbog međunarodnih okolnosti i prisustva u BiH. Ekonomski još i više. Nikakve ekonomske regije ne postoje u Evropi. Regije su za narodne nošnje, etnoturizam i čuvanje slivova rijeka. Sve ostalo moraju da rješavaju cjeline koje imaju ustavne temelje. Koja je budala shvatila da regija može da funkcioniše bez ustava. A koja bi budala pristala da regije imaju ustave.
Radi se, u suštini o feudalizaciji BiH, koja bi imala svoje sitne i jadne feude a glavni feudalac bi bio u Sarajevu.
Mislim da će Una prije da se ulijeva u Kupresu nego će neko izdejstvovati rješenja o kojima govori Tihić i drugi kartografozborci.
Ako neko želi realitet on je maksimalno sadržan u tri federalne jedinice i Sarajevu kao distriktu, pošto mu se, jednonacionalnom, na drugi način ne može pomoći.
Cilj ustavnih promjena u BiH, pošto to nisu evropske integracije jer EU ne postavlja to kao uslov, može biti samo:
· Ukidanje entiteta sa naglaskom na Republiku Srpsku, mada je isto tako teško ukidanje i nekih županija
· Rješenje hrvatskog pitanja
· Otklanjanje straha bošnjačkog naroda da će se BiH raspasti i da će ostati bez države u kojoj su najznačajniji faktor, barem po brojnosti
Republika Srpska već postoji i srpski narod je riješio svoj konstitucionalno-teritorijalni okvir pa nema potrebe za ustavnim promjenama. Što se tiče Republike Srpske, BiH ovakava kakva je može da postoji hiljadu godina. Ukidanje entiteta, odnosno ukidanje Republike Srpske ili bilo kakvo mijenjanje nadležnosti ili obima, nije moguće bez saglasnosti njenih žitelja. Ona, to je izvjesno, nikada neće doći.
Kada se situacija analizira realno, ustavne promjene treba da sačuvaju BiH, makar u dejtonskim vanjskim granicama i da riješe hrvatsko pitanje.
Sve drugo što se iznosi na sto, radi protiv BiH.
Stoga me čude izjave Sulejmana Tihića o pripajanju Bijeljine Tuzli, Bihaća Banjaluci i Trebinja Mostaru. Kao i izjave Dragana Čovića o tome da su moguće teritorijalne promjene Republike Srpske. Na taj način oni otežavaju posao Miloradu Dodiku i tjeraju ga da se povuče iz ustavnih promjena. A bez Dodika i Republike Srpske, taj posao je propao.
Razumljivo je, donekle, da Tihić nešto mora da relativizira kako ga sarajevske barakude na čelu sa ajkulom Harisom, ne bi oglodale za sekundu. Ali igra predratnom kartografijom potpuno je nerealna kao što je nerealna i promjena granica Republike Srpske.
Razumljivo je i da je Tihiću teško da odmah predoči da je prihvaćen Čovićev prijedlog o tri teritorijalne cjeline za tri naroda i Sarajevo distrikt, jer bi bio optužen da je popustio ne samo Dodiku nego i Hrvatima.
Ali na ovaj način, čitavu priču su predozirali do neozbiljnosti jer se može odmah zaključiti da svi pričaju potpuno različite priče i da, u stvari ne žele da se dogovore. Politički faktori koji bi potencijalno podržali ustavne promjene banjalučke trojke, počeli su javno da demonstriraju neslaganje sa takvim konceptima.
Projekt može lako da dođe u pitanje.
Lego-ustav koji se u raznim kombinacijama varira diljem bosanskohercegovačkih tvrđava, može stvoriti samo nove emotivne animozitete. Već čujem kako Bihać ni u ratu nije pao pa zašto bi pao sada a iz Bijeljine na tuzlansko oduševljenje: dobićemo Bijeljinu i sve do Foče, da će tražiti status kao što ga ima Brčko.
Realno, takve Tihićeve ili Čovićeve kombinacije politički bi uništile BiH, sreća da rata ne bi moglo biti zbog međunarodnih okolnosti i prisustva u BiH. Ekonomski još i više. Nikakve ekonomske regije ne postoje u Evropi. Regije su za narodne nošnje, etnoturizam i čuvanje slivova rijeka. Sve ostalo moraju da rješavaju cjeline koje imaju ustavne temelje. Koja je budala shvatila da regija može da funkcioniše bez ustava. A koja bi budala pristala da regije imaju ustave.
Radi se, u suštini o feudalizaciji BiH, koja bi imala svoje sitne i jadne feude a glavni feudalac bi bio u Sarajevu.
Mislim da će Una prije da se ulijeva u Kupresu nego će neko izdejstvovati rješenja o kojima govori Tihić i drugi kartografozborci.
Ako neko želi realitet on je maksimalno sadržan u tri federalne jedinice i Sarajevu kao distriktu, pošto mu se, jednonacionalnom, na drugi način ne može pomoći.
