TUŽBA PROTIV SRBIJE
Nezrele države poprimaju osobine zavađenih jetrva.
Mislio sam da su Hrvati Hrvatske za posjedovanje vlastite države zreliji čak i od Slovenaca. Imali su tisućljetnu težnju, imali su proljeće, imali su čak i terorističke organizacije i činili zločine po svijetu kada je Bin Laden piškio po pijesku, imali su prijatelje po Evropi koji su im pomogli... Vidim da sam se preračunao.
Hrvatska je demonstrirala nezrelost svojim redarstvenim akcijama i ponašanjem prema Srbima kao prema insektima. Balkanski bolesni državotvorni nacionalisti nisu shvatili da bi im Srbi u Hrvatskoj dali takav legitimetet u Evropi pred kojim bi se klanjale sve članice.
Ali, dobro.
Poslije su, u horu sa BiH, pjevali internacionalne songove o tome kako je Jugoslavija, JNA, SRJ, Srbija, Srbi, Četnici... izvršili agresiju na Hrvatsku. Basove su pjevale srpske budale koje su govorile i radile na projektu Srbija do Rjekjavika, Srbija do Lamanša, Srbija do Vladivostoka, Srbija do šarafa na sjevernom polu...
Onda su tužili Srbiju, jer sada je ostala samo Srbija, za genocid po Hrvatskoj a sud u Hagu se proglasio nadležnim.
Hrvatski vrh, u Vukovaru u šetnji, blago likuje na tu temu. Mislim na Mesića i Sanadera. Mediji takođe.
Moralno pravo Hrvatske da nekoga tuži za bilo šta u ratu, na nivou je dna rimskog arteškog bunara. Zemlja koja je protjerala svojih četiri stotine tisuća Srba (u to računam i one koji su ostali a koji nisu ništa, dakle, kao da ne postoje) i tako stala na drugo mjesto rang liste savršenih etničkih sterilizatora (Sarajevo ubjedljivo drži prvo mjesto iako je uzorak manji), zemlja koja je svojim ishitrenim i izlobiranim priznanjem omogućila pokolj u BiH, zemlja koja ej upotrijebila Hrvate u BiH i ondfa ih odbacila, zemlja koja je u ratna hordiranja na prostoru bivše SFRJ ušla sa ratnim ciljem glavne stranke da se šahovnica postavi na Drini, da im Zemun ne spominjem, nema nikakvo političko i istorijsko pravo da tuži susjednu zemlju za bilo šta. Jer je Hrvatska jednako učestvovala u svemu kao i drugi.
O moralnom pravu neću ni da govorim, Hrvatska to ne razumije kao što ne razumije da nekontrolisanim zaduživanjem vodi državu u propast. I sve njene dobre ljude.
Budućnost Hrvatske je sa susjedima. Kao i svake zemlje. Može Hrvatska da bude član ili pridružena država Ujedinjene Indonezije ali će joj susjedi ostati sadašnji.
Na dugi rok, tužba i Hrvatske i ovdašnjih jadnika iz BiH, biće kolac raskola u budućim odnosima.
Države bi trebale imati veću mudrost od zavađenih jetrva i braće koja se izbi sikirama zbog ašova međe. Sve što radi Hrvatska susjedima, radiće u nekom vremenu i susjedi njoj. A neće uvijek biti Nato pakta, onog usranog ambasadora iz oluje, evropske unije... ne treba nikada kupovati razloge za neki budući rat.
Treba kupovati razloge za mir.
Pošto su države dobijene ratom, u nekom budućem ratu se to više ne može dobiti, može se samo izgubiti.
Nezrele države poprimaju osobine zavađenih jetrva.
Mislio sam da su Hrvati Hrvatske za posjedovanje vlastite države zreliji čak i od Slovenaca. Imali su tisućljetnu težnju, imali su proljeće, imali su čak i terorističke organizacije i činili zločine po svijetu kada je Bin Laden piškio po pijesku, imali su prijatelje po Evropi koji su im pomogli... Vidim da sam se preračunao.
Hrvatska je demonstrirala nezrelost svojim redarstvenim akcijama i ponašanjem prema Srbima kao prema insektima. Balkanski bolesni državotvorni nacionalisti nisu shvatili da bi im Srbi u Hrvatskoj dali takav legitimetet u Evropi pred kojim bi se klanjale sve članice.
Ali, dobro.
Poslije su, u horu sa BiH, pjevali internacionalne songove o tome kako je Jugoslavija, JNA, SRJ, Srbija, Srbi, Četnici... izvršili agresiju na Hrvatsku. Basove su pjevale srpske budale koje su govorile i radile na projektu Srbija do Rjekjavika, Srbija do Lamanša, Srbija do Vladivostoka, Srbija do šarafa na sjevernom polu...
Onda su tužili Srbiju, jer sada je ostala samo Srbija, za genocid po Hrvatskoj a sud u Hagu se proglasio nadležnim.
Hrvatski vrh, u Vukovaru u šetnji, blago likuje na tu temu. Mislim na Mesića i Sanadera. Mediji takođe.
Moralno pravo Hrvatske da nekoga tuži za bilo šta u ratu, na nivou je dna rimskog arteškog bunara. Zemlja koja je protjerala svojih četiri stotine tisuća Srba (u to računam i one koji su ostali a koji nisu ništa, dakle, kao da ne postoje) i tako stala na drugo mjesto rang liste savršenih etničkih sterilizatora (Sarajevo ubjedljivo drži prvo mjesto iako je uzorak manji), zemlja koja je svojim ishitrenim i izlobiranim priznanjem omogućila pokolj u BiH, zemlja koja ej upotrijebila Hrvate u BiH i ondfa ih odbacila, zemlja koja je u ratna hordiranja na prostoru bivše SFRJ ušla sa ratnim ciljem glavne stranke da se šahovnica postavi na Drini, da im Zemun ne spominjem, nema nikakvo političko i istorijsko pravo da tuži susjednu zemlju za bilo šta. Jer je Hrvatska jednako učestvovala u svemu kao i drugi.
O moralnom pravu neću ni da govorim, Hrvatska to ne razumije kao što ne razumije da nekontrolisanim zaduživanjem vodi državu u propast. I sve njene dobre ljude.
Budućnost Hrvatske je sa susjedima. Kao i svake zemlje. Može Hrvatska da bude član ili pridružena država Ujedinjene Indonezije ali će joj susjedi ostati sadašnji.
Na dugi rok, tužba i Hrvatske i ovdašnjih jadnika iz BiH, biće kolac raskola u budućim odnosima.
Države bi trebale imati veću mudrost od zavađenih jetrva i braće koja se izbi sikirama zbog ašova međe. Sve što radi Hrvatska susjedima, radiće u nekom vremenu i susjedi njoj. A neće uvijek biti Nato pakta, onog usranog ambasadora iz oluje, evropske unije... ne treba nikada kupovati razloge za neki budući rat.
Treba kupovati razloge za mir.
Pošto su države dobijene ratom, u nekom budućem ratu se to više ne može dobiti, može se samo izgubiti.
