MOSTARSKI UNIVERZITET
Bosna i Hercegovina je jedan veliki Mostarski Univerzitet.
Zbog odnosa svojih naroda prema njoj i zbog odnosa svojih naroda međutrojno. Zbog Dejtonske prinude i zbog koperfildovske multikulturalnosti, multinacionalnosti i multikonfesionalnosti. Zbog novih generacija neupisane škole samoukog nacionalizma i zbog klaonice koja se odvijala pred svima nama a ne tamo daleko, u Ruandi, na primjer. Zbog permanentnog predoziranja vlastitih pripadnika Državom Bosnom koje se drugi boje ko crnci bijelih kapuljača i zbog nametnutog plesa na žici u kome se tri naroda neprestano zbližavaju i rastavljaju. Zbog nemoguće misije da dželati i žrtve na istoj njivi kolju jedni druge, glasaju jedni pored drugih i tvore državu zajedno, kao kad bi to 46. radili Nijemci, Poljaci i Jevreji.
Mostarski Univerzitet je način nepodnošenja, razdvajanja i tučnjave nacija na području Mostara.
To je škola mržnje, podijeljenosti i sukoba civilizacija na otvorenom. To je učenje života za budućnost u kome mlade generacije, koje su tokom višenacionalne trobojne klaonice bile u krevecu i pod cuclom, u nedostatku rata, demonstriraju svoju sklonost ka toleranciji kao temelju raspada.
Sticajem okolnosti te dvije vijesti objavljene su isti dan. Ta o tučnjavi mladih mostaraca, školaraca, po zeleno-kockastoj osnovi i o postojanju nekih selefijskih potencijalnih terorističkih grupa koju je objelodanio direktor policije F.
Stanje u kome vještački živi BiH, kao presa za divlje voće i sirćetnim izrazom lica njenih stanara, proizvodi i jednu i drugu vijest kao prirodnu pojavu.
Osjećanje Mladih Hrvata, potomaka onih kojima su njihovi obećali državu zvana Šahovnica na Drini, a onda ih upakirali u F koja nije ništa i u kojoj oni nisu ništa, zakonito proizvodi genetski protest koji se izražava u još uvijek blagom obliku sirovog nasilja.
Osjećanje muslimana, među koje je islam, ovaj put kao agresivna prefabrikacija, stigao po drugi put i izbio ih iz mira vjere, sevdaha i komšiluka kojeg su remetile samo niz kaldrmu, nano, nanule, kojima je servirana nezavisna država koju oni nisu tražili i koji su radi nje žrtvovani i upotrijebljeni i kojima je, i još uvijek, navučena posteljica žrtve agresije i genocida a dželatima prokazani oni koji su im svaki dan pred očima, zakonito dovodi do smicanja svijesti o vjeri, naciji, državi i neprijatelju što se inficira u ovdje neprirodnim pojavama vanpojmljivog ispoljavanja vjere s pomoću brada, kratkih hlača i ćulapa i ukazanju vehabija, selefija, derviša i svakih drugih genetskih inačica terora nad vlastitom vjerom.
Zakonitost tih pojava samo je znak zakonitog razvoja društva koje živi pod neprestanon presijom.
Bosna i Hercegovina i jeste primitivno načinjena presa za jabuke i kruške divljake. Ona u tom stanju ne može dugo izdržati i to je njen glavni problem a ne protivdržavna i nacionalistička retorika RV ili MD. BiH je u tom stanju pokušala izdržati pod Austro-ugarskom monarhijom pa je AUM propala, pokušala je i pod SHS monarhijom pa je Drugi svjetski rat eksperimentisao sa sukobima i SHM klaonicom, pokušala je, bez pokazivanja kiselog izraza lica i u bratsvu i jedinstvu pa se SFRJ raspala što je konačno identifikovalo Higsov bozon definitivne podjele, pokušava i sada pod dejtonskim nečastivim silama pa...
BiH mora ustanoviti unutrašnji teritorijalno-politički okvir i garantirijum za svoja tri naroda.
U suprotnom, vijesti o kojima pišem biće sve češće ili sve krvavije.
Bosna i Hercegovina je jedan veliki Mostarski Univerzitet.
Zbog odnosa svojih naroda prema njoj i zbog odnosa svojih naroda međutrojno. Zbog Dejtonske prinude i zbog koperfildovske multikulturalnosti, multinacionalnosti i multikonfesionalnosti. Zbog novih generacija neupisane škole samoukog nacionalizma i zbog klaonice koja se odvijala pred svima nama a ne tamo daleko, u Ruandi, na primjer. Zbog permanentnog predoziranja vlastitih pripadnika Državom Bosnom koje se drugi boje ko crnci bijelih kapuljača i zbog nametnutog plesa na žici u kome se tri naroda neprestano zbližavaju i rastavljaju. Zbog nemoguće misije da dželati i žrtve na istoj njivi kolju jedni druge, glasaju jedni pored drugih i tvore državu zajedno, kao kad bi to 46. radili Nijemci, Poljaci i Jevreji.
Mostarski Univerzitet je način nepodnošenja, razdvajanja i tučnjave nacija na području Mostara.
To je škola mržnje, podijeljenosti i sukoba civilizacija na otvorenom. To je učenje života za budućnost u kome mlade generacije, koje su tokom višenacionalne trobojne klaonice bile u krevecu i pod cuclom, u nedostatku rata, demonstriraju svoju sklonost ka toleranciji kao temelju raspada.
Sticajem okolnosti te dvije vijesti objavljene su isti dan. Ta o tučnjavi mladih mostaraca, školaraca, po zeleno-kockastoj osnovi i o postojanju nekih selefijskih potencijalnih terorističkih grupa koju je objelodanio direktor policije F.
Stanje u kome vještački živi BiH, kao presa za divlje voće i sirćetnim izrazom lica njenih stanara, proizvodi i jednu i drugu vijest kao prirodnu pojavu.
Osjećanje Mladih Hrvata, potomaka onih kojima su njihovi obećali državu zvana Šahovnica na Drini, a onda ih upakirali u F koja nije ništa i u kojoj oni nisu ništa, zakonito proizvodi genetski protest koji se izražava u još uvijek blagom obliku sirovog nasilja.
Osjećanje muslimana, među koje je islam, ovaj put kao agresivna prefabrikacija, stigao po drugi put i izbio ih iz mira vjere, sevdaha i komšiluka kojeg su remetile samo niz kaldrmu, nano, nanule, kojima je servirana nezavisna država koju oni nisu tražili i koji su radi nje žrtvovani i upotrijebljeni i kojima je, i još uvijek, navučena posteljica žrtve agresije i genocida a dželatima prokazani oni koji su im svaki dan pred očima, zakonito dovodi do smicanja svijesti o vjeri, naciji, državi i neprijatelju što se inficira u ovdje neprirodnim pojavama vanpojmljivog ispoljavanja vjere s pomoću brada, kratkih hlača i ćulapa i ukazanju vehabija, selefija, derviša i svakih drugih genetskih inačica terora nad vlastitom vjerom.
Zakonitost tih pojava samo je znak zakonitog razvoja društva koje živi pod neprestanon presijom.
Bosna i Hercegovina i jeste primitivno načinjena presa za jabuke i kruške divljake. Ona u tom stanju ne može dugo izdržati i to je njen glavni problem a ne protivdržavna i nacionalistička retorika RV ili MD. BiH je u tom stanju pokušala izdržati pod Austro-ugarskom monarhijom pa je AUM propala, pokušala je i pod SHS monarhijom pa je Drugi svjetski rat eksperimentisao sa sukobima i SHM klaonicom, pokušala je, bez pokazivanja kiselog izraza lica i u bratsvu i jedinstvu pa se SFRJ raspala što je konačno identifikovalo Higsov bozon definitivne podjele, pokušava i sada pod dejtonskim nečastivim silama pa...
BiH mora ustanoviti unutrašnji teritorijalno-politički okvir i garantirijum za svoja tri naroda.
U suprotnom, vijesti o kojima pišem biće sve češće ili sve krvavije.
