SMJENA DODIKA I SILAJDŽIĆA
Jedan dio političke a i prostonarodne javnosti u BiH, pošto javno mnijenje ne postoji, već skoro tri godine uzima viagru koja je u kriznim psiho-političkim apotekama registrovana pod imenom Smjena Dodika i Silajdžića.
I nekidan su novinari pitali Am. amb. Ingliša da li je tačno da je od njegove zemlje traženo da smijeni Dodika i Silajdžića. Ili tako nešto.
Nekoliko površnih teza kruži iznad Bosne i Hercegovine.
Jedna je da reforme spašavaju BiH.
Druga je da je ukidanje Republike Srpske vrhunska, vrhunaravna i kultna reforma.
Treća je da se jednog jutra pojavio Dodik i zaustavio rajski put BiH koji je već bio popločan ukidanjem Vojske Republike Srpske a trebao je da se pozlati ukidanjem policije Republike Srpske u ustavnim reformama mnogo sretnijim nego što je aprilski paket.
Četvrta je da bi smjena Dodika riješila sve
Peta je da bi uz Dodika trebalo smijeniti i Silajdžića da tako demonstriramo multietnički kurban, da se vlasi ne dosjete.
Kakogod cijenili Dodika, problem BiH nije Dodik. Problem je sama klica BiH. Ali to zahtijeva dužu elaboraciju.
Dodik i Silajdžić nisu čak ni kao original i falsifikat. Ni po čemu se ne mogu svrstati pod ista mjerila kako bi ih se istovremeno moglo smijeniti. Rejting jednog i drugog neusporediv je. Čak i ako ne vrtimo izborno kolo unatrag, jasno je, na osnovu skorašnjih lokalnih izbora, da Silajdžić političku snagu crpi samo iz svog mjesta u Predsjedništvu BiH. On nema stranku ili je ima minornu. On nema stranački program kojeg prepoznaju birači, i na lokalnom i na parlamentarnom planu.
Silajdžić nema iza sebe nikakve reference osim ratnih. A to su reference skoro za rešetke. Dodik ima iza sebe neprestano udvostručavanje izbronih rezultata i, što je epohalno važno, osnivanje stranke poslije rata.
Silajdžić nije iza sebe ostavio ništa sagrađeno. Nije bio ni šef vatrogasnog društva u sastavu jednog TAM-a i četiri dobrovoljca. Dodik je prošao ubrzan razvoj jedne male pribanjalučke opštine, stvorio privatnu fabriku namještaja, bio predsjednik Vlade Republike Srpske i otvorio je prema svijetu. Sada je opet graditelj ekonomije i napretka koji prestiže prosjek plata i BDP u Federaciji iako je Republika Srpska startala iz arteškog bunara.
A najvažnije: Silajdžić laže po svijetu o broju silovanih i ubijenih i zahtijeva da se ukine Republika Srpska kako bi Bošnjaci sami vladali „Bosnom“ a Dodik zahtijeva poštovanje ustava i Dejtonskog sporazuma te trajni ostanak Republike Srpske u okviru BiH (za referendum ima vremena, op. R.V.). Te djelatnosti se ne mogu dovoditi u zajednički razlog za smjenu.
Šta se krije iza „Smjene Dodika i Silajdžića“?
Analitičari tog političkog amalgama smatraju da bi odstranjivanjem Dodika sa političke scene Savez nezavisnih socijaldemokrata iskopnio čime bi politička scena u Republici Srpskoj bila značajno devastirana jer više ne bi bilo jake stranke. Čak i kada bi se dio glasača prelio prema nacionalističkoj desnici to ne bi bio problem jer se ta desnica lako može ucjenjivati ratnim zločinima i kriminalom a mamiti slastima vlasti. Na tom dijelu pozornice zadugo se ne bi pojavio veliki igrač. Pogledajte, kažu, političku scenu u Hrvata, kakva je nakon odstranjivanja Jelavića. Teško bi nekome palo na pamet da neku novu ili staru stranku vodi ponovo tim putem, kao što sada Hrvate niko ne vodi putem hrvatske samouprave. Osim toga, potrebno je petnaest godina da se stvori pobjednička stranka a za to vrijeme posao bi bio završen. Bosna bi bila kalajisana.
Odstranjivanjem Silajdžića, bošnjačka politička scena ne bi izgubila ništa. Samo bi ojačala jer bi dvojac IZ – SDA imao jasniji mozaik i veći izbor političko-vjerskog alata – ne bi više smetali Haris i Lagumdžija.
Stoga molitva za smjenu Dodika i Silajdžića je u stvari molitva da jednom za svagda Bosnom i Hercegovinom zavlada bošnjaštvo u svojoj ovozemaljskoj formi islama.
Tačno je da se smjenom Harisa ne bi ni na stranačkoj ni na bošnjačkoj političkoj sceni dogodilo ništa. Jedino bi manje marlbora bilo popušeno u Predsjedništvu BiH.
Ali računica sa smjenom Dodika nije tačna. Malo je komplikovanija. Nisam plaćen da za tuđi račun analiziram tri posljednje orkanske izborne pobjede Dodika i Saveza nezavisnih socijaldemokrata.
Jedan dio političke a i prostonarodne javnosti u BiH, pošto javno mnijenje ne postoji, već skoro tri godine uzima viagru koja je u kriznim psiho-političkim apotekama registrovana pod imenom Smjena Dodika i Silajdžića.
I nekidan su novinari pitali Am. amb. Ingliša da li je tačno da je od njegove zemlje traženo da smijeni Dodika i Silajdžića. Ili tako nešto.
Nekoliko površnih teza kruži iznad Bosne i Hercegovine.
Jedna je da reforme spašavaju BiH.
Druga je da je ukidanje Republike Srpske vrhunska, vrhunaravna i kultna reforma.
Treća je da se jednog jutra pojavio Dodik i zaustavio rajski put BiH koji je već bio popločan ukidanjem Vojske Republike Srpske a trebao je da se pozlati ukidanjem policije Republike Srpske u ustavnim reformama mnogo sretnijim nego što je aprilski paket.
Četvrta je da bi smjena Dodika riješila sve
Peta je da bi uz Dodika trebalo smijeniti i Silajdžića da tako demonstriramo multietnički kurban, da se vlasi ne dosjete.
Kakogod cijenili Dodika, problem BiH nije Dodik. Problem je sama klica BiH. Ali to zahtijeva dužu elaboraciju.
Dodik i Silajdžić nisu čak ni kao original i falsifikat. Ni po čemu se ne mogu svrstati pod ista mjerila kako bi ih se istovremeno moglo smijeniti. Rejting jednog i drugog neusporediv je. Čak i ako ne vrtimo izborno kolo unatrag, jasno je, na osnovu skorašnjih lokalnih izbora, da Silajdžić političku snagu crpi samo iz svog mjesta u Predsjedništvu BiH. On nema stranku ili je ima minornu. On nema stranački program kojeg prepoznaju birači, i na lokalnom i na parlamentarnom planu.
Silajdžić nema iza sebe nikakve reference osim ratnih. A to su reference skoro za rešetke. Dodik ima iza sebe neprestano udvostručavanje izbronih rezultata i, što je epohalno važno, osnivanje stranke poslije rata.
Silajdžić nije iza sebe ostavio ništa sagrađeno. Nije bio ni šef vatrogasnog društva u sastavu jednog TAM-a i četiri dobrovoljca. Dodik je prošao ubrzan razvoj jedne male pribanjalučke opštine, stvorio privatnu fabriku namještaja, bio predsjednik Vlade Republike Srpske i otvorio je prema svijetu. Sada je opet graditelj ekonomije i napretka koji prestiže prosjek plata i BDP u Federaciji iako je Republika Srpska startala iz arteškog bunara.
A najvažnije: Silajdžić laže po svijetu o broju silovanih i ubijenih i zahtijeva da se ukine Republika Srpska kako bi Bošnjaci sami vladali „Bosnom“ a Dodik zahtijeva poštovanje ustava i Dejtonskog sporazuma te trajni ostanak Republike Srpske u okviru BiH (za referendum ima vremena, op. R.V.). Te djelatnosti se ne mogu dovoditi u zajednički razlog za smjenu.
Šta se krije iza „Smjene Dodika i Silajdžića“?
Analitičari tog političkog amalgama smatraju da bi odstranjivanjem Dodika sa političke scene Savez nezavisnih socijaldemokrata iskopnio čime bi politička scena u Republici Srpskoj bila značajno devastirana jer više ne bi bilo jake stranke. Čak i kada bi se dio glasača prelio prema nacionalističkoj desnici to ne bi bio problem jer se ta desnica lako može ucjenjivati ratnim zločinima i kriminalom a mamiti slastima vlasti. Na tom dijelu pozornice zadugo se ne bi pojavio veliki igrač. Pogledajte, kažu, političku scenu u Hrvata, kakva je nakon odstranjivanja Jelavića. Teško bi nekome palo na pamet da neku novu ili staru stranku vodi ponovo tim putem, kao što sada Hrvate niko ne vodi putem hrvatske samouprave. Osim toga, potrebno je petnaest godina da se stvori pobjednička stranka a za to vrijeme posao bi bio završen. Bosna bi bila kalajisana.
Odstranjivanjem Silajdžića, bošnjačka politička scena ne bi izgubila ništa. Samo bi ojačala jer bi dvojac IZ – SDA imao jasniji mozaik i veći izbor političko-vjerskog alata – ne bi više smetali Haris i Lagumdžija.
Stoga molitva za smjenu Dodika i Silajdžića je u stvari molitva da jednom za svagda Bosnom i Hercegovinom zavlada bošnjaštvo u svojoj ovozemaljskoj formi islama.
Tačno je da se smjenom Harisa ne bi ni na stranačkoj ni na bošnjačkoj političkoj sceni dogodilo ništa. Jedino bi manje marlbora bilo popušeno u Predsjedništvu BiH.
Ali računica sa smjenom Dodika nije tačna. Malo je komplikovanija. Nisam plaćen da za tuđi račun analiziram tri posljednje orkanske izborne pobjede Dodika i Saveza nezavisnih socijaldemokrata.
