REFERENDUM ILI RASPAD
Na sjednici Narodne skupštine Republike Srpske neće biti pominjan referendum. Barem u zaključcima.
Ambasador, Bosanski Ohaer, Stipe Fikus, Bosansko Sarajevo i Država BiH d.o.o. mogu odahnuti. I Tačka.
Ali nepodnošljiva tortura laganja o žrtvama i silovanjima, o genocidnosti svake žive vrste koja ima veze sa Srbima i Republikom Srpskom, o potrebi da i javni nužnici budu u državnoj korporaciji i da se ukine nadležnost Republike Srpske čak i u segmentu pranja ulica, time neće biti otklonjena.
Sve to što praktikuje Sarajevski Bošnjački Krug u posljednjim godinama, a naročito u posljednje tri, otkako bauk referenduma kruži nad Bosnom i Hercegovinom, ne djeluje u korist referenduma nego djeluje u korist raspada.
To je zamka u koju neprestano upadaju akteri SBK.
Svako protivljenje referendumu, jednako kao i svaki zahtjev za jačanjem državnih organa, što je impresionističko pomagalo kojim se približno opisuje unitarizacija i centralizacija, vodi ka raspadu BiH a ne ka referendumu.
U tu zamku su upali i Ambasador, Bosanski Ohaer, i Tačka.
Radi nekoncentrisanih čitalaca, moram da kažem da treba razlikovati referendum, secesiju i raspad. Referendum je hiperrealističko slikanje stvarnosti čije je obrazloženje sadržano u pravu na samoopredjeljenje. Secesija je odvajanje dijela narodne imovine u vidu teritorije od ostatka države, pod uslovom da od države nešto ostane. Raspad je raspad. Kao, po mnogim teorijama prava, u slučaju Titove Jugoslavije. U narodnom tumačenju prava signirano pod: svako sebi.
Bosna i Hercegovina ne može opstati na ovaj način.
Nemoguće je da Republika Srpska neprestanim dokazivanjem dejtonskih činjenica od koje je njaveća da je u istom trenutku nastala i priznata i BiH, i Federacija, i Republika Srpska, i neprestanim ekonomskim iskoracima, sačuva BiH.
Nemoguće je pronaći kompromis jer nema aktera za kompromis. Ne može Republika Srpska činiti kompromis sama sa sobom. Ne može Republika Srpska o sudbini BiH pregovarati sa nepostojećim Agama Sarajlijama i Tačkom jer ne predstavljaju nikoga. Haris Silajdžić i Sulejman Tihić ne predstavljaju nikoga osim svoje političke stranke. Ne predstavljaju ni Predsjedništvo BiH niti predstavljaju Sarajevo.
Pravi realni i jedino moguće djelotvorni pregovarači su Federacija i Republika Srpska. Ta dva subjekta mogu da stvore Državu ili da je rastvore. Koliko interesa nađu da dva entiteta, toliko će je i biti.
Na dosadašnji način ne može se stvoriti ništa.
Država BiH sa p.o. ne može se stvoriti ukidanjem grba Republike Srpske. I drugo ovdje ne spomenuto.
Ako Age Sarajlije, Ambasador i Tačka budu insistirali na dosadašnjem traženju nepostojeće elementarne atomske čestice unitarizacije i na pokušaju da se uništi neuništiva čestica referenduma, neće se dogoditi ni referednum ni secesija.
Dogodiće se raspad.
A tu onda neće pomoći ni Dejtonski sporazum, kao što SFRJ nije pomogla Jalta, ni međunarodno pravo, ni noćne more.
Na sjednici Narodne skupštine Republike Srpske neće biti pominjan referendum. Barem u zaključcima.
Ambasador, Bosanski Ohaer, Stipe Fikus, Bosansko Sarajevo i Država BiH d.o.o. mogu odahnuti. I Tačka.
Ali nepodnošljiva tortura laganja o žrtvama i silovanjima, o genocidnosti svake žive vrste koja ima veze sa Srbima i Republikom Srpskom, o potrebi da i javni nužnici budu u državnoj korporaciji i da se ukine nadležnost Republike Srpske čak i u segmentu pranja ulica, time neće biti otklonjena.
Sve to što praktikuje Sarajevski Bošnjački Krug u posljednjim godinama, a naročito u posljednje tri, otkako bauk referenduma kruži nad Bosnom i Hercegovinom, ne djeluje u korist referenduma nego djeluje u korist raspada.
To je zamka u koju neprestano upadaju akteri SBK.
Svako protivljenje referendumu, jednako kao i svaki zahtjev za jačanjem državnih organa, što je impresionističko pomagalo kojim se približno opisuje unitarizacija i centralizacija, vodi ka raspadu BiH a ne ka referendumu.
U tu zamku su upali i Ambasador, Bosanski Ohaer, i Tačka.
Radi nekoncentrisanih čitalaca, moram da kažem da treba razlikovati referendum, secesiju i raspad. Referendum je hiperrealističko slikanje stvarnosti čije je obrazloženje sadržano u pravu na samoopredjeljenje. Secesija je odvajanje dijela narodne imovine u vidu teritorije od ostatka države, pod uslovom da od države nešto ostane. Raspad je raspad. Kao, po mnogim teorijama prava, u slučaju Titove Jugoslavije. U narodnom tumačenju prava signirano pod: svako sebi.
Bosna i Hercegovina ne može opstati na ovaj način.
Nemoguće je da Republika Srpska neprestanim dokazivanjem dejtonskih činjenica od koje je njaveća da je u istom trenutku nastala i priznata i BiH, i Federacija, i Republika Srpska, i neprestanim ekonomskim iskoracima, sačuva BiH.
Nemoguće je pronaći kompromis jer nema aktera za kompromis. Ne može Republika Srpska činiti kompromis sama sa sobom. Ne može Republika Srpska o sudbini BiH pregovarati sa nepostojećim Agama Sarajlijama i Tačkom jer ne predstavljaju nikoga. Haris Silajdžić i Sulejman Tihić ne predstavljaju nikoga osim svoje političke stranke. Ne predstavljaju ni Predsjedništvo BiH niti predstavljaju Sarajevo.
Pravi realni i jedino moguće djelotvorni pregovarači su Federacija i Republika Srpska. Ta dva subjekta mogu da stvore Državu ili da je rastvore. Koliko interesa nađu da dva entiteta, toliko će je i biti.
Na dosadašnji način ne može se stvoriti ništa.
Država BiH sa p.o. ne može se stvoriti ukidanjem grba Republike Srpske. I drugo ovdje ne spomenuto.
Ako Age Sarajlije, Ambasador i Tačka budu insistirali na dosadašnjem traženju nepostojeće elementarne atomske čestice unitarizacije i na pokušaju da se uništi neuništiva čestica referenduma, neće se dogoditi ni referednum ni secesija.
Dogodiće se raspad.
A tu onda neće pomoći ni Dejtonski sporazum, kao što SFRJ nije pomogla Jalta, ni međunarodno pravo, ni noćne more.
