PITER GALBRAJT ILI
REGISTROVANA
POJAVA LJUDOŽDERSTVA
Ratni američki ambasador u Hrvatskoj za čijeg vremena je Neovisna Hrvatska izvela niz deratizacija, redarstvenih manifestacija, kulturno-umjetničkih performansa te neometeno klanje, paljenje i protjerivanje Srba, njih 400.000, a on to mirno promatrao, potpomagao i odobravao, Piter Galbrajt, izjavio je u nekoj emisiji da mu je žao što nisu dozvolili da združene snage muslimana i Hrvata ne sataru Srbe na kraju višenacionalnih ratova u BiH.
I izjavio je da su Srbi genocidni fašisti.
Ne postoji politički metar za karakterisanje ovakve izjave.
To spada u poremećaje uma.
To niko nikad nije izjavio ni za Nijemce koji su imali fašističku državu, fašistički politički sistem i fašističku silu za realizaciju. Naprotiv, pobjednici Drugog svjetskog rata, kako svjedoči Čerčil u svojim memoarima, i u toku rata su planirali i dogovarali kako sačuvati njemački narod jer narod ne može da nestane zbog toga što se njihova država i vlast izrodila u fašizam. A Srbi su samo jedan od učesnika građanskog rata, vjerskog rata i kriminalizovane odbrane nacije i nikako se ne mogu uspoređivati sa Hitlerovom Njemačkom da bi ih se moglo nazvati fašistima.
Piter Galbrajt je genetski potomak bijelaca koji su istrijebili Indijance na sjevrenoameričkom kontinentu, otevši im pri tome zemlju, prirodu i bogatstva. Piteru Glabrajtu je proradio pradjedovski gen koji je zadužen za masovno istrebljenje i on sada svjedoči da je imao podsvjesnu želju da Srbi budu istrijeblljeni. On to klasificira kao: „pokoreni“ što je u slučaju sjevernoameričkih Indijanaca realizovano kroz rezervate.
Piter Glabrajt se može svrstati u kategoriju masovnih ubica jer je to ionako američki pronalazak. Samo savršena demokratska i ekonomski stabilna društva mogu da porode, odoje i odnjeguju ljude koji bez razloga ubiju dvadeset, trideset ljudi za pola sata.
Moja klasifikacija za Pitera Galbrajta: ljudožder.
Jer njegova ratna djelatnost i ono što javno govori ne može se smatrati političkim niti socijalnim djelovanjem.
Kladim se da noću sanja da u dnevnom boravku ima tam-tam bubnjeve prevučene sasušenom ljudskom kožom nekog Srbina koga su redarstvenici živog zakopali za vrijeme akcije koju su organizovali i pomagali on i američki eksperti.
Tu osionost, koju šire pojedini američki zvaničnici po svijetu, pa i ovdje, a koju preuzimaju razni Šmunkovi i Voskuleri, ne može suzbiti Al-kaida i 11. septembar. To se može urušiti samo ekonomskom propašću društva koje je iznjedrilo takve ljudožderske sklopove svijesti.
Jer, ta svijest je i produkovana kapitaložderstvom i unesrećivanjem svega živog oko sebe. Prljavo bogatstvo hrani ovakvu kolektivnu i pojedinačnu krvoločnu ljudoždersku svijest. Kada nestane te hrane, možemo se nadati i nestanku takve svijesti.
Ta svijest je produkovana i nedostatkom kulturno-istorijske, civilizacijske i vrijednosne posteljice za društvo iz koga je ponikao Piter Galbrajt. To su ljudi koji su došli niotkuda, nisačim i nizbogčega. Stoga njima nacija ne znači ništa. Bili to Srbi ili neko drugi. Oni i ne znaju da nacija znači čitavu istoriju i da to nije tek puko statističko obilježje, to nije „ilegalni meksikanac“ koji je noću roveći pijesak prešao granicu u Teksasu, to nisu „afroamerikanci“ ili „latinoamerikanci“, kako Galbrajtovi vole da skupno zovu nacije, kao da se radi o redu insekata.
Nacija je evropsko dostignuće istorije, kulture i socijaliteta. Druga područja nisu stigla dotle, neka nidokle. Neka područja planete stigla su tek do misticizma i sekti, neka do vjere i idolopoklonstva, neka do ljudožderstva. Samo Evropa svu svoju istoriju ljudi koncentriše u nacije, u njima čuva sve dragocjenosti, dostignuća, bogove, vjere, vremena, kulture, umjetnosti, društvene regulacije...
Zato su nacije u Evropi važne. I zato je nacijama važna Evropa.
Onome kome ništa nije važno, on ide u Ameriku.
Ratni američki ambasador u Hrvatskoj za čijeg vremena je Neovisna Hrvatska izvela niz deratizacija, redarstvenih manifestacija, kulturno-umjetničkih performansa te neometeno klanje, paljenje i protjerivanje Srba, njih 400.000, a on to mirno promatrao, potpomagao i odobravao, Piter Galbrajt, izjavio je u nekoj emisiji da mu je žao što nisu dozvolili da združene snage muslimana i Hrvata ne sataru Srbe na kraju višenacionalnih ratova u BiH.
I izjavio je da su Srbi genocidni fašisti.
Ne postoji politički metar za karakterisanje ovakve izjave.
To spada u poremećaje uma.
To niko nikad nije izjavio ni za Nijemce koji su imali fašističku državu, fašistički politički sistem i fašističku silu za realizaciju. Naprotiv, pobjednici Drugog svjetskog rata, kako svjedoči Čerčil u svojim memoarima, i u toku rata su planirali i dogovarali kako sačuvati njemački narod jer narod ne može da nestane zbog toga što se njihova država i vlast izrodila u fašizam. A Srbi su samo jedan od učesnika građanskog rata, vjerskog rata i kriminalizovane odbrane nacije i nikako se ne mogu uspoređivati sa Hitlerovom Njemačkom da bi ih se moglo nazvati fašistima.
Piter Galbrajt je genetski potomak bijelaca koji su istrijebili Indijance na sjevrenoameričkom kontinentu, otevši im pri tome zemlju, prirodu i bogatstva. Piteru Glabrajtu je proradio pradjedovski gen koji je zadužen za masovno istrebljenje i on sada svjedoči da je imao podsvjesnu želju da Srbi budu istrijeblljeni. On to klasificira kao: „pokoreni“ što je u slučaju sjevernoameričkih Indijanaca realizovano kroz rezervate.
Piter Glabrajt se može svrstati u kategoriju masovnih ubica jer je to ionako američki pronalazak. Samo savršena demokratska i ekonomski stabilna društva mogu da porode, odoje i odnjeguju ljude koji bez razloga ubiju dvadeset, trideset ljudi za pola sata.
Moja klasifikacija za Pitera Galbrajta: ljudožder.
Jer njegova ratna djelatnost i ono što javno govori ne može se smatrati političkim niti socijalnim djelovanjem.
Kladim se da noću sanja da u dnevnom boravku ima tam-tam bubnjeve prevučene sasušenom ljudskom kožom nekog Srbina koga su redarstvenici živog zakopali za vrijeme akcije koju su organizovali i pomagali on i američki eksperti.
Tu osionost, koju šire pojedini američki zvaničnici po svijetu, pa i ovdje, a koju preuzimaju razni Šmunkovi i Voskuleri, ne može suzbiti Al-kaida i 11. septembar. To se može urušiti samo ekonomskom propašću društva koje je iznjedrilo takve ljudožderske sklopove svijesti.
Jer, ta svijest je i produkovana kapitaložderstvom i unesrećivanjem svega živog oko sebe. Prljavo bogatstvo hrani ovakvu kolektivnu i pojedinačnu krvoločnu ljudoždersku svijest. Kada nestane te hrane, možemo se nadati i nestanku takve svijesti.
Ta svijest je produkovana i nedostatkom kulturno-istorijske, civilizacijske i vrijednosne posteljice za društvo iz koga je ponikao Piter Galbrajt. To su ljudi koji su došli niotkuda, nisačim i nizbogčega. Stoga njima nacija ne znači ništa. Bili to Srbi ili neko drugi. Oni i ne znaju da nacija znači čitavu istoriju i da to nije tek puko statističko obilježje, to nije „ilegalni meksikanac“ koji je noću roveći pijesak prešao granicu u Teksasu, to nisu „afroamerikanci“ ili „latinoamerikanci“, kako Galbrajtovi vole da skupno zovu nacije, kao da se radi o redu insekata.
Nacija je evropsko dostignuće istorije, kulture i socijaliteta. Druga područja nisu stigla dotle, neka nidokle. Neka područja planete stigla su tek do misticizma i sekti, neka do vjere i idolopoklonstva, neka do ljudožderstva. Samo Evropa svu svoju istoriju ljudi koncentriše u nacije, u njima čuva sve dragocjenosti, dostignuća, bogove, vjere, vremena, kulture, umjetnosti, društvene regulacije...
Zato su nacije u Evropi važne. I zato je nacijama važna Evropa.
Onome kome ništa nije važno, on ide u Ameriku.
