SVETO VETO SILAJDŽIĆA
Bošnjačka parlamentarna porota u predmetu Haris Silajdžić protiv Srpske pravoslavne crkve presudila je da druga dva člana Predsjedništva BiH nisu krivi.
Poslanici nisu glasali u korist Silajdžićeve tvrdnje da bi potpisivanjem ugovora BiH i SPC, slično ugovoru sa Vatikanom, bio ugrožen vitalni interes Federacije BiH.
Doista, nije mi od početka bilo jasno da li Silajdžić samo vraća dug Radmanoviću koji je imao nekoliko uspješnih veto-poteza, ili ima nešto bolesno u njemu protiv Srpske pravoslavne crkve o čemu su neki insinuirali a ja nisam bio baš ubijeđen, ili je doista bitan taj ustavni osnov na koji se kao nevaljan pozivao Silajdžić jer se, tobože, ne radi o odnosu sa državama (SPC je samo Srpska pravoslavna crkva).
Nekoliko činjenica je ipak nepobitno:
· Tačno je da SPC nije država ali to nije do kraja ni Vatikan jer sam ima neki sekretarijat za odnose sa državama
· I da nema u BiH tih Srba, Hrvata i Bošnjaka, vjerskim zajednicama morate dati jednake uslove – ne može IZ graditi džamiju usred bivših komunističkih Ciglana a SPC ne može vratiti evidentnu imovinu
· Problematičan je vitalni interes – čega? Vitalni interes Federacije, koja je prozirna tvorevina kao satenske meduze, kompaktna kao lego od blata, opskrbljena interesom kao afrička plemena kozačkim čizmama, vjerski razjedinjena i haotična kao jugov snijeg, jednostavno ne postoji ni u ovom segmentu.
· Mada nevoljno, pominjem i razrokost glavnih bošnjačkih stranaka.
Mogao bih sada da likujem o tome kao je Haris dobio ono što je tražio, kako nema refleks za tajming, kako je izgubio politički ugled i uticaj...
Ono što vrijedi detektovati, posve je na drugoj strani:
· Silajdžićev veto samo je eho starih šema uslovnog refleksa u političko-jetrvskom ponašanju u BiH
· Odsustvo podrške vetu nepobitan je znak da ratni ljudi i ratno vrijeme nepovratno prolaze
· Realna BiH je možda na vidiku, možda može uspjeti njen projekt za opstojnost – Novi Samostalni Početak. Realnu BiH obilježili su proteklih nedjelja: usvajanje policijskih zakona, donatorska veče za mostarsku crkvu, odustajanje od krsta na Zlatištu...
I još: sve je krenulo nabolje nakon kraha Aprilskog paketa ustavnih promjena i nakon propasti projekta Jedna Jedina Policija BiH. To su bila dvije pokazne vježbe nerealne i nezrele BiH i konačno joj saopštenje da mora krenuti drugim putem.
Bošnjačka parlamentarna porota u predmetu Haris Silajdžić protiv Srpske pravoslavne crkve presudila je da druga dva člana Predsjedništva BiH nisu krivi.
Poslanici nisu glasali u korist Silajdžićeve tvrdnje da bi potpisivanjem ugovora BiH i SPC, slično ugovoru sa Vatikanom, bio ugrožen vitalni interes Federacije BiH.
Doista, nije mi od početka bilo jasno da li Silajdžić samo vraća dug Radmanoviću koji je imao nekoliko uspješnih veto-poteza, ili ima nešto bolesno u njemu protiv Srpske pravoslavne crkve o čemu su neki insinuirali a ja nisam bio baš ubijeđen, ili je doista bitan taj ustavni osnov na koji se kao nevaljan pozivao Silajdžić jer se, tobože, ne radi o odnosu sa državama (SPC je samo Srpska pravoslavna crkva).
Nekoliko činjenica je ipak nepobitno:
· Tačno je da SPC nije država ali to nije do kraja ni Vatikan jer sam ima neki sekretarijat za odnose sa državama
· I da nema u BiH tih Srba, Hrvata i Bošnjaka, vjerskim zajednicama morate dati jednake uslove – ne može IZ graditi džamiju usred bivših komunističkih Ciglana a SPC ne može vratiti evidentnu imovinu
· Problematičan je vitalni interes – čega? Vitalni interes Federacije, koja je prozirna tvorevina kao satenske meduze, kompaktna kao lego od blata, opskrbljena interesom kao afrička plemena kozačkim čizmama, vjerski razjedinjena i haotična kao jugov snijeg, jednostavno ne postoji ni u ovom segmentu.
· Mada nevoljno, pominjem i razrokost glavnih bošnjačkih stranaka.
Mogao bih sada da likujem o tome kao je Haris dobio ono što je tražio, kako nema refleks za tajming, kako je izgubio politički ugled i uticaj...
Ono što vrijedi detektovati, posve je na drugoj strani:
· Silajdžićev veto samo je eho starih šema uslovnog refleksa u političko-jetrvskom ponašanju u BiH
· Odsustvo podrške vetu nepobitan je znak da ratni ljudi i ratno vrijeme nepovratno prolaze
· Realna BiH je možda na vidiku, možda može uspjeti njen projekt za opstojnost – Novi Samostalni Početak. Realnu BiH obilježili su proteklih nedjelja: usvajanje policijskih zakona, donatorska veče za mostarsku crkvu, odustajanje od krsta na Zlatištu...
I još: sve je krenulo nabolje nakon kraha Aprilskog paketa ustavnih promjena i nakon propasti projekta Jedna Jedina Policija BiH. To su bila dvije pokazne vježbe nerealne i nezrele BiH i konačno joj saopštenje da mora krenuti drugim putem.
