Izvinjavam se prijedorskom medi, koga su naimenovali Miljen, što ga zovem međedom. On to ne razumije ali u našem, kobiva ljudskom, svijetu međed je karakterna osobina i pomaže boljem razumijevanju stvari.
Dakle, medo Miljen je ovdje doživio kilažu anoreksičnih nesretnica i došao na ivicu života. Sreća je samo što je u taj neljudski kavez došao kao beba pa ne može da načini razliku između normalnog medvjeđeg života i ovoga što mu se događalo iza onih rešetaka Alaktraza. On, jadničak, srećom, misli da je to normalno.
No, našlo se dobrih ljudi, od reditelja i glumačkog svijeta do ministara u Vladi Republike Srpske, ovdje i još boljih ljudi u Francuskoj i medo Miljen je otišao da preživi.
Tako je Međed Miljen potpisao Sporazum o pridruživanju i stabilizaciji sa EU prije ljudi u BiH.
Prijedorski međed je u stvari simbol ljudskih sudbina u Bosni i Hercegovini.
On je upao u mrežu KOS-a, Kriminalizovane Odbrane Srpstva, koja je iznjedrila lokalnog krimosa sa prijedorskog područja i koji je odneznamkud zaradio velike pare i sagradio sebi dvorac bajkovitog imena Šervud. Šta mislite kakva je lova potrebna i kakva pamet nije potrebna da se ode tako daleko – Šervud! Međed je tu došao kao neophodan ukras, kao nekad metar knjiga Lenjina u partijskom regalu. Međed je služio kao simbol moći. U evropskom svijetu to je Ferari, u arapskom to je pozlaćeni Rols, ovdje u BiH to je - međed.
Naš nivo je takav, ali ni to nije tragedija.
Tragedija je što činimo tako da i ljudi i međedi propadaju. Kada je slomljen taj blekbaster pod imenom Kriminalizovana Odbrana Srpstva, od scenarista Miloševića i redatelja Esdeesa, propao je i gazda Međeda i Šervuda.
To što je urađeno Međedu, urađeno je i ljudima u BiH i stoga je valjalo srušiti tu Krinalizovanu Odbranu Nacije u BiH. Nažalost, nisu se svi trudili u tome. Mi u mojoj stranci jesmo. Platili smo to velikim žrtvama, neki decenijom, neki dvanaest godina, neki petnaest, neki zapaljenim autima, neki prijetnjama smrću...
I kad me pitaju što mrziš Esdees, a to u stvari znači SDSDAHDZ, sada vjerovatno mogu da razumiju: ne želim da prođem kao međed.
NEUSTAVNA SREBRENICA?
Makar se u tim rudnicima vadili zlato, srebro i dijamanti. I makar se to mjesto zvalo Srebrenica.
U Srebrenici, i oko nje, danas ljude pokušavaju tretirati kao iskopanu rudu. I žive i mrtve. Pokušava se politički i neljudski unovčiti nesreća mrtvih i bijeda živih. Kao da su mrtvi krivi što gore, iznad njih, ima živih. I kao da su nedužni živi i siromašni krivi što su zločinački stradali mrtvi.
Za Srebrenicu se traži poseban ustavni status, pa poseban izborni status, pa joj se određuju specijalni predstavnici od rashodovanih diplomata, pa joj se izabere načelnik koji ima kuću u nekoj drugoj Srebrenici, pa se u jednim novinama, koje nisu ni naše, ni njihove, ni strane, predlaže da se mjesto načelnika opet da Bošnjaku...
Srebrenica se ne može izvaditi iz Republike Srpske i BiH i staviti pod stakleno zvono te učiniti reklamnim rajem i tako simbolizirati sve naše brige, akcije i humanizam a anulirati svu našu odgovornost prema Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini. Nema niko posebnu odgovornost samo prema Srebrenici. To bi značilo da dijelimo mrtve po količinama. To bi značilo da je u Srebrenici bio genocid, kao što i jest, a da na drugim mjestima nije bilo zločina jer nije genocid. To bi značilo da je onaj jadničak koga su ustaše u onom malom brodskom selu, kako su napisali na udžeri, ubili ispod sijena pod koje se sakrio gologlav i bos a koga je otkrilo vlastito tele koje niko nije htio da ubije jer nije čovjek, nebitna i nepostojeća žrtva. Gdje je za njega poseban status i izborni zakon? I za desetine hiljada onih sa spiska nezavisnog sarajevskog instituta.
Srebrenici i žrtvama diljem BiH, možemo se odužiti samo stvaranjem mirne, demokratske, jednake, jednakopravne, ravnopravne i evropske BiH koja će čuvati svoje žive u pojedincima i u kolektivitetima.
Ne može se mjesto načelnika dati Bošnjaku. Niti Srbinu, jer:
· To bi pogazilo izbore u BiH kao jedino demokratsko dostignuće živih, još od antičkih polisa
· To bi getoiziralo Bošnjake – dobili ste pravo na načelnika, neko vam ga je dao
· Države, pa i lokalne zajednice, funkcionišu isključivo po usvojenim i izglasanim procedurama a ne na prividnim nadoknadama žrtvama
· Grografija i granice se ne tvore po osnovu ratnih događanja, makar oni bili i zločini genocida, inače danas ne bi bilo ni Nijemaca ni države Njemačke
· O načelniku Srebrenice ne može da se odlučuje ni u novinama ni u jezgru velikih sila nego samo na srebreničkim izborima.
(ALI JA MOGU)
Jučer (srijeda, 16. aprila) u Narodnoj skupštini Republike Srpske, grupa kojota i lešinara pokušala je opkoliti nezaštićenog ministra prosvjete i kulture i naslađivati se u stilu afričkih rezervatskih zaštićenih primjeraka.
Radi se o narodnim poslanicima iz Esdeesa, Srbima, dakle, i ministru Antonu Kasipoviću, Hrvatu.
Ministar Kasipović je predložio novi zakon o srednjem školstvu a onda je uvažena patriotska i državotvorna opozicija, pošto od prosvjete imaju samo trljanje bijelim lukom po čupavim srpskim prsima a od kulture tek gusle, podrigivanje i gluvo glamočko, zamjerila što se malo i nedovoljno pominje Republika Srpska u narečenom zakonu.
Ministar Kasipović im je odgovorio zapadnom učtivošću, rekavši da Republika Srpska nije izabrala njega već on nju za svoj život i život svoje porodice, da se u Republici Srpskoj osjeća komotno i sretno, da se ponaša kao patriota u toj Republici Srpskoj ali da se patriotizam mjeri spremnošću da se suoči sa rješavanjem velikih problema koji su pred svakim na svom poslu... i dobio je aplauz, skupštinske većine, doduše.
Ja ne bih umio tako da im kažem.
Ja bih im rekao slijedeće:
· Bilo kakav zakon o srednjim školama, i bilo ko da ga predloži, bolji je od vašeg pronalaska falsifikovanih preprodanih diploma i ustoličenog društvnog zla da važne društvene, nacionalne i državne poslove mogu da obavljaju budale
· Vi ste, Esdees, uvevši ekavštinu, bili ukinuli srpski ijekavski jezik u BiH i ostavili ga na istorijskoj vjetrometini da ga koriste oni drugi, kad vam već smetaju oni drugi, a pošto ste ukinuli i dobar dio srpske zemlje, prodajom, izgonom naroda i neviteškom odbranom, ostalo vam je bilo još samo da ukinete Srbe i vaš prosvjetni, kulturni i državotvorni posao bio bi završen kao što je to vaš ideolog sa kanabeta Milošević završio sa kninskim i kosovskim Srbima
· Vi, koji ste iz stranke koja je stvorila KOS – Kriminalizovanu Odbranu Srpstva, koji je opljačkao i boga i zemlju, nemate nikakva prava da govorite o prosvjeti jer je vaša jedina prosvjeta utaja, pljačka, paljevina, šverc i prevara, zbog čega sada ministar Hrvat gradi školstvo dok ste vi i vaši gradili benzinske pumpe
· Taj ministar Hrvat rekao je u tih nekoliko rečenica ljepše o Republici Srpskoj nego što ste vi, Esdees, čast izuzecima, lijepoga uradili od svog postanka
· Žalosni ste, vi iz Esdeesa, jer kadgod nemate, a nemate nikad, ništa dobro da kažete o sebi onda govorite loše o drugima i stoga ste, zbog svog takvog kolektivnog i pojedinačnog bića, nad Srbe nadvili hiljadugodišnji crni veo srebreničkih i sarajevskih zločina pa će naša stota koljena živjeti pod uprtim prstom potomaka zločinaca
· I jedan nizak udarac: ako se dobro sjećam, vaš ministar prosvjete, Srbin, prodavao je Sanski Most i organizovao izbjeg Srba iz Sanskog Mosta, a moj ministar prosvjete, Hrvat, predlaže zakon o srednjem obrazovanju
To sve ministar Kasipović ne može da vam kaže jer je učtiv čovjek, iz sirotinjske lauško-banjalučke rudarske porodice čestitih ljudi i iz porodice koja je spašavala žrtve Drakulićkog ustaškog pokolja u Drugom svjetskom ratu.
Ne može da vam kaže jer je Hrvat i to bi vi onda okvalifikovali kao nacionalizam. I vi to znate pa ste, zato, kao hijene i lešinari, navalili na ministra prosvjete.
Ali ja mogu da vam kažem, i ovo i još gore, jer sve što sam vam rekao i što ću vam reći, za vas je malo i za vas je, bojim se, pohvala.
