KOMUNIZAM U BRITISH PETROLEUMU
Kineski državni investicijski fond kupio je dionice Biritish petroleuma za skoro 2 mlrd $.
Čuda su sve manja.
Naročito što ova vijest dolazi nakon nedavne vijesti da je taj isti kineski fond kupio udio i u francuskom Totalu, takođe simbolu zapadnog naftnog monumenta, nakon što je China Investment Corp kupio udio u englesko-australskom rudarskom gigantu Rio Tinto, nakon što je dao 8 mlrd $ za dionice investiciojskog fonda Blackstone Group, pa uložio u amerikansku investicijsku banku Morgan Stanley, nakon što je obznanjeno da taj državni investicijski fond komunističke Kine raspolaže sa 200 mlrd $ a pri tome ih nije moguće, kao tu skoro Američani Ruse, optužiti da su se obogatili na lakostečenim petrodolarima zbog skokova cijene nafte sa 25 $ na 110 $ za barel u posljednjih nešto više od dvije godine.
Kineski državni ulazak u dva klasična zabrana zapada – finansije i kajmakli-naftu, mnogo je veće ekonomsko ukazivanje Nove Kineske Ekonomije od spektakularnih pop-investicija arapskih emirata u vlasnički mozaik Mercedesa ili engleske fudbalske klubove.
Kina sa svojim ogromnim suficitom postaje nova planeta sunčevog sistema, planeta na planeti, koju nije moguće pobijediti ni visokom tehnologijom, ni produktivnošću, ni pameću, ni jevtinom radnom snagom a ni ratnim kabare-bombardovanjem ponižene Srbije niti tenkovsko-zračnim izljevom demokratije nemoćnom, sirotom i napaćenom Iraku.
Za nas, male bivše komuniste, ovaj fenomen je zanimljiv ne zbog tih bjelosvjetskih transverzala finansijskih eritrocita, jer mi sa šakom kaemova (kako valutu BiH zovu novopečeni bizmismenoidi) nismo nigdje pristali, nego zbog kineskog komunizma, poetski rečeno: kineskog socijalizma.
Dali je doista moguće da zemlja koja ima Centralni Komitet i koja javno strijelja svoje organizovane i inokosne kriminalce i trgovce drogom, čini takva ekonomska čuda?
Dabome, vidim da je moguće. Stoga sam i sam nekidan potpisao ugovor o kupovini ogromne količine majica, balona, kapa i ostalog predizbornog kampanj-materijala (sve u Esenesdeovskoj crvenoj boji) jer je to u Kini, sa odštampanim znakom i logom na svakom primjerku, sa transportom, carinom i PDV-om, nekoliko puta jevtinije nego ovdje ili u Evropi. Kina tako učestvuje u jesenjoj pobjedi Esenesdea na ovogodišnjim lokalnim izborima.
Moguće je i da socijalizam donosi profit. Marks, Engels i Lenjin, Staljin, Tito i Kardelj, sigurno se na ovu konstataciju okreću u grobu. Mada ne svi istom brzinom. Marks i Tito, svako iz svog znanja ili neznanja, sigurno razumiju stvari.
Moguće je da ljudska egzistencija ne zavisi od komunizma već da efektiva komunizam zavisi od ljudi. Sve može da bude loše ako se pokvare tvorci i akteri. Ništa, pa ni režimi i ideologije, nije unaprijed retrogradno ako ga ljudi ne učine takvim. Komunizam je takođe Marksova roba iz linije roba – novac – roba. Umjesto novca očito bi tu trebalo da stoje „ljudi“ jer oni daju upotrebnu vrijednost komunizmu i oni su u stanju da stvore višak vrijednosti, da ekploatišu komunizam.
Osam sati komunizma, osam sati kapitala, osam sati odmora.
A šta su, i zbog toga mi je zanimljiva investicija China Investment Corp, uradili naši komunisti, Huso, Čedo i Matan und jaranen, koje su Moša Pijade, Kardelj, Koča Popović i ostala poštena inteligencija, decenijama obrazovali u skladu sa najboljim marksističkim humanim socijalnim standardima?
Čim su se pojavili dripci iz Sistema KON – Kriminalizovane Odbrane Nacije i lažni nacionalisti Karadžići, Alije i Kljujići, zaboravili su blagougodnu komunističku sisu i dohvatili se kame, kalašnjikova i pljačke. To što im je samoupravni socijalizam pripremio mnogo bolji teren za kapital-relations nego što ga je u startu imala Kina, to što su bili u milenijumskoj prednosti nad onim istočnim ubogim i najnovijim članovima EU, to što su bili na Zapadu kada su drugi iz komunizma puzali po zemljanim podovima... nije Husi, Čedi i Matanu ništa značilo.
Zato smo sada osuđeni na reforme.
Kineski državni investicijski fond kupio je dionice Biritish petroleuma za skoro 2 mlrd $.
Čuda su sve manja.
Naročito što ova vijest dolazi nakon nedavne vijesti da je taj isti kineski fond kupio udio i u francuskom Totalu, takođe simbolu zapadnog naftnog monumenta, nakon što je China Investment Corp kupio udio u englesko-australskom rudarskom gigantu Rio Tinto, nakon što je dao 8 mlrd $ za dionice investiciojskog fonda Blackstone Group, pa uložio u amerikansku investicijsku banku Morgan Stanley, nakon što je obznanjeno da taj državni investicijski fond komunističke Kine raspolaže sa 200 mlrd $ a pri tome ih nije moguće, kao tu skoro Američani Ruse, optužiti da su se obogatili na lakostečenim petrodolarima zbog skokova cijene nafte sa 25 $ na 110 $ za barel u posljednjih nešto više od dvije godine.
Kineski državni ulazak u dva klasična zabrana zapada – finansije i kajmakli-naftu, mnogo je veće ekonomsko ukazivanje Nove Kineske Ekonomije od spektakularnih pop-investicija arapskih emirata u vlasnički mozaik Mercedesa ili engleske fudbalske klubove.
Kina sa svojim ogromnim suficitom postaje nova planeta sunčevog sistema, planeta na planeti, koju nije moguće pobijediti ni visokom tehnologijom, ni produktivnošću, ni pameću, ni jevtinom radnom snagom a ni ratnim kabare-bombardovanjem ponižene Srbije niti tenkovsko-zračnim izljevom demokratije nemoćnom, sirotom i napaćenom Iraku.
Za nas, male bivše komuniste, ovaj fenomen je zanimljiv ne zbog tih bjelosvjetskih transverzala finansijskih eritrocita, jer mi sa šakom kaemova (kako valutu BiH zovu novopečeni bizmismenoidi) nismo nigdje pristali, nego zbog kineskog komunizma, poetski rečeno: kineskog socijalizma.
Dali je doista moguće da zemlja koja ima Centralni Komitet i koja javno strijelja svoje organizovane i inokosne kriminalce i trgovce drogom, čini takva ekonomska čuda?
Dabome, vidim da je moguće. Stoga sam i sam nekidan potpisao ugovor o kupovini ogromne količine majica, balona, kapa i ostalog predizbornog kampanj-materijala (sve u Esenesdeovskoj crvenoj boji) jer je to u Kini, sa odštampanim znakom i logom na svakom primjerku, sa transportom, carinom i PDV-om, nekoliko puta jevtinije nego ovdje ili u Evropi. Kina tako učestvuje u jesenjoj pobjedi Esenesdea na ovogodišnjim lokalnim izborima.
Moguće je i da socijalizam donosi profit. Marks, Engels i Lenjin, Staljin, Tito i Kardelj, sigurno se na ovu konstataciju okreću u grobu. Mada ne svi istom brzinom. Marks i Tito, svako iz svog znanja ili neznanja, sigurno razumiju stvari.
Moguće je da ljudska egzistencija ne zavisi od komunizma već da efektiva komunizam zavisi od ljudi. Sve može da bude loše ako se pokvare tvorci i akteri. Ništa, pa ni režimi i ideologije, nije unaprijed retrogradno ako ga ljudi ne učine takvim. Komunizam je takođe Marksova roba iz linije roba – novac – roba. Umjesto novca očito bi tu trebalo da stoje „ljudi“ jer oni daju upotrebnu vrijednost komunizmu i oni su u stanju da stvore višak vrijednosti, da ekploatišu komunizam.
Osam sati komunizma, osam sati kapitala, osam sati odmora.
A šta su, i zbog toga mi je zanimljiva investicija China Investment Corp, uradili naši komunisti, Huso, Čedo i Matan und jaranen, koje su Moša Pijade, Kardelj, Koča Popović i ostala poštena inteligencija, decenijama obrazovali u skladu sa najboljim marksističkim humanim socijalnim standardima?
Čim su se pojavili dripci iz Sistema KON – Kriminalizovane Odbrane Nacije i lažni nacionalisti Karadžići, Alije i Kljujići, zaboravili su blagougodnu komunističku sisu i dohvatili se kame, kalašnjikova i pljačke. To što im je samoupravni socijalizam pripremio mnogo bolji teren za kapital-relations nego što ga je u startu imala Kina, to što su bili u milenijumskoj prednosti nad onim istočnim ubogim i najnovijim članovima EU, to što su bili na Zapadu kada su drugi iz komunizma puzali po zemljanim podovima... nije Husi, Čedi i Matanu ništa značilo.
Zato smo sada osuđeni na reforme.
RAZBIBRIGA
NIJE VAŽNO DA LI JE MAČKA CRNA ILI BIJELA,
VAŽNO JE DA LOVI LAVOVE
NIJE VAŽNO DA LI JE MAČKA CRNA ILI BIJELA,
VAŽNO JE DA LOVI LAVOVE
