HOLBRUK PONOVO

Ričard Holbruk, poznat kao glavni akter buldožer-diplomatije ili Hoooruk Holbruk, došao je ponovo u BiH. Nije jasno da li je to posjeta zbog učešća u CNN-ovoj dokumentarnoj emisiji, da li je to privatna posjeta ili neka podmukla „ustavotvorna“ misija iz repertoara zločinac se vraća na mjesto zločina.
No, jasno je da je Holbruk dobro instruisan od staus-quo pristalica. To su one političke snage iz sarajevskog političkog kruga, međunarodne zajednice nastanjene po sarajevskim ambasadama i magazama i iz briselskih i vašingtonskih miljea reformi za nacionalnu pasterizaciju, entitetsku homogenizaciju i trajnu sterilizaciju demokratskog i decentralizovanog oblika bosanskohercegovačkog društva.
Glavni cilj Koalicije za status-quo je dobijanje na vremenu dok ne stignu novi vjetrovi reformi koji bi osakatili Republiku Srpsku, odnosno entitete (mada drugi entitet i ne postoji – to je samo skupina kantona i županija u kojima se depresiraju Hrvati), dok ne stignu na red pregovorna poglavlja Evropske unije preko kojih bi se trebalo uništavati Republiku Srpsku, dok ne stigne pravo učlanjenje u NATO preko kojeg bi se dalje materijalno i imovinski trebala izvlastiti Republika Srpska...

PREVOD HOLBRUKOVIH STAVOVA

Ta Koalicija za status-quo sugerisala je Holbruku da kaže da nema ništa od tri stvari za koje je čuo da postoje:
· Stvaranje Trećeg entiteta
· Ukidanja entiteta i
· Otcjepljenja Republike Srpske.
Na taj način, prevodim, Holbruk je rekao:
· Da nema ništa i od ustavnih promjena
· Da Hrvati ne mogu da upravljaju svojim interesima u BiH ali da bi „trebali biti zastupljeni u odgovarajućim organima“
· Da federalizaciju shvata isključivo kao raspad BiH.
Logika Holbruka i šaptača jasna je: ako se omogući i naznaka Trećeg entiteta onda je Republika Srpska trajna kategorija. Lakše je, dugogorčnim paukovim isisavanjem, ukinuti entitete ako jedan neprestano opterećuješ ratnom prošlošđu a drugi držiš u nemogućoj misiji vladavine jednog naroda nad drugim. Tako dobijaš dva akatera za ukidanje entiteta. A ako omogućiš razgovor o Trećem entitetu, dobijaš dva aktera protiv unitarizacije (Holbruk to prevodi: za raspad BiH).
Ričard Dejtonskog Srca tipičan je ratni artist Balkana. On rješavanje nacionalnog pitanja Hrvata, odnosno stvaranje Trećeg entiteta u BiH vidi samo na način izdvajanja i priključenja Zagrebu. A Republiku Srpsku nikako ne vidi samostalnu u okviru BiH ili izvan BiH, nego samo kao nešto što će se, ako dežurni u BiH zažmiri, odmah pripojiti Srbiji.
Moram reći da je to tipična vanvremenska optika i neshvatanje demokratskih, decentralizovanih i evropskih potreba Srba i Hrvata u BiH. Jasno je da je za ta dva naroda definitivno završena ratna koloratura ZG-BG rješenja za njih. Ni jedan ni drugi balkanski centar nemaju više političkih snaga niti aspiracija za takva pripajanja. Radikale smatram apsolutnim istorijskim autsajederima, bez obzira na značajne izborne rezultate – isključivo stoga što za svoju bilo koju pa i pripajajuću politiku, ne mogu nigdje naći mentore i saveznike, čak ni među validinim političkim snagama „bosanskih Srba“. Zagreb se, pak, namirio. Sam Holbruk je rekao da je Tuđman u Dejtonu dobio sve što je htio. Ta rečenica objašnjava sve buduće balkanske probleme. Ta činjenica ostavila je Hrvate na ispaši u BiH i na milost-nemilost tamnoj Federaciji BiH, ostavila je probleme Sarajevu i mogućnost daljeg sakaćenja i poniženja Srbije.
Računi će stizati cijelog vijeka.
Kad se sve sabere, mnogo značajnije su tri stvari koje sam preveo iz prve tri tačke koje je saopštio Holbruk. Zbog toga Holbruk nije ni trebao dolaziti u BiH. Mada je korisno da je prispio u Banjaluku radi viđenja sa Dodikom. Taj susret je Sarajevu povadio nekoliko zdravih očnjaka i to smatram jedinom dobiti za Bosnu i Hercegovinu a naročito za Republiku Srpsku.
Šta je, dakle, sa druge tri tačke?
Ako nema tih ukidanja entiteta, što je i očenaš i kuran Sarajeva, odnosno sarajevskog bošnjačkog političkog kruga, ne znam kakve će se ustavne promjene, i čega, obavljati. Moguće je ustavno šminkanje Federacije BiH ali to Bošnjaci neće ni u snu dozvoliti. Hrvatima ostaje samo Deklaracija o ujedinjavanju županija, istupanje iz Vlade Federacije i istupanje iz parlamentarne većine te demokratska ponuda ostatku županija za potpunu i bezuslovnu saradnju, kao i Republici Srpskoj i Savjetu ministara. To je na liniji Holbrukovog stava da se u pogledu otcjepljenja ali i na unutrašnjim granicama u BiH ništa ne može mijenjati jer bi to značilo rat. Ali taj scenario je prilično nerealan, skoro kao i ukidanje Republike Srpske ili njeno drastično izvlašćivanje.

SRPSKE I HRVATSKE USTAVNE PROMJENE

Dolazimo do ključne činjenice da su Hrvati i Srbi uslov za ustavne promjene. Ili će biti po njihovoj volji ili ih neće ni biti. Ako nema ustavnih promjena, BiH ubrzano klizi ka elegantnoj podijeljenosti ili surovoj nemogućnosti.
Položaj Hrvata nije moguće riješiti odgovarajućim učešćem u organima i vlasti u Federaciji. Kao što ustavne promjene i reforme koje želi sarajevski bošnjački krug, nije moguće izvesti bez ukidanja Republike Srpske.
Ostaje, za unitariste, jedina nada u procesu pripajanja Evropskoj uniji. Oni misle da pregovori o prisajedinjenju ne mogu da se vode bez stvarnih nadležnosti „državnih“ organa. To može da bude tačno ali se problem može riješiti i sa koordinacijom koju će obavljati Savjet ministara sa vlastima Republike Srpske i Federacije. Tako bi se napredak u razgovorima o poglavljima vodio praktično sa dvije države – sa dva entiteta a Savjet ministara bi bio transimisija, garant i supervizor pregovora i provedbe. U suprotnom, pošto Republika Srpska neće pristati na prenos nadležnosti pa ni zbog pregovora sa EU, nema ništa od pregovora.
Kako je ova godina izborna i kako su razgovori o ustavnim promjenama nemogući u 2008. to je vrijeme dobrodošlo da se sačini tehnologija pristupa EU a da se od ustavnih promjena odustane.
Treba znati da je policijska reforma skoro dovela do raspada zemlje i da je umjesto ukidanja Republike Srpske ostvareno njeno ustavno, unutrašnje i međunarodno jačanje.

Šta bi tek Bosni i Hercegovini uradile ustavne promjene?
Tehnologija pristupa EU treba da uvažava unutrašnji raspored BiH a EU mora da to prihvati kao trajnu sliku buduće nove članice.
O tome treba postići konsenzus nakon lokalnih izbora i krenuti u proces ili će opšti izbori 2010. donijeti još jedno odlaganje.

Ustavna storija u BiH ima nekoliko odrednica:

• Dejtonske unutrašnje granice, odnosno dejtonski unutrašnji temelji i konstrukcija. Sve drugo je iluzija u koju ne treba ulaziti. BiH može da postoji samo ovako iskolčena kao u Dejtonu i od toga treba polaziti u bilo kom zajedničkom poslu
• EU i bilo koji korak ka integraciji ne može postavljati uslove za ustavne promjene. BiH mora dogovoriti tehnologiju promjena a EU mora to poštovati. Ohaerovska ili briselska administracija tu nema šta da traži kao što je u reformi policije uzela BiH pet godina.
• EU se treba odmah opredijeliti za integraciju BiH, bez bilo kakavih drugih preduslova.
• Ustavni posao nije najpreči za BiH. Najpreči posao je evropska itegracija.