KORUPCIJA U POVELJI KULINA BANA
Vidim da se Povelja Kulina bana vraća iz Dubrovačkog arhiva u Sarajevo, nakon 820 godina, kako piše Oslobođenje. Oslobođenje donosi i prevod Povelje kojeg naziva „prijevodom na standardni bosanski“.
Ne radi se ni o kakvom povratku povelje jer je taj papir i napisan da ode i bude Dubrovniku.
Ne radi se i ni o prijevodu povelje na standardni bosanski, kako piše Oslobođenje. Ne postoji „standardni bosanski“ jezik.
Riječ prijevod je primjer vještačke ijekavizacije i tako kako je konstrusiana ne označava prevođenje sa jednog jezika na drugi. Riječ prevod je iz grupe stotina riječi u koje spada pregled, previd, prenos, prekid... u čiji prefiks se ne može uvesti „ije“ jer se gubi smisao. To su vještačke ijekavštine novohrvatskog autističkog jezika kome je glavni cilj distinkcija od srpskog jezika a unazad petnaest godina to oponašaju i neki bosanskohercegovački mediji i javni djeatlnici.
Ali, sve te greške su nebitne u odnosu na to što se toj potvrdi Kulina bana želi dati vanzemaljsko značenje koje ona nema pa se tako ukazani papirić uzima kao svjedočanstvo o državnosti Bosne (sada BiH) koja seže u vrijeme prije nastanka paramecijuma samo što o tome nisu pronađene povelje; uzima se kao znak o ustrojstvu, o zakonima, o ugovorima koje je tada imala Bosna. A o svemu tome svjedoče jedan ofarbani glumčić i jedan regijski fotoreporterčić.
Povelja Kulina bana znak je tadašnje vladavine jednog čovjeka a nikakve države.
U „prijevodu“ se jasno kaže: „kuda ja vladam“ svi oni Dubrovčani po banovini koji hode i koji hoće trgovati mogu to činiti. Ne pominju se granice i dokle je to „kuda ja vladam“. Zatim: „neće biti od mojih časnika sile“ znači da Kulin ima svoju privatnu vojsku, stražu ili silu jer bi inače rekao „od bosanskih časnika“ ili „od banskih časnika“ ili „od državnih časnika“.
Oni koji vole državu BiH ne bi trebali sa toliko državotvornog ushićenja govoriti o potvrdi Kulina bana jer se u njoj nalazi najkonkretniji dokaz o korupciji. Kulin naglašava da će primati poklone za to što je Dubrovniku dozvolio trgovinu i hodanje po Bosni – „a šta mi ko da svojom voljom kao poklon“. Možda je Kulin napisao kakvu Povelju za Elektroprivredu FBiH ili Povelju za Telekom FbiH.
Kulinov državotvorni rad nastavio je, mnogo kasnije, i Tvrtko koji je Bosnu proširio na sve strane privolivši male banove, hercege i feudalce da ga uvažavaju, kao i Mađare, Papu i prekojadranske čimbenike. On je od Dubrovnika direktno primao poklone za svoje potvrde o slobodnoj trgovini dubrovačkih trgovaca po Bosni, da prostiš. Ali je i isposlovao eksluzivno pravo, u odnosu na druge iz Bosne mu, da svoje ovce prodaje na dubrovačkoj pijaci, tj. berzi.
Da li ima nekih u BiH koji bi kopirali Kulina bana?
Lopova i budala ima prekomjerno i na svakom koraku, samo je pitanje gdje će se ukazati.
BiH je nastala potpisivanjem dejtonskog sporazuma. Ne prije. I ne vuče korijene od tih davnina. Mada mogu prihvatiti da je nastala činom međunarodnog priznanja, nešto prije Dejtonskog sporazuma. No, i Kosovo je nastalo međunarodnim priznanjem. A to međunarodno priznanje, kao i sve ima svoj kvalitet, certifikat i upotrebnu vrijednost.
Vidim da se Povelja Kulina bana vraća iz Dubrovačkog arhiva u Sarajevo, nakon 820 godina, kako piše Oslobođenje. Oslobođenje donosi i prevod Povelje kojeg naziva „prijevodom na standardni bosanski“.
Ne radi se ni o kakvom povratku povelje jer je taj papir i napisan da ode i bude Dubrovniku.
Ne radi se i ni o prijevodu povelje na standardni bosanski, kako piše Oslobođenje. Ne postoji „standardni bosanski“ jezik.
Riječ prijevod je primjer vještačke ijekavizacije i tako kako je konstrusiana ne označava prevođenje sa jednog jezika na drugi. Riječ prevod je iz grupe stotina riječi u koje spada pregled, previd, prenos, prekid... u čiji prefiks se ne može uvesti „ije“ jer se gubi smisao. To su vještačke ijekavštine novohrvatskog autističkog jezika kome je glavni cilj distinkcija od srpskog jezika a unazad petnaest godina to oponašaju i neki bosanskohercegovački mediji i javni djeatlnici.
Ali, sve te greške su nebitne u odnosu na to što se toj potvrdi Kulina bana želi dati vanzemaljsko značenje koje ona nema pa se tako ukazani papirić uzima kao svjedočanstvo o državnosti Bosne (sada BiH) koja seže u vrijeme prije nastanka paramecijuma samo što o tome nisu pronađene povelje; uzima se kao znak o ustrojstvu, o zakonima, o ugovorima koje je tada imala Bosna. A o svemu tome svjedoče jedan ofarbani glumčić i jedan regijski fotoreporterčić.
Povelja Kulina bana znak je tadašnje vladavine jednog čovjeka a nikakve države.
U „prijevodu“ se jasno kaže: „kuda ja vladam“ svi oni Dubrovčani po banovini koji hode i koji hoće trgovati mogu to činiti. Ne pominju se granice i dokle je to „kuda ja vladam“. Zatim: „neće biti od mojih časnika sile“ znači da Kulin ima svoju privatnu vojsku, stražu ili silu jer bi inače rekao „od bosanskih časnika“ ili „od banskih časnika“ ili „od državnih časnika“.
Oni koji vole državu BiH ne bi trebali sa toliko državotvornog ushićenja govoriti o potvrdi Kulina bana jer se u njoj nalazi najkonkretniji dokaz o korupciji. Kulin naglašava da će primati poklone za to što je Dubrovniku dozvolio trgovinu i hodanje po Bosni – „a šta mi ko da svojom voljom kao poklon“. Možda je Kulin napisao kakvu Povelju za Elektroprivredu FBiH ili Povelju za Telekom FbiH.
Kulinov državotvorni rad nastavio je, mnogo kasnije, i Tvrtko koji je Bosnu proširio na sve strane privolivši male banove, hercege i feudalce da ga uvažavaju, kao i Mađare, Papu i prekojadranske čimbenike. On je od Dubrovnika direktno primao poklone za svoje potvrde o slobodnoj trgovini dubrovačkih trgovaca po Bosni, da prostiš. Ali je i isposlovao eksluzivno pravo, u odnosu na druge iz Bosne mu, da svoje ovce prodaje na dubrovačkoj pijaci, tj. berzi.
Da li ima nekih u BiH koji bi kopirali Kulina bana?
Lopova i budala ima prekomjerno i na svakom koraku, samo je pitanje gdje će se ukazati.
BiH je nastala potpisivanjem dejtonskog sporazuma. Ne prije. I ne vuče korijene od tih davnina. Mada mogu prihvatiti da je nastala činom međunarodnog priznanja, nešto prije Dejtonskog sporazuma. No, i Kosovo je nastalo međunarodnim priznanjem. A to međunarodno priznanje, kao i sve ima svoj kvalitet, certifikat i upotrebnu vrijednost.
RAZBIBRIGA
Lopova i budala
ima prekomjerno i na svakom koraku,
samo je pitanje gdje će se ukazati.
