NAIVNA SRBIJA

I PODMUKLA TURSKA
Nakon svih zuluma, džabiluka i džehaleta, kojima je Turska častila Srbiju, i Srbe, Srbijanci se pokazuju kao svi listom potomci Generalića, Livadića i Vesele Sveske.
Nakon dvije, tri godine zamajavanja turski avio prevoznik Tirkiš Erlajnz odustao je od preuzimanja JAT Ervejza. Nije razlog što je JAT imao samo 915.000 putnika i što ima samo 14 aviona starih samo po dvije decenije, i što ima gubitke od 250 miliona dolara. Razlog je što Turska uspješno vuče Srbiju za nos. Sada je razlog to što pogodnosti nebesa EU ne može koristiti niko čije je sjedište izvan same EU. To je Srbija znala i kada je počela da igra Gluvo Glamočko sa onim Ankarašima, Otomancima i Malim Brkatim Stablizatorom. To im je mnogo prije rekao i Aeroflot.
Ali mediji u Srbiji, za koje mi se nekad čini da su još pod kontrolom, sada podzemnog, Slobodana i njegovih umjetnika iz tadašnje Politike i Erteesa, pravili su od toga velike priče, podržavajući tako Igrokolo Tadića i ministra Protivpriznavanja, Vuka.
Svi su, dabome, znali. Znala je i EU. Ali je mamila Srbiju na regionalnu saradnju kao preduslov integracija. A integracije, ne razumije Srbija, biće kada Slobodan, sada podzemni, postane počasni član Anarhoradikalne partije Sandžaka i Cijelog Vratnika.
EU, da misli ozbiljno sa Srbijom, našla bi načina da integriše taj nesretni JAT Ervejz u neku svoju komapniju a ne da vazdušni centar Beograd prepusti na milost i nemilost svjetskoj recesiji i lešinarima.
No, dobro, svako zna kolika je ozbiljnost EU.
Srbija nema pravo na neozbiljnost. Ako neko ne može da shvati zadnje namjere Turske najezde na Balkan, i okolna njena područja, ne treba da se bavi spoljnom politikom. Neka Nikada, ali Nikada, ne prizna Kosovo – i mirna Bačka.
Turska je majstor za priče o svom dobročinstvu, ekonomskoj saradnji i pomoći. Tako su, uz pomoć Harisa Silajdžića, već godinama u priči o renoviranju Višegradske Ćuprije. U Sandžaku obećavaju da će izgraditi neki put. Kao da je prema Dubrovniku, STJ, tako su nastupili.
Pri tome niko da nađe neku ozbiljnu biljegu Turskog Ekonomskog Čuda. Neki proizvod, osim Šeherzade, koji se prodaje svuda masovno, zbog kvaliteta, cijene i tržišnog nastupa. Naši sitni lopovi ne švercaju više ni turske gaće. A i to su im organizovale Slobine Službe Srbije.
Turska je Folirant na Balkanu. Tako se Istorija jednom događa kao krvoločje a drugi put kao lažnorječje.
Nije meni što Srbijanci nisu shvatili Gluvo Glamočko Ankarsko kao igru protiv njih, kao igru koja treba da ih odvuče od EU, kao igru koja treba da ih uvuče u Novu Otomansku Stabilnost. Već je meni što su pristali, shvatili ili ne shvatili, da se uhvate u GGA kako bi Republika Srpska klekla, kako bi Saraj Kaldrmarijum prosperirao u svoj svojoj Unitarnosti, Centrumaštvu i Funcionaluku.
Jebo ih Slobo. Tako se i on odnosio prema Kinskim Srbima. Koji su kasnije, neka mi ne zamjere, postali Čabarli Srbi.
Znate šta se radi direktno u čabar.

BUKUREŠT U EGIPTU
Počela je rekonekcija, rekompatibilacija i rekonstrukcija Sjeverne Afrike.
Samo naivna egipatska sirotinja misli da je uzela stvar u svoje ruke i da upravlja sudbinom. Samo naivni referendumaši Južnog Sudana misle da su autonomiju izglasali sebi.
Događaji u Kairu neodoljivo podsjećaju na događaje u Bukureštu kada je demokratski svrgnut komunizam i još demokratskije strijeljan bundaški par Čaušesku. Tada su ovdašnji politički, kulturni i drugi centri, na prostoru bivše Jugoslavije, egzaltirano uzlijetali u demokratiju i pobjedu naroda nad diktaturom, ne sluteći da taj proces nema veze sa rumunskim narodom i da će slična balegarnica zahvatiti i nas. Danas rumunska sirotinja nije iskorijenjena. Nema razlike što nema diktatora u bundama. Rumunija je samo promijenila lager.
Egipat je uvijek bio područje diktatura, ovakvih i onakvih. Nikad nije imao uzlete demokratije. Uvijek je bio područje sirotinje. Bogataši su vukli kamen na piramide?
Mubarak vlada sto godina. Otkako je demokratski upucan Sadat. Sirotinja ne nastaje jučer. Kako to da se baš sada neko sjetio da svrgne diktatora koji donosi sirotinju?
Kakvigod bili vladari, narod mora biti demokratski. Narod mora naći demokratske i institucionalne načine promjene režima. Promjena režima i vlasti na ulici i u revoluciji, otvara vrata onima koji nikada više iz tog društva neće izaći. Da li će Revolucija umeti da peva kao što smo mi pevali o njoj. Nakon uspjeha, revolucije uglavnom ostanu gluvonijeme.
Mubarak i ostale garniture su, očito obavile svoj vlastodržački posao. Cijeli region se preslaguje, nema više Hladnog Rata. Izmišljeni su Zalivski, Beogradskobombarderski, Pustinjski. U skladu sa tim potrebna je i nova nomenklatura na terenu. Sada preslagujemo za narednih pola vijeka.
Kakavgod su režim ili vlast, narod ne treba da gine da ih promijeni. Egipatska sirotinja gine uzalud. Gine samo da bi se stvorilo još masovnije nezadovoljstvo, sa još više žrtava, i da bi onda to donijelo Promjene. Sirotinjske Smrti, nažalost, nisu režirane. One su stvarne. Ali ulične izjave da Mubarak treba da ode, ateveovski su režirane. U prvoj fazi nigdje nije bilo masovnih protesta. Nejasno je kako decenijama režimirana egipatska sirotinja tako listom ide za El Baradejem koji je inostrani a ne egipatski igrač.
Veliki Krojači su, očito je, našli novu Krojačnicu.

S HRVATSKOM NA DOBRO
Već na prvi pogled se vidi koliko je posjeta Trosjedništva BiH Predsjedniku Hrvatske Ivi Josipoviću uspješnija od one po Bosni i Hercegovini skalamburene trvolj turneje Barjaktara Davutoglua.
Prije svega, prirodno je da saradjujemo sa neposrednim susjedima, kvalitetno, nego, i simbolično, sa susjedima iz prošlosti koja ih kvakifikuje kao Okupatore.
Moram priznati da je ovaj zagrebački susret uspješan i svjetloobzoran zaslugom Ive Josipovića. Jeste da sam imao simpatije za Bandića, za vrijeme kandidatura, misleći prije svega da je Josipović previše agramerski uglađen i da je, što je naročita tamnina, član SDP-a. Ali on je uspio da se odmakne od sarajevske politike hrvatskog SDP-a i da bude ono što i jeste – Predsjednik Hrvatske.
BiH, ne ovo Predsjedništvo, nije se nešto pretrgla u tim odnosima. Naročito su neproduktivne izjave tipa Miješaju se više nego Amerika u Iraku. Npr, oko Mosta prema Pelješcu digli su frku kao da BiH ma 96 Šestih flota i 9000 tankera.
BiH treba da bude dobra sa Hrvatskom. Prije svega treba da se odmah riješi granica. To je dobro i za Hrvatsku i za BiH. Treba da riješi te pločanske i morske probleme. I da ne cjepidlači mnogo. Hrvatska je najveća lokomotiva BiH prema EU.
Primitivno sarajsko kaldrmašenje sa ciljem da se Hrvatska uvuče u janjičarenje zvano formiranje vlasti sa puno esdepeove slasti, sokački je a ne međudržavni odnos.
Kada bi se vlast u BiH zasladila esdepeom, da Lagumdžija bude predsjedavajući Savjeta ministara, odnosi BiH i Hrvatske krenuli bi nizbrdo. Sarajevski Uzurpator bi zahtijevao da svi dužnosnici Hrvatske kukuriču istovremeno kad i Valterov oroz na zgradi bivšeg CK SK BiH. To bi od Hrvatske načinilo neprijatelja.
Stoga je važno da pored Predsjedništva, i Savjet ministara obavlja dobrosusjedske poslove sa Hrvatskom. Za to je dušu dalo da predsjedavajući bude iz Hrvatskog Legitimiteta u BiH. Taj milje, HDZ, već ima dobre odnose sa Beogradom pa bi regionalizam bio potpun.
Ta regionalna saradnja, pored pitanja koja se odmah trebaju riješiti, mora se odvijati oko obostrano korisne ekonomske saradnje. To je potrebno svakoj od ove tri zemlje ali je potrebno i kao jedna od mogućih brana od svjetske finansijske krize i recesije.
Bilo bi, dakle, presudno da simbolika prvog sastanka novoizabranog P BiH sa regionalnim predsjednicima država preraste u opipljiv kvalitet.

BOŠNJAK ĐAPO. ČUDO!
Mirsad Đapo. Esdepeovac. Distriktaš. Mitsko biće, pola Građanin pola Bošnjak. Živi dokaz da se politika može detektovati kao uspješna djelatnost i u opodvoljenju. Đapo se za ovih distrikt mandata opodvoljio ko kineski BDP, STJ.
Od Bratstva SDASDP Đapo je poslan na ilegalni rad u Republiku Srpsku. Na mjesto predsjednika Vijeća naroda Republike Srpske. No, kako konstitutivnost na cijelom području Naseobine nije propisana i za Esdepeovce, Đapo nije izabran. Ustavni sud Republike Srpske je rekao da nije povrijeđen vitalni nacionalni interes Bošnjaka zato što je Srbin Aco predsjednik Vlade.
Đapo, Esdepeovac, Polugrađanin, sopoštio je dvije stvari:
• Nema dva Bošnjaka među šest na funkcijama u Republici Srpskoj,
• Sudije ustavnog suda su prešle sedamdesetu pa su za rashod.
Dva Bošnjaka. To nije nikakav argument, ni za moju komšinicu Pašu a kamo li za Ustavani sud Republike Srpske. Ako nema, ne znači da ih neće biti. Osim toga što moraju i biti dva Bošnjaka tu. Konstitutivnost je izglasana nedejtonski, nelegalno, preglasavanjem sudija Srba i Hrvata, omiljenom tehnologijom Bošnjaka, uz pomoć stranih plaćenika u Ustavnom sudu BiH. Ali, što se mene tiče, mogu na svim funkcijama biti Bošnjaci. Samo ako su krvlju, znojem i srcem za Republiku Srpsku. Kad bi se mene pitalo, Đapo ne bi nikad mogao ni biti uzet u obzir. Šta ima da traži jedan distriktaš na bilo kojoj funkciji u Republici Srpskoj. Ne živiš ovdje, Đapo.
70 godina. Još manji argument. Da li sudije ustavnog suda u 70. godini postaju agronomi i zaborave ustavnu materiju. Kako to da Triling Kemo može da bude na funkciji Nako. Ili se čeka da dođu u sedamdesetu pa da to mjesto pripadne Hrvatima ili Srbima.
Bošnjaci ovakvim proceduralijama ismijavaju svoju naciju i konstitutivnost. Najbolji Bošnjak će biti onaj Bošnjak koji se angažuje u Republici Srpskoj, gdje živi, da nešto stvori, da učestvuje u društvenom i političkom životu, da bude odbornik ili poslanik (kod ove dvije zadnje mogućnosti, presudno je da mu i stranaka bude ovdje a ne filijala Sarajevskog Političkog Kruga). Neću da budem propagator, ali neka se uključe u rad jakih stranaka Republike Srpske, dobro su došli. A iz gregorijanove države, a naročito iz Esdepea...
I na kraju. Šta ima Đapo Esdepeovac da se zalaže za Bošnjake. To je nacija. Njegova partija govori o Građaninu Europejcu. Zašto bi onda bilo važno da je neko negdje Bošnjak. Građani smo, braćo. Samo još da ugasimo svjetlo.

DANAS NA JAHORINI

PUTIN ME ZVAO: NE OBJAVLJUJ OVO, TAVARIŠ, MOLIM TE.

MURINJO – MISTER EURO
Kao što sam onomad rekao da Ibrahimović nije igrač za Barselonu tako sam i sada u pravu – Murinjo nije trener za Real. Kupite mi ovog, kupite mi onog. S parama znam i ja. To nije trener. To je Euroteror.
Doduše, odavno ni jedan trener nije za Real. Posljednji koji je bio jeste Vinsente del Boske. Otada Real cirkusira, od ekipe pravi šator a od igrača mečke. Oni koji pristanu da budu mečke ostaju. Oni koji su vrijedni i navikli su na rad, red i taktitku, budu brzo prodani i praktično unazađeni. Real je tako retorta za upropaštavanje igrača.
Sada je Murinjo u sukobu sa Valdanom jer mu ne žele da dovedu centarfora pa je posuđen Adebajor. Ne razumijem, šta će mu centarfor sa onakvim timom. Sa onim igračima se može organizovati igra tako da protivnički bekovi sami sebi daju golove. Samo da im Desetka kaže kad da stanu.
Očito je da Murinjo ne zna o tome ništa.
Njegov trenerski put je posut titulama. To nije sporno. To je, čak, i čudno. U kratkom roku Murinjo je došao do mnogo titula.
Ali, analiza njegovog puta govori da je to Put Groblja.
Svi timovi koje je trenirao nisu nakon njega načinili ništa. To može da znači da je on izvukao maksimum iz igrača. Mislim, ipak, da to znači da nije učinio ništa da se izgradi tim i igra jer je svuda dobijao enormno vrijedne i skupe igrače. Dobro, to nije ni lako učiniti. Jer, skup zvijezda i skupih plaćenika teško može da se uklopi u tim i igru. Ali, i to je dokaz da Murinjo nije trener proklamovanog kvaliteta.
Čelzi i Inter su ostali upropašteni i mijenjali su trenere odmah nakon odlaska Murinja. Da je Murinjo veliki trener, u svakom od tih klubova bi se posao obavljao s lakoćom, barem dvije, tri sezone. Tako će biti i sa Realom. U Interu ni iskusni Benitez nije mogao uraditi ništa i morao je otići.
Murinjo je trener Zvjerinjo. Njegovi igrači igraju kao zvijeri, kao drogirani, agresivno kao engleski goniči u lordovskom godišnjem lovu na lisice.
Murinjo je veoma nekorektan, nepošten i nesportski trener. Sjećam se utakmice protiv Bareslone u kojoj je Čelzi bio domaćin. Murinjo je teren ostavio izbrazdan i izoran od prošle ligaške utakmice, želeći tako Barseloninim igračima i filigranskoj igri naškoditi.
No, odlaskom Zvjerinja iz Kraljevskog Cirkusa neće se tamo ništa riješiti. Mora se promijeniti Real. A onda nikada neće biti mjesta za Murinja. A vjerovatno ni za loptopevca Kristijana.

SEPETARI I BARJAKTARI
Njegovi ukinuli grb, on bi zastavu.
Iskonsku tursku okrutnost, topuznost i buzdovanstvo, od kojih potiču i balkanska, prikazao je turski ministar inostranih poslova danas u Banjaluci:
• Posjetio je samo gradilište džamije Ferhadije a trebao je posjetiti i dvije crkve, ako je želio pokazati da ne laže da je došao da pomogne BiH
• Došao je pod funkcijom Predsjedavajućeg Komiteta ministara Savjeta Evrope a ponašao se otomanski, imperijalno i agresivno
• Zahtijevao je da da se iz banjalučkog salona za protokolarne sastanke ukloni zastava Republike Srpske.
Turska očito želi da na silu, ovaj put diplomatsku, uđe na evropsko područje i opet gazduje tuđom zemljom. Na sceni je borba između mlitave, osteoporozne, samozadovoljne i nerazjašnjive Evrope i agresivne, otomansko stabilizujuće Turske politike, za prevlast na području Balkana.
Turski saveznici su sada i Zagreb i Beograd. Jer Evropa ne pokazuje dovoljno odlučnosti da otvori vrata Zagrebu a podmaže šine Beogradu. Jedino počinje realnije da se ponaša Ivo Josipović, predsjednik Hrvatske, pravednim i nepristranim gledanjem na BiH i položaj Hrvata.
Pošto je Platforma Otomanske Stabilnosti koju je Davutoglu, u ime Turske, cijelom prostoru oko nje, pa i Balkanu, onomad predočio i izložio u Sarajevu, prošla nekažnjeno, on i Turska su se osilili i samonametnuli u ulozi ispomagača formiranja vlasti u BiH.
Ne postoji osnov za tako nešto. Turska je u PIK-u samo po osnovu postojanja islamskih vjernika ovdje. Ovdje nema Turaka. Turska nema nikakve ekonomske, kulturne ili asocijacijske veze sa BiH. Osim sabljaških, sepetarskih i danačnih.
Evropa nije smjela dozvoliti da Turska zvanično uđe ovdje kao aditiv. Aditivi sa Bosfora ne trebaju BiH ako želi da ostane na okupu, tronožna i tropravna.
Osobito Evropa nije smjela dozvoliti da ministar inostranih poslova Turske ovdje dolazi pod plaštom Predsjedavajućeg Komiteta Savjeta Evrope. A ponaša se kao imperijalist i imperator.
Dobro je postupio Nebojša Radmanović. Sreća da nisam Predsjednik Republike.
Savjet Evrope mora da se izjasni o ovom svom inventaristi za zastave. Mora precizno da kaže da li se slaže sa takvim zahtjevom Davutoglua protiv Republike Srpske, protiv njene suverenosti na njenoj teritoriji, jer nije Srpska odnijela zastavu u Ankaru i tamo je pobola, Republika Srpska je zastavu imala i prije Dejtona i unijela ju je u Dejtonski sporazum. Ili je Savjet Evrope protiv takvog imperijalnog zahtjeva malog brkatog turskog ministra.
Kakogod bude, Davutoglu i turski zvaničnicu su odsad bitno smanjene dobrodošlice u Banjaluku i na područje Republike Srpske.

SULEJMAN VELIČANSTVENI SNUŽDENI
Dakle, Tihić.
Kad se Tihić snuždi, znam da će doći neke nevolje za Republiku Srpsku. Ili će nešto slagati.
Sulejman će ostati poznat po istorijskoj rečenici: Ja svaki dan ukidam Republiku Srpsku. Nije on za sablje, jatagana i buzdovana ali je zaslužio da bude Sulejman Veličanstveni. Veličanstveno igra ulogu privjeska Zlatka Pagumdžije. Lagumdžija je europejsko krilo a Tihić radikalsko krilo njihove sarajevske koalicije. Lagumdžija je poturio Tihiću da se u Republici Srpskoj bori za Đapu i da vodi blokadu raznih odluka, izbora i institucija u Republici Srpskoj. Tihić Veličanstveni je presavio tabak i žalio se Ustavnom sudu BiH na Zakon o izvršenju budžeta u Republici Srpskoj i na Odluku o budžetu za 2011. Prije toga, Klub Bošnjaka u Vijeću naroda žalio se na izbor predsjednika vlade, pa na vladu, pa na poslovnik. Očekujem da će se ujutro žaliti na ustavnost vremenske prognoze u Republici Srpskoj. Jer se ne smije objaviti prije objavljivanja konsolidovane prognoze za Državu Bosnu. Ma, može i za Hercegovinu.
Tihić, na osnovu savjetnika Kasumovića, zahtijeva od Ustavnog suda da se taj zakon i odnosni budžet proglase vanustavnim. Navodno, prvo treba da se donese budžet Države, Sunce Joj Jebem, pa onda da se uračunaju entiteti. Savjetnik Kasumović obrazlaže da je Zakon o Fiskalnom savjetu jasno rekao da tako mora. A Zakon o Fiskalnom savjetu je, u stvari samo poslovnik o radu tog tijela.
Sulejman Veličanstveni, kao i svi bošnjački potezi unazad nekoliko godina, od ukidanja himne i grba, stvara međunacionalnu odbojnost između Srba i Bošnjaka. On, i oni, povećava stepen srpske gadljivosti prema BiH. Povećava spoznaju, i kod Bošnjaka, i kod Srba, da se ne može živjeti zajedno u jendoj državi. Bošnjacima poručuje: Oni sebi uzimaju pare prije nas. Srbima poručuje: Ako vam trebaju pare, prvo pitajte nas.
Sulejman Veličanstveni hoda po tankom ledu Bosne i Hercegovine. Svaki njegov korak proizvodi sve veću pukotinu.
Njegove namjere su, na početku ovog mandata, da se zaustavi i onemogući Republika Srpska a da se onda generiše ulično nezadovoljstvo koje će dovesti do opšteg bezvlasnog haosa, identičnog onom u Federaciji, pa da onda neka Viša Sila interveniše po sarajevskoj unitarnoj želji i po nekim Bonskim ovlaštenjima.
Meni je to ipak samo znak da Republika Srpska treba početi proces povratka svojih nadležnosti. Treba zahtijevati vlastiti račun za indirektne poreze, treba napustiti Fiskalni savjet, kao jedna od strana koja ga je formirala, treba zatražiti novu odluku Ustavnog suda o poništavanju konstitutivnosti na cijelom području BiH, a ako ta vještačka konstitutivnost ne bude stavljena van snage, raspisati referendum o novom ustavu koji bi sadržavao izvorne dejtonske nadležnosti, osim onih deset za nivo BiH.
Jasno je da Tihić Veličanstveni testira strpljenje Republike Srpske dok Lagumdžija testira strpljenje Hrvata u BiH. To strpljenje neće trajati vječno. Ali neće donijeti ni jedan nepromišljen i avanturistički korak. Tihić treba da zna, a i Lagumdžija, da za sve dođe vrijeme.

MEDDŽIDA DISTRIKT
Izbor one okrečene face za ponovnu predsjednicu Suda BiH može da se ocijeni kao Sami Božiji Sumrak reformi, sudstva, pravosuđa i angažmana inostranih gubernatora, reformatora i kolonizatora.
Tako će u usranoj poslijeratnoj istoriji Naseobine, Meddžida Kreso ostati ubilježana kao dvanaestogodišnji glavni sudija. A dvanaest godina u kratkoj propasti Naseobine nije malo.
Da li reizbor, u stvari Renagodba, Medžide Kreso znači da će Srbi dobiti još 1.200 godina zatvora? Možda i ne znači. Za Srbe je i petsto godina mnogo. Ali svakako znači da niko neće biti osuđen za zločine nad Srbima. Mogli ste je izabrati i na još dvanaest godina, ne bi niko bio osuđen, npr, za Sijekovac. JVO.
Taj sudstveni segment u Naseobini, i na ovaj način se pokazuje kao odmetnuti, otuđeni i samonagodbeni vršaj, arman ili gregorijanov distrikt koji, mislim na Sud, Tužilaštvo i VSTS, međusobom incestuozno rješava svoja dvorska pitanja. Taj Sudstveni Arman nikom ne odgovara, čak ni međusobno, jer svaki ovakav slučaj je savršena nagodba koja ne proizvodi dalje posljedice. Ona dvojica Srba, koji su, prema kladionicama, glasali za Meddžidu, samo su primjerci N1H1 Srba Jurišićevog tipa, Srba koji su spremni da se poturče za Po Dupeta Mandata.
Nagodba o Meddžidi znači još jedan dokaz za tezu da ono što Bošnjaci, ne ljudi, nego bošnjački političari, jednom ugrabe ne puštaju više iz ruku dok polumjesec ne obiđe pun krug oko zvijezde.
Meddžida je najuspješniji Kemo kod Bošnjaka.

PROMOCIJA "NASEOBINE",

ŠESTE KNJIGE IZ EDICIJE POLITIČKI LJETOPIS

Moji prijatelji i dobra publika Pala upriličili su mi veoma dobru promociju mog najnovijeg ljetopisa. Moderna scenografija, ozbiljna publika, puna sala Doma kulture, uslovili su da odstupim od klasičnog predstavljanja knjige nego da održim malo političko predavanje i detaljnije obrazložim svoju političku filozofiju koja je zasnovana negdje 98. ili 99. godine i traje i danas.

Uspjeh ove promocije zadužuje me da se toj publici, pregaocima i prijateljima odužim poklanjanjem i predstavljanjem svake naredne knjige.

SRBI I HRVATI

NE SMIJU NASJESTI

NA EU INTEGRACIJU
Karl Bilt, švedski ministar inostranih poslova, prvi Visoki predstavnik, koji je iz BiH otišao neuprljan Bonskim ovlaštenjima i drugim divljaštima, bacio je grah za BiH. Iznio je niz novih postavki koje su označile kraj jedne ere – Ere Nasilne Unitarizacije i početak novih mogućnosti – Mogućnosti Evropeizirane Decenetralizacije. Evo izvatka najznačajnijih jasnih stavova Bilta, odnosno Njemačke s kojom je u stalnom kontaktu, odnosno EU:
• O stepenu decentralizacije zemlje, ali i o drugim pitanjima moraće da se dogovore političari iz BiH
• Kancelarija EU će biti odgovorna da pruža pomoć
• Mehanizmi koje će imati na raspolaganju specijalni predstavnik EU u BiH biće manje – više oni koji su i u drugim zemljama koje nastoje da budu punopravni član
• Međunarodna zajednica već je predala odgovornost domaćim liderima za vođenje BiH
• Ključna međunarodna pomoć BiH u budućnosti ići će preko specijalnog predstavnika EU
• OHR je institucija koja pripada prošlosti.
Poruka je jasna. Petnaestogodišnje nasilje Sarajevskog Unitarnog Kruga i dobrog dijela međunarodne zajednice, dok je EU stajala po strani, završeno je. Bošnjački lideri su imali šansu. Pozorište je zatvoreno. Više se ne igra Čekajući Unitarizaciju.
Jedina riječ koja se odnosila na unutrašnje uređenje BiH, među Biltovim stavovima je Decentralizacija. Očito je da je Njemačka preuzela tu palicu jer nije dobro da to radi Vatikan ili neko drugi. Ostali su čuli o čemu se radi i sada je to ključni šlager. Preciznije: nije u pitanju da li će biti decentralizacije ili neće – O stepenu decentralizacije… riječ je.
Drugo, Kancelarija EU, jeste da je Bilt najavljuje kao moćnu, ne znači da će postojati Visoki Dželat EU. Kancelarija je će pružati pomoć.
Treće, budućnost BiH je već prepuštena unutrašnjim političkim snagama. Bilt ne govori da je ta budućnost u EU. Prepuštena Budućnost može biti svakovrsna.
Četvrto, to je ta nova era, Ohaer je mrtvac.
Sarajevskom Unitarnom Krugu ostaju samo dvije mogućnosti.
Prvo. Beskonačno manipilisati u stilu Komšić i Dom naroda i opstruisati u stilu beskorisnog usporavanja Republike Srpske kao u slučaju izbora predsjednika vlade i Vijeća naroda.
Drugo. Pod etiketom evropskih integracija provoditi svoju tihu unitarizaciju. Petsto godina pod unitarizacijom.
Stoga, Srbi i Hrvati ne smiju nasjesti na sarajevski prevod evropskih integracija. Čak i da se zaustavi taj put, kako Bilt kaže, ako se ne usvoje promjene Sejdić – Finci a ako Sarajevo bude nastojalo da se kroz to rješenje izlije sva matica sarajevskog unitarnog smeća. Sarajevo će koristiti svaku mogućnost. I najmanju. Kao što je opsjena oko Esdepeovog ekspresnog usvajanja Evropske klauzule.
Srbi moraju nastaviti svoju borbu za Samostalnu Republiku Srpsku. I povratak njenim dejtonskim pa čak i preddejtonskim korijenima. Nadležnostima i kormilima.
Hrvati moraju nastaviti svoju borbu za Treći. Nikakva EU ne može zamijeniti Srbima Republiku Srpsku a Hrvatima ravnopravnu polovinu Federacije u Tronožnoj BiH.
Sarajevskom Unitarnom Krugu i dijelu međunarodne zajednice ostaje još jedna polumogućnost.
To je dugoročnija igra, od nekoliko mandata, u kojoj će se glasačko tijelo razbijati i segmentirati u tri ili četiri političke stranke jednake snage od kojih se onda dvije trebaju pridobiti za Kolo Unitarno.
Ta polumogućnost je i najveća opasnost. Znajući kakvi se Nudiguzi postoje i kod Srba i kod Hrvata. Stoga srpska i hrvatska politička artikulacija ima obavezu da se biračima obraća koncepcijom koja će biti glasovno većinska i tako, praktično, jednopartijska. Znam da nije demokratski ali u pitanju je opstanak.
Što se tiče Republike Srpske, aktuelna Narodna skupština i izvršna vlast mora što prije donijeti Zakon o evropskim integracijama gdje će se jasno precizirati da će se sve što se bude događalo na tom polju odvijati isključivo kroz sporazumijevanje strana koje čine BiH. U kojoj će jedna strana biti Republika Srpska. Mora se propisati mehanizam pregovaranja, sporazumijevanja I ratifikacije. EU integracija je državna stvar. Dakle nije samo parlamentarna ili vladina. To nije stvar većine. To je stvar sporazuma. Onih na koje se to odnosi. U tom Zakonu, takođe, treba da stoji jasna zaštita nadležnosti Republike Srpske kao odrednica sa ustavnom snagom i odrednica koja će važiti za sve naredne mandate i pobjednike. U tom zakonu treba da stoji da niko nema pravo da prenese nadležnosti Republike Srpske…
I, na kraju, odnosno, na početku, u ovom mandatu, kada je to Predsjednik Republike Srpske već saopštio javnosti, mora se donijeti novi ustav Republike Srpske koji će iz uređenja Republike, sistema i konstrukcije izbaciti Vijeće naroda i slične balastne materije. Koji će parlament i vladu konstruisati na osnovu rezultata izbora a ne na osnovu Konstitutivne Magle. I koji će jasno nabrojati nadležnosti Republike Srpske, sve osim onih deset dejtonskih za BiH.
Pa makar taj ustav imao hiljadu i po stranica.
Sve sam rekao. Ogromne su zamke evropskih integracija. Ako ih prepustimo Sarajevu.

NELJUDSKA TRGOVINA ORGANIMA
Parlamentarna skupština Savjeta Evrope usvojila je u utorak izvještaj Dicka Martyja i rezoluciju o trgovini ljudskim organima na Kosovu, kojom se poziva na međunarodnu istragu ovih optužbi. Za rezoluciju je glasalo 169 poslanika osam je bilo protiv, a 14 uzdržanih.
Tako kaže agencijska vijest. Vijest još kaže da je među uzdržanim bila izvjesna Azra Hadžiahmetović iz bosanskohercegovačke delegacije. Esdepeov delegat Ivanić glasao Za.
Rezolucija ko Rezolucija. Čekam šta će reći kokodavke Pak i Kacin. Ali već sad je jasno da se stara usrana Evropa pere u lavoru glede grijeha prema Srbima. Sad može. Prošlo Bombardovanje. Prošlo Kosovo. Tadić kooperativan. Kad objesiš Sadama onda možeš objaviti da nije ni imao oružje za masovno uništenje. Kad otmeš Kosovo, onda doneseš Rezoluciju o tome da su ljudižderi sjekli Srbe na parčiće. A i druge jadnike, sumnja se.
Tako smo došli do Ljudoždera u teoriji države i prava. Jer ubijanje ljudi da bi se prodavali njihovi bubrezi i ostalo, gore je od ljudožderstva. Temeljna postavka teorije države i prava, koja dosad nije nigdje pominjana, jeste ova: Ljudi koji nikad nisu imali državu ne treba ni da imaju državu. A i ako je imaju to nikad neće biti neka država.
Amerikanci su majstori da u cijelom sranju proizvedu samo jednog krivca. I da ga učine idealnim krivcem. A Srbijanci su majstori da se podvrgnu takvom tretmanu. I eto, niko nije ni primijetio da horde šiptarskih divljaka kidnapuju Srbe i tranžiraju ih ko telad u ilegalnoj seoskoj prodaji mesa.
Ostalo je neprimijećeno još mnogo. Neke stvari se neće nikad ni primijetiti. Kosovska Oteta Država živi na ilegalnoj trgovini najprljavijim robama koje su ljudi izmislili. I to će tako trajati ko zna. Ne vidim načina kako bi ta Vojna Baza mogla preživjeti bez tih aktivnosti.
Ali, treba gledati i sa druge strane. Ilegalne kosovske aktivnosti nisu od juče. Ni od trenutka kada je Slobodan Milošević krenuo da uvodi demokratiju i ljudska prava na Kosovo, bre. Nebrojeni paralelni ilegalni procesi na Kosovu odvijali su se za vrijeme SFRJ I za vrijeme Srbije u njoj kad je bila Cela bez Tri dela. U doba Kosa, Udbe, Nkoja, STJ.
Da li može Rezolucija PS SE da učini nešto. Ne može, dabome. Osim da pokaže da je Azra bila uzdržana. Azra zna šta su organi.
Srbija mora temeljno da izučava svoje slabosti. Inače će i Sandžak jednog dana postati Sanatorijum za seciranje.

BIVŠI VISOKI
PREDSTSCHAVNIK
REKAO DECENTRALIZACIJA
Volfgang Petrič sa TSCH, bivši Visoki Predstavnik, koji je meni ostao u sjećanju kao Ukočeni predstavnik, jer je imao pozu kao da mu je u vrat, kroz guzicu, zabijen rostfrajni kolac, izjavio je da će BiH uvijek ostati slaba država, ali da je neophodno da se ona decentralizira i da ta decentralizacija bude efikasna. Radovan Treći bi rekao: Preterano Sereš Stanislave.
Petritsch je jedan od visokih predstavnika diktatora. Preteča Pedija Ešdauna kojem je poželio dobrodošlicu riječima Želim ti da budeš poslednji visoki predstavnik. Očekujem da će jednog dana izjaviti da je to značilo da želi da Ešdaun izvrši tu efikasnu decentralizaciju.
Svi su oni, izuzimajući Bilta i nešto Vestendorpa, došli u BiH kao trećepozivci, nereferentne diplomatske protuve, potencijalni diplomatski reciklarijum, i mislili da će upravljati BiH kao Benjamin Kalaj ili kao Slobodan Milošević. Njihov kolonijalni doseg bio je u okviru spoznaje da se ovdje radi o Balkanskim primitivcima koji su spremni na kolaboracionizam i bez gaća i sa kojima se mora oštro i na prvu. Sada neki od njih Preterano Seru. A neke od njih će stići i tužbe za ustavno nasilje nad BiH, nad narodima u BiH, nad pojedincima u BiH i nad Međunarodnim ugovorom pod nazivom Opšti okvirni sporazum za mir u BiH.
Petrič, sa TSCH, je bio VP u zlatno doba Ivanića. Odigrao je veliku ulogu u decentralizaciji medija i decentralizaciji PDV, koliko se sjećam. Sada, protuva, vidi kako govori Merkel, kako govori Vatikan, kako govorim ja, pa i on o Decentralizaciji.
PiTSCHka jedna, što bi reko Mihajlica Veliki.

AGENCIJO, MAJKO NAŠA
• Republički sekretarijat za zakonodavstvo
• Agencija za državnu upravu
• Agencija za vode oblasnog riječnog sliva Save
• Agencija za vode oblasnog riječnog sliva Trebišnjice
• Agencija za šume
• Agencija za agrarna plaćanja
• Agencija za pružanje stručnih usluga u poljoprivredi
• Agencija za uzgoj i selekciju u stočarstvu
• Republički sekretarijat za vjere
• Republički zavod za statistiku
• Republički pedagoški zavod
• Republički zavod za standardizaciju i metrologiju
• Republički centar za istraživanje ratnih zločina
• Republička direkcija za robne rezerve
• Republička direkcija za promet naoružanja i vojne opreme
• Republička direkcija za civilnu vazdušnu plovidbu
• Republička direkcija za obnovu i izgradnju
• Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa
• Republički hidrometeorološki zavod
• Arhiv Republike
• Republički zavod za prostorno planiranje
• Republički zavod za građevinarstvo
• Republički zavod za geološka istraživanja
• Centar za pružanje besplatne pravne pomoći
• Zavod za obrazovanje odraslih
Prikupio sam određeni broj agencija, direkcija i zavoda. Teško je reći da li je to konačan broj. Prema zakonima o Vladi Republike Srpske, jeste. Ali se spisak može proširiti sa brojnim fondovima i sličnim tijelima za koje niko i ne zna da postoje. To i ne bi bilo nešto loše da žive i troše suvo lišće koje se o jeseni skupi po šumama. Ne, svi oni troše pare i moć.
Još u drugoj polovini prošlog mandata su formirane neke agencije i zavodi. To je posljedica britanizacije u reformi javne uprave čije su osnovne poljedice postojanje državne i entitetske agencije za državne službenike. Tako se, na primjer, pomoćnici ministara biraju na konkursu. I sve ostalo. Onda stranka koja je pobijedila na izborima dobije ministra a on može da se češka iza uva ili oko jajca. U sadejstvu sa agencijama taj sistem državne uprave potpuno razvodnjava vlast i onemogućava bilo kakvu efikasnost. To može da funkcioniše u stoljetnim demokratijama ali u društvima koja su izašla iz bratsko-prijateljskih ratova i vuku za sobom kriminal i korupciju, šuma agencija i Državni Službeni Međedi dalje razaraju ne samo efikasnost vlasti nego i društvo, entitet i državu.
Da li treba da kažem da je to i bio cilj.
Najsvježiji primjer je Agencije za šume u Republici Srpskoj. Pored neefikasnog ministarstva i pomoćničko-savjetničke strukture, haosa na šumarskom fakultetu, dobijen je još jedan balastni punkt kojeg treba da izdrže Srpske šume. Samo je Karadžić tako efikasno napadao na šumsko blago svojom ekonomskom trumanovom politikom podjele šuma. Svakom borcu po deset dunuma.
Hrvatska, iako je pred vratima EU, ukida svoje agencije. Pokušava da štedi pare ako ne može da štedi neefikasnsost vlasti. U Srbiji rakođe panika. Oni i ne znaju koliko agencija ima i šta rade.
Suština agencija i svih takvih tijela, jeste da se radi o malom broju zaposlenih, velikoj disperziji moći, raspolaganju značajnim sredstvima, velikim platama, nikakvom načinu odgovornosti. Jer, agencija ne može da odgovara ni vladi, ni parlamentu. Ni javnosti, koja niti ima informacije, niti ima instrumente.
Ko može da kaže kome odgovara i ko kontroliše Garantni fond u Republici Srpskoj. I zašto je sliv Save važniji od sliva Drine.
U nerazvijenim društvima, mladim društvima, društvima kojima je najpotrebniji uspon i efikasnost, vlast mora ličiti na vertikalu. Radi jednostavnosti, efikasnosti i vidljive odgovornosti. A ne na izbušeni kišobran koji nema nikakav učinak, nemoguće ga je zakrpiti a najčešće ni ustanoviti da li postoji ili ne.

DOMETI
INICIJATIVE
MERKEL
Samo dvije činjenice su činjenice o Takozvanim Ustavnim Promjenama u BiH:
• Sarajevo je opsjednuto tim Promjenama
• Republika Srpska, kao strana tvoriteljica i najvažniji ključar BiH, neće dati svoj pristanak za bilo kakve ustavne promjene osim paragrafa S-F, odnosno sintagme: Jedan iz Republike Srpske.
Upravo zbog toga čudi sposobnost sarajevskih posmatrača da u svemu što se događa oko BiH i izvan BiH, vide nagovještaj Ustavnih Promjena.
U slučaju nekolicine razgovora koji su obavljeni u Berlinu a u kojima su po hodnicima, prisobicama i objedovaonicama učestvovali lideri četiri, pet bosanskohercegovačkih stranaka, i predstavnici SNSD na visokom nivou, ta sarajevska vidjelica se pojavila sa nešto zakašnjelim efektom. Ali se, očekivano i zakonito, pojavila. Uostalom, Sarajevo i od odlaska nekog fudbalera iz njemačkog klupčića u Mančester Siti, očekuje dobiti i promociju za BiH. Ako još da četiri, pet golova, to bi već moglo biti vjesnik UP.
No, kakav je stvarni domet njemačke Inicijative Merkel, u kojoj je malo ko i vidio Angelu?
Prije svega, Njemačka je, javno, malo bila prisutna u BiH. Osim Bonske deklaracije, s kojom, dabome, nema nikakve veze, i nekoliko ambasadorskih ispada u pokušaju, Njemačka nije uredovala ovdje. Švarc Spavač Šiling je samo bio VP porijeklom iz Njemačke.
A Njemačaka je ipak evropska velesila. Zajedno sa Francuskom, okosnica EU. Ni Francuska se nije ovdje pretjerano ogledala. Nakon Karadžićevih pilota i ugošćavanja Biljane Plavšić, tada Predsjednice Republike Srpske, od strane Širaka, ništa se nije čulo od Francuske. Izjave bivše ambasadorice, serijski pakovane, nisu ostavile traga.
Njemačka je, nakon presudnog uticaja na Danke Dojčland Croland, iako je i nju jedno vrijeme ostavaila da posrće na putu od gotovine do integracije, odlučila da detaljnije pogleda stanje u BiH. Simptomatično je, a to Saraj propušta da uvidi, što se to događa tek nakon Drugog Katastrofalnog Izbora Željka Komšića. I nakon što se, diplomatski zatajno, Vatikan izjasnio o trojnosti BiH.
To nipošto ne znači da se Njemačka i Merkel zalažu za Sarajevske Ustavne Promjene. Ako su i u pitanju UP, onda se radi isključivo o nivou Federacije BiH.
Njemačka je imala nekoliko očiglednih iskustava pred očima da bi u sve to ušla naivno ko' snaša u Butmir. Sada već dvokružna posjeta Angelinim dvorima i savjetnicima, može se isključivo shvatiti kao sondaža bilo kakvih tragova koji jamače mogućnost njemačkog angažmana sa jasnim i realnim efektima koji bi BiH mogli okrenuti ka EU. Jer je ove protuve sa Ohaerom na čelu, stalnookreću od EU. Proračunata istočnonjemačka Angela neće sebi dozvoliti nikakav April niti Butmir. Ona, kao i Njemačka, ovdje ne prave šupljikavu i prividnu karijeru kao što to rade trećerazredni dipliši.
Ako Sarajevski Politički Krug iz svega shvati da se sa Hrvatima BiH više ne može komšićariti, i to će biti značajne Ustavne Promjene.
Dotad, savjetujem SPK da izvidi kako biti dobar sa Republikom Srpskom.

SARAJEVO JE
PRIJE DEJTONA
PRIZNALO
REPUBLIKU SRPSKU
DA BI SE SKRPILA BiH
Poznate su moje teze koje su me dovele do prestižne sarajevske titule Fašista iz Šumske.
• Republika Srpska je u BiH unijela svoju državnost, teritoriju, vlast, imetak, institucije, ustav, suverenitet i svoje državljane. Stoga BiH treba da bude dobra s njom da joj ljubi stope, da joj ugađa i da je poštuje kako jednostavno ne bi otišla.
• Republika Srpska i Muslimansko-hrvatska federacija slučajno tvore BiH jer je sve bilo predviđeno potpuno drugačije. BiH sada postoji na otetom i prokletom. Na prenešenim, otuđenim i prigrabljenim nadležnostima Republike Srpske i na devastaciji i poniženju Hrvata.
• BiH ne postoji. Ona nije država jer nema svoju teritoriju, nema svoju imovinu i nema podršku svojih podanika. Ona je samo međunarodno priznata Naseobina između vanjskih granica Srbije, Hrvatske, Crne Gore i Mora kod Neuma.
• Republika Srpska je strana u BiH koja je presudno doprinijela nastanku BiH. Strana potpisnica. U pravu je bio Slobodan Milošević kada je rekao: Čestitam, dobili ste državu. Samo što to Budale sa Pala nisu shvatile na pravi način.
• Treći.
• Bošnjaci (njihovi političari) žele Srbe i Hrvate pretvoriti u manjine ili nepostojeće narode i tako stvoriti od samih sebe i ostataka, novu naciju, naciju Bosanaca. Tako bi dobili ono što nikad nisu imali – državu i naciju.
• Podijeliti sve što se može podijeliti.
Zašto Ohaer i Restlovi Međunarodne zajednice šute na petogodišnju politiku koju vodi Republika Srpska. A to je politika Dejtonske samostalnosti, Povratka Izvornoj Samostalnosti, Samosvijesti, Samoodgovornosti. Zato što su uvidjeli da je igra završena. Da je Republika Srpska pročitala Dejton. I da treba biti dobar prema Republici Srpskoj. Da je prošlo Vrijeme Sarajevske Laži. Da je isključivo Alijina i Sarajevska Avantura donijela rat i stotinu hiljada žrtava. Da Republika Srpska nije genocidna, nije genošumska, nije genosmrtska. Srbi samo nisu htjeli ostati u Naseobini. Kao što drugi nisu htjeli ostati u Jugoslaviji. Da li je to genocid?
Dabome, i druge stvari dolaze na vidjelo. Mnogi sarajevski dripci znaju bitne stvari ali njihova zavjera šutnje, dok se Četnici ne istrijebe, skrivala je sve na najbolji sicilijanski način.
Mala politička svađa Ive Komšića i Kockara Šaćirbeja, nekada ministra inostranih poslova Sarajevske Ratne Kaldrme, otkrila je da je Alija naložio svom ministru da u Ženevi parafira priznanje Republike Srpske, prije odlaska u Dejton. Šaćirbej negira da je parafirao išta ali Komšić tvrdi da je taj papir predočen sarajevskoj strani u Dejtonu.
Dakle, Međunarodna zajednica je priznavala postojanje Republike Srpske ali je bilo neophodno da je prizna i Sarajevska Ratna Kaldrma kako bi Dejtonski sporazum bio međunarodno-pravno validan. Sarajevo je priznalo postojanje Republike Srpske čime je ona postala strana u međunarodnom mirovnom procesu a kasnije i strana potpisnica Dejtona. I autonomna i suverena sastavnica BiH.
Bilo bi dobro da taj papir odnekle izbije i da se pojavi u Naseobini. Republici Srpskoj nije potreban. Potreban je običnim ljudima, muslimanima, da vide na šta je njihovo rukovoditeljstvo potrošilo rat, živote i deceniju i pol ukidanja Republike Srpske.

PAK BABA VRAČARA
Izvjestiteljica Evropskog parlamenta za BiH, Doris Pak, ima, garantujem glavom, karakter starojugoslovenskog žandarma. Čim se povede eglen o nekim sankcijama prema političarima u BiH, Doris iskoči u prve redove: „Ne znam ima li istine u toj inicijativi o uvođenju sankcija, ali ako ima ja nemam ništa protiv. Političari moraju jednom shvatiti zašto su izabrani“.
Doris, Doris. Političari ne moraju ništa shvatiti, osim da su izabrani. Dovoljno je da su glasači shvatili za koga treba da glasaju. I da su glasali.
Malo, malo pa se iz Saraja i iz Brisela lansiraju priče o sankcijama za lidere u BiH. Zamrzavanje imovine i računa u EU, zabrana letova, skidanje cipela na granici, vađenje kartica iz mobilnih, vađenje zubnih živaca bez anestezije...
To pokazuje dvije stvari:
• Sitnošićarski Saraj ima još neke tanke lobističke uticaje
• Briselska administracija, da ne kažem birokratija, ne zna šta treba da radi sa BiH i u BiH.
Mogu da im pomognem. Al' samo još ovaj put.
• Brisel mora da nađe bolje protuve za ovaj prostor nego što su Pak, Kacin i slični.
• Brisel mora da razdvoji dva procesa. EU integraciju od NATO integracije. Nisam rekao da može.
• Brisel mora da razdvoji i sljedeća dva procesa: Unutrašnju bh integraciju od integracije BiH u EU.
• Brisel mora da odustane od obuke bh političara. Bh političari su izabrani na izborima. Oni nisu polaznici kursa civilne zaštite.
• Brisel mora sebi, a onda i javno, da objasni da li je interes EU da BiH bude dio Evropske unije. Ako jeste interes onda to mora EU da pokaže. Štapom. Ali na kome neće biti na jednoj strani mrkva a na drugij šamar. Nego štapom na čijim krajevima će biti srce i pare.
• Brisel mora da se okane unutrašnjeg uređenja BiH. Jer ne može da uredi ni stvari u kućici pod svojim prozorom.
• Brisel mora ovdje ekonomski da pomogne. Znam da Brisel nije država (možda Lagumdžju da odvedu, on će im napraviti Državu za Brisel, čovjek je čudo) i da nema svoje državne kompanije. Kao što ih imaju Rusi. Ali mora da nađe način da se ovdje otvore radna mjesta velikih evropskih kompanija. Kao što je to uradio Fiat u Srbiji. Inače će ovako prežvakavati stvari u beskonačnost. Šta će Brisel kad jednog dana zapakuju Pak sa nogama naprijed?
• Brisel, ako već angažuje Lajčaka, treba razmotriti i taj referendum. Ne mora određivati procent. Jer Republiku Srpsku je Alija Izetbegović priznao, naredivši Šaćirgeju da to potpiše, prije odlaska u BiH i u Dejton. Takva, priznata, ušla je u BiH pa može i da izađe. Referendum je samo jedno uljudno Doviđenja.
A te finansijske sankcije? Ma, to zamotajte u pak papir pa sačekajte kamion čistoće. Ili okacite Kacinu o rep.

MAREKO PRAJM TARABIĆ
Agencija Prajm komunikejšns, banjalučka Agencija Prijatelj Gubitnika, poznata po tome što je u martu, ili aprilu, ne sjećam se, prošle godine ustanovila da SRSPDPSDS sigurno pobjeđuju na izborima u oktobru, uključujući i Tadića i Ivanića, pa, kada ih pobjednički dvojac nije u nečemu poslušao, vidjevši da srljaju u sigurni gubitak, Agencija Neutralni Prijatelj se naljutila i njen gazda, stanoviti Močević, održao im nekoliko javnih slova o nesposobnosti, nezanju i neposlušnosti, uradila je veliko istraživanje iz klase Bacač Dimnih Bombi, i ustanovila da: Najveći procent stanovnika Republike Srpske kao najveću opozicionu partiju u RS-u vidi PDP Mladena Ivanića (68 posto), pokazalo je istraživanje koje je provela banjalučka Agencija „Prime Communications“. Kada je u pitanju percepcija opozicionih partija iz RS-a, po ovom istraživanju građani su na drugo mjesto svrstali SRS Milanka Mihajlice (60,5 posto), a slijede DP Dragana Čavića (58,2), pa SDS Mladena Bosića (50,7), te NDS Krste Jandrida (38,7 posto).
Mogli su komotno objaviti da bi, ako bi se izbori održali u nedjelju, za Mladena Ivanića glasalo 4,7 miliona Srba u Republici Srpskoj i četiri muslimana. A za PDP, partijče M. Ivanića, glasalo bi 7,1 miliona Srba. Mogli su da kažu i da bi 5 miliona Srba glasalo za Milanka Mihajlicu.
Doista treba biti statistički virtuoz pa ustanoviti tako nešto za Pedepe, partiju u rasulu, i za Srpske Radikale Bosanskog Novog, stranku koja je nestala zajedno sa svojim Glavatim Napoleonom i Novom Grujom.
Pedepeovi progresivni kadrovi već nedjeljama oblijeću lokalne lidere Esenesdea i nude da pred predsjednikom opštinskog odbora SNSD pojedu člansku kartu Pedepea za ostanak na funkciji i za člansku kartu Dodikove stranke. Ha, ako neki lokalni lider Esenesdea i bude meka srca, zna se da ja odobravam izradu svake članske karte. Upravo sam odaslao Uputstvo o odgonu tog šljama od naših struktura.
Takvoj Propadajućoj Partiji dati 68 posto može samo Prajm Mareko Prijatelj.
Pedepe više ne postoji. Jer Pedepe nisu Ivanić, Borenović i privremeno utješeni Đerić.
Ivanić, koji se u predizborje i u izborima prokazao kao vrhunaravni Nudiguz, a nakon izbora kao prosjak kod Zlatka Lagumdžije koji mu je udijelio mjesto u Domu naroda Države za čovjeka, nema više nikakvog kredibiliteta kod birača.
On je politički mrtvac. Samo još vijenci nisu stigli.

NE POSTOJI

BOKVICA

ZA BAKIRA
Razumijem demokratsku javnost koja argumentovano, misleno i stavno osuđuje ili pobija, ili se, pak, ograđuje od Bakira Hadžizlatka.
Mada je upitno šta se može postići korektnom aparaturom mišljenja, logističkom sljedstvenošću i argumentacijom o ulozi javnog servisa, evropskih standarda i ulozi medija, protiv nečega što nije ništa do golo divljaštvo primitivno uznojenog ja-stambol svijeta, merajska uzurpacija ekrana i jaranska politička veza dva mentaloida.
Bakir Hadžišezdeset nije novinar. Nije ni novinar u pokušaju. On nije ni umišljeni novinar. On je tek umišljeni povjerilac i ispovjedaonik Zlatka Drmatora. On je mentaloid. Nova pojava na okorcima i okrajcima Evropskih Standarda. Jer svojim ljudožderskim porivima i kompleksima pokušava dodati začine mentalne aktivnosti i evropskih dosega u novinarstvu koje i nije novinarstvo nego najobičnije javno prokazivanje i golootočarenje. O Bakiru Ništa govori i segmentarijum na kome se temelji njegova emisija. Vasković. Istraživački novinar kojem je najveći istraživački podvig ući u zgradu vlade, slikati se i reći da je Dodik kriminalac. Na istoj mentaloidnoj matrici počiva i mentalac koji pod mantilom gol u parku čeka žene iz druge smjene i otvara im svoje golodveri i visuljke kao simbole svog zakržljalog uma.
A Bakirova rečenica: Zaustavite Dodika dok ne bude kasno, samo je znak ozbiljne misionarske bolesti jedne sarajkaldrmaške čegrtuše u kojoj ona pokušava da se pretvori i predoči iz misionara u misaonara, u čovjeka vizije i dalekovidne misli, u dobrotvornika koji nas upozorava svojim vidjelicama a u stvari prijeti i pokazuje se kao ćulah apokalipse.
Ne pomaže da se tuži Bakir. Ni sudu časti, ni RAK-u, ni sudu za poratne zločine...
Bakir nije kriv. Da nije njega na njegovom mjestu bi bio neki drugi predumišljeni umobolnik.
Bakir Hadžišezdeset je zakonit proizvod sistema kojeg je u svoje ruke, nakon Dejtona, prigrabio Sarajevski Politički Krug. A taj sistem, znano je, temelji se na već otkrivenim i još skrivenim postavkama:
• Potpiši jedno, radi drugo
• Sve što je bosanskohercegovačko to je, u stvari, sarajevsko a sve što je sarajevsko to je samo sarajevsko
• Ne postoje Ovi iz eres, a u skorije vrijeme i Ovi trećaši nego Građani, Državljani, Bosanci i Ostali
• Svaki decentralizovani temelj pretvori u unitaristički
• Vodi uvijek dvije politike, jedna mora obavezno biti deklarativno proeuropska a druga može biti čaršijska, reketaška, monopolska, uzurpatorska, prevarantska, diskriminatorska
• Tajno ovladaj javnim medijima
• Pretvori ovladane medije u ogromna Politikina Pisma Čitalaca iz doba Velikog Raspada
• Satanizuj druge narode, ako se odnekud pojave, satanizujući njihove političke lidere
• Smiješi se iz Platforme a puštaj krvozube buldoge
• Podijelimo se: Jedni o Državi, drugi o Državnoj imovini a treći, ništa treći, a četvrti o Državnoj Vladi, Sudu...
Pošto su uzurpatori ustava, institucija, nacija i prava ostvarili najveći dio iz ovog arsenala, Bakir Hadžišezdeset se naprosto morao pojaviti. Jer je on sljedstvena posljedica stanja stvari. Takvih Bakira ima na svim osvojenim područjima pod SPK. Samo se ne zovu Bakir.
Zato ne pomaže tužba i žalba. Ne postoji bokvica za Bakir Ranu. Osim PSŠSMP. Podijeliti sve što se može Podijeliti. Pa neka seru iz druge države.