NA POLITIČKOJ SCENI
NOVA MARKA MESNOG NARESKA
Dragan Čavić, malo desno od centra.
Ili, malo sutra.
To je njegova sintagma, ja sam je samo uzidao u prva dva reda.
Što se tiče Dragana Čavića, vidim da sam pogriješio. Svojevremeno je rekao, u novinama, javno, da sam za sokolačku ludnicu a ja sam mu poručio da ću predložiti kadrovskoj komisiji Vlade da ga imenuje za direktora te sokolačke ludnice. To bi mu bila najbolja nagrada: bivši predsjednik republike postao direktor ludnice.
Pogriješio sam jer ima i gore: bivši predsjednik republike osnovao svoju stranku.
Nema zdrave djece koju porađaju krokodili.
A upravo to se događa sa Čavićevom strankom.
Prvo, Čavić još čeka ime svoje stranke. Kaže: marketinška agencija će izabrati najbolje ime. Ime mercedesa izabrao je južnoamerički nebitni prodavač po svojoj kćerki a ime fiatovog una izabrao je kompjuter između nekoliko hiljada uobzirenih mogućnosti. Pravo ime ne zavisi od onoga ko ga bira nego od kvaliteta onoga ko nosi ime. Ako Čavić hoće da njegova nova stranka bude kvalitetan proizvod mora sam da da ime. Ovako, Čavić mi liči na bejbisiterku, čuva stranku dok mama ne dođe. Nije stranka mesni narezak. Ako znaš program, ako znaš šta hoćeš na političkoj sceni, ako znaš kome se obraćaš i ko će glasati za tebe, onda znaš i ime. Ako ne znaš ime, onda čuvaš djecu. Predlažem, ipak, da se to nešto Čavićevo zove: OSS, Ostaci Esdeesove Scene
Drugo, treba pažljivo čitati televizije i gledati novine što može dovesti do sigurnog zaključka da je nova stranka projektovana tamo daleko, na jednom mjestu, možda čak i tamo gdje su zajedno projektovane srpska Demokratska stranka, hrvatska Demokratska zajednica, stranka Demokratske akcije, i još neke aktuelne.
Treće, Marketinška Narezak Agencija pažljivo savjetuje Čavića pa on, nježno kao maslačak, izjavljuje da neće više napadati Esdees jer nije red da pljuje u izvor iz koga je jedanaest godina pio vodu. Jedino što dobro mogu reći na ovu temu jeste: Čavić je prije trinaest godina zalutao u Esdees i tu grešku u biografiji mora da plati. Ušao je da bi po svaku cijenu bio u nekoj stranci i važan. Greške se ponavljaju. Zato i postoje.
Četvrto, Čavićev OSS će biti test za trudnoću a na temu koja je stranka plod vještačke oplodnje. Sa njim će u koaliciju, prvo preko tarabe, sa povremenim ispadima umiljavanja, a nakon izbora 2010. i otvoreno, one stranke koje je osnovala ista Marketinška Narezak Agencija.
Peto, glavni cilj je Republika Srpska i SNSD sa naglaskom na slabljenje do ukidanja. Ne treba zaboraviti da je za Čavićeva mandata otišla vojska, otišao PDV, skoro otišla policija, otišle nadležnosti, otišlo priznanje osam hiljada i više žrtava u Srebrenici a da nema potvrde za to...
Šesto, ako kaže da OHR treba odmah da ode, da ambasade ne mogu da vladaju BiH, da je Republika Srpska trajna a sve ostalo prolazno, da je Republika Srpska preča od EU, da je referendum prirođeno narodno pravo, da više nema prenosa nadležnosti a da su sve osim tri-četiri, prenijete protivustavno i protivdejtonski... onda sam pogriješio od jedan do pet.

ODSAD SAMO RATOM
Penzionisani general samozvane „armije bih“, za izviđače i obavještajce uočljivo po tome što farba kosu, Sefer Halilović, izjavio je povodom formiranja Međužupanijskog vijeća, da od toga nema ništa, kad to nisu uspjeli ostvariti vojskom Hrvatske, tenkovima i avionima, neće ni sada.
Sulejman od Pruda je izjavio, u drugoj temi: ne dolazi u obzir da prepustimo Upravu za indirektno oporezivanje.
Iako je Sulejman Tihić natjeran da zaduži Kalašnjikov, nije, dakle, čovjek rata, iako je Halilović zadužen da bude general, oni su, ipak klasični predstavnici divljih ratničkih hordi kojih je u BiH, još na desetine hiljada.
Sefer Halilović ima još i neku stranku, Bosanska Patrtiotska Stranka, to je, otprilike kao Četnički Pokret Triglava, pa se smatra političarem a ne vojnikom.
U tome i jeste pogubnost njegovih i Tihićevih teza.
Oni smatraju da se u BiH nešto može dobiti samo ratom. Interes Hrvata mogu ostvariti samo brojniji i modreniji avioni i tenkovi od onih koje su koristili u Prvom Bosanskom Ratu. Ako čelnik najveće i najmiroljubivije bošnjačke stranke izjavi tako o UIO, nama ne ostaje ništa drugo do da zamišljamo da su oko Uprave za Kemala Čauševića iskopani rovovi, tranšeji i borbena osiguranja i da na obližnjem drveću vise naredbe Sulejmana Thića Kalašnjikovića: UIO noćas ne smije pasti.
Ja sam, kao naivni slikar stvarnosti, takorekući bosanskohercegovački Generalić, mislio da je red da Hrvati imaju jednakopravan odnos prema teritoriji, svojoj zemlji i u smislu tla i u smislu države, i prema političkoj artikulaciji. Mislio sam da je normalno da se na čelu tih uprava ljudi mijenjaju po nekom nacionalnom ključu. Pa to su još komunistiu pronašli. Osim ako neko ne želi da kaže da su porezi uvijek bošnjački, muslimanski, da su logori uvijek srpski a neizgrađene ceste uvijek hrvatske...
To je dakle teorija „ko je jamio, jamio“, ovdje u BiH prevedena na: uzvlačite gaće, svanulo je.
Mislim da je sada jasno zašto je pogubno što su poslije rata mir počele da grade ratne stranke. I zbog čega SNSD ima problema sa svima. Jezik poslijeratne stranke nije jezik rova i kalašnjikova i stoga se veoma teško sporazumijevati.
Mislim da je sada jasno i to da je malo kome stalo do ravnopravnosti ili jednakopravnosti u BiH i da je jedini spas, barem za jednu stranu, čuvanje Republike Srpske kao garancije minimuma prava koja pripadaju ustavnim, moj pradjed bi rekao: konstitutivnim narodima.
Mislim da je sada jasno da generacije koje stasaju za Novi Početak u BiH moraju izučiti njihove škole ili saačekati da izumru.

LIJEPE NAŠE ŽUPANIJE
Dakle, možda je konačno Dejton ušao i u glave lidera diljem BiH i na svim nivoima.
Otkako je završen nejedinstveni rat bratstva i jedinstva, takozvani drugi kolosijek mržnje i krvi, slušam eksprimentatore o tome kako treba da se izvede činodjestvije preustroja BiH.
Ukinućemo Republiku Srpsku i onda će umjesto meda, mlijeka i vina vaseljenom i cijelom BiH poteći raj, svi će kusati zlatnom kašikom a EU će svoje institucije preseliti u Državu koja je ionako centar svijeta.
Biraćemo jednog predsjednika kao sav ostali svijet a kome se ne sviđa može da ide ali ne može ništa danosi. Kninski Srbi su imali pravo da nose traktor, jugu i zavežljaj ali to je bilo u prošlom vijeku.
Formiraćemo regije u kojima sve behara i sve cvjeta a jablani se povijaju kao da mi tajne znaju.
I tako unedogled.
Trinaest godina bacili u vjetar. Turili pod guzicu. Pakovali maglu nad Travnikom i prodavali muslimanima u fišecima.
Sada je konačno neko predložio nešto na osnovu Djetonskih unutrašnjih granica. Tri premijera tri kantona najavili su formiranje Međužupanijskog vijeća.
Dejtonske unutrašnje granice treba da postanu sveto pismo. Ne samo radi opstanka Republike Srpske nego i radi činjenice da kada bi ušli u proces pretvaranja entitetskog zemljišta u građevinsko (za novu građevinu BiH) ne bi apetetite zatomila samo Posavina i slične teritorije nego bi se sve proširilo do opština i mjesnih zajednica. Takvu međusobnu otimačinu smo imali pred rat. I u toku rata, što je normalno.
Ne bi ostao ni kamen na kamenu a kamo li kanton do kantona i Država.
Povezivanje županija, makar bile i hrvatski većinske, normalan je proces, kao što je normalno da Dodik i Branković razmotre kako da se nose sa tim Elektroprenosom. Ako je to prvi pedalj ili osnova nekog trećeg entiteta, i to je normalno. Možda će se jednog dana i entiteti dogovoriti da formiraju međuentitetsko vijeće.
Nemoguće je u svakom potezu u BiH, koji nije došao sa državne, bosanske, baščaršijske ponjave gledati rušilaštvo Države koje nema. Politički slijepci bi trebali shvatiti da se Država gradi iznutra a ne iz magle.
Uz to, inicijativa tri premijera nije uperena protiv Federacije BiH. Niko je ne ruši. Ona postoji onoliko koliko je strankama koje je vode stalo do nje a ne isključivo do Države Bosne. Dabome, Federacije ima skoro koliko i same BiH ali to ne znači da Tri Županije treba da propadaju i čekaju sudnji dan kad će ih iz vedra neba pobiti grom.
Nije to, koliko sam razumio, ni najava Herceg-Bosne. Osim toga, ako Herceg-Bosna postoji u glavama Hrvata, niko joj ništa ne može.
Bolje i Herceg-Bosna nego Bosna.

MESIĆ – TRAGEDIJA JEDNOG PREDSJEDNIKA
Stjepan Mesić mi je u političkom životu bio zanimljiv samo kao neko ko je pobijedio onog narcisoidnog samoživog Savkinog junošu Budišu a da, prema istraživanjima javnog mnijenja i analizama, nije imao nikakvih šansi da to uradi.
Inače, imam averziju prema tom obrvašu ne samo zbog rečenice da je svoj zadatak obavio, makar samo pokušavao da bude zapamćen kao Armstrong na mjesecu sa svojom istorijskom prvom lunarnom rečenicom.
Imam averziju prema Mesiću i zbog toga što je bio u komunističkim zatvorima. Svako objektivan mora priznati da je to, uglavnom, zadnji šljam. Jer, ko u komunizmu nije dobio šansu, koji je u SKJ primao i kapom i šakom, taj je nizašta.
Imam averziju prema otpadnicima. Mesić je otpadnik od komunizma, otpadnik od tuđmanizma...
Dakle, da ne bude da tog niskočeloidnog političara za dosjetke, predsjednik za ukras, predsjednika fikusa ili predsjednika filadendrona, ne podnosim zbog izjava protiv Republike Srpske, iznio sam taj kratak karakterni pregled.
Konkretno, opet je Mesić nešto srao protiv Republike Srpske a za unitarnu i centralizovanu BiH.
Moguće je prihvatiti i Margetićevo objašnjenje da je Iran kupio Mesića. Činjenica je da Mesić djeluje kao sinhron u Silajdžićevom mjenjaču. Moguće je i da se pokušava kandidovati za neku regionalnu funkciju ali kao tipični balkanoid za to ima malo šanse.
Jedino logično objašnjenje njegovog djelovanja je genetski istorijsiki sindrom koji je kao dijagnoza uspostavljen raspadom SFRJ a koju su manipulatori pokrenuli zbog ideološkog aspekta pada komunizma, zbog ekonomsko-vojnog apsekta SFRJ, a najviše zbog okončanja istorijskog apsekta utjerivanja Srba u šumadijski tor. Zbog svega toga, na tom projektu su radili papa, Genšer, Galbrajt, Klinton... sve pojedinačno nespojivi igrači u jednom timu, ali svako iz interesa grupa kojima pripadaju.
Mesić ovaj put djeluje na osnovu uslovnog refleksa ali sigurno u dosluhu sa nekim od Velikih Manipulatora. Ne bi inače pominjao Miloševića i Dodika u istom kontekstu jer inostrana sienen-amanpur javnost funkcioniše na dva tri simbola, dobri – loši boys.
Krajnjii cilj, sada ga moram konačno optužiti, jeste ukidanje Republike Srpske i nestanak Srba iz BiH. Cijela novija istorija protkana je tim ciljem. U realizaciji tog cilja učestvovali su svi maloprije pomenuti ali i Milošević za čije je vladavine nestalo Srba u Hrvatskoj, Srba na Kosovu i Srba u pola BiH. Možda je i Milošević davanjem Sarajeva i Brčkog, podsvjesno ili podmuklo išao za tim da u vrtlogu ustavnih promjena, reforme policije... nestane i Republike Srpske i Srba u BiH. Uostalom, on je smislio divljaštvo po kome Srbi iz Republike Srpske treba da idu na Kosovo a Šiptari u Albaniju.
Sada Mesić pokušava da nađe strance koji će taj posao, barem u jednom dijelu, završiti. Da Srbi odu iz BiH. To je najlakše, bez rata, učiniti ukidajem Repubklike Srpske. Samo je Dodik problem. Mesić se na taj način promoviše u nosača plemenske šahovnice ka Drini.
Ne treba zaboraviti da je čovjek lud. On je umislio da ga je neko onomad poslao u Beograd da izvrši neki zadatak i da je on taj zadatak izvršio.

MIRISI SMEĆA
OTVARANJE PONUDA U TUŽILAŠTVU
Danas pravosudbeni aparat Dejtonskog rezervata ide na obračun kod OK korala, tačno u podne, na sučelje sa predstavnicima državnog neprijatelja BiH Broj 1, predstavnicima Vlade Republike Srpske.
Danas se u cirkuskoj šatri zvanoj BiH, prezentuje nova tačka sa situacijom kada su svi ubalegani a On pokušava da se pojavi u belom odelu.
Nakon pripuzavanja vršioca dužnosti tužioca B na noge Rafiju G, nakon pravnih vratolomija predsjendice K, nakon privatizacije SIPE od strane zamajenika L i nakon pokušaja neidentifikovane cirkuske grupe da na maloj i eksperimentalnoj sceni pokaže moć države koja ne postoji, nikome u BiH nije trebalo ovo Podne Otpakivanje Dokumentacije.
To je predstava za cmizdrave internacionalne narcise i za ukazivanje Gospe od BiH na koperfildovskim zastorima Brisela.
To je pokušaj da Tužilaštvo pokaže da ima Državu kad već Država nije uspjela da pokaže da ima Tužilaštvo.

MANJAK SRBA
Onaj podzemni naprednjak, napreduje ali je još uvijek na dnu arteškog bunara na Kalemegdanu, ministar informacija Slobodana Požarevca, šešeljjugendovac na liniji Kavlovac-Vivovitica-Kavlobag, vatreni protivnik izdajnika Dodika i Biljane Plavšić i cijele koalicije Sloga pa i šire, plačizvečka povodom raspada Srpske radikalne stranke doktor Voja, Aleksandar Vučić, prešao u Srpsku naprednu stranku predsjedničkog kandidata Tomislava Nikolića i otišao u hrvatsku krajinu na svetoj srpskoj zemlji u Hrvatskoj.
Boris Tadić primio u ispovjedaonicu Dačića i dačiće, i dao im oprost pa dežmekasti lider socijalista postao ministar kožnih kaputa.
Onda kaputaši kandidovali svoje Liliće i Anđelkoviće za neke upravne odbore itd.
Sve je u Srbiji naglavačke i naopako.
Lider partije koja je kriminalizovala celu Srbiju, koja je omogućila kriminalu da se razvije, da se obogati i da se napije krvi ekonomije i življa srbijanskog, koja je omogućila da se vazdigne Gospodin Legija, postaje ministar unutrašnjih poslova, ministar za taj gubisvet, nesvet i zlosvet.
Predsjednik SRJ, Savezne Republike Jugoslavije, bre, treba da bude predsjednik nekog upravnog odbora. Ne zna čovjek šta je jadnije, ili ta SRJ, ili taj predsjednik, ili taj upravni odbor. Jebeš vozvođu koji pere nužnike na ranžirnoj željezničkoj stanici.
Da, i taj Nikolić se odvojio, Od Vojio se. To ne znači da je Nikolić postao naprednjak nego im je neko naznačio da se Šešelj nikada neće vratiti pa treba stvarati Novu Alternativu.
Cijeli proces, od odlaska Vučića na pusta srbišta Hrvatske, što je prije jad politike nego politika jada, do farse sa Predsjednikom SRJ, znači samo da Srbija nema ljudi, Srbija prežvakava veće jednom opašenu travu, Srbija liže jasle po napuklinama, vrti se za svojim repom. Od mučkog ubistva Đinđića, pa još daleko unaprijed, Srbija ne može pronaći nove ljude.
To isto se događa i Sarajevu. I Zagrebu.
Pored političara, koji olako troše koncepcije, vrijeme i programe, u kolu su i nacije koje olako troše lidere pa se onda, bez stida, vraćaju na linjalište i ponovo izvode islužene.
Uz osjećaj uskisle rđe u kaci prošlogodišnjeg kupusa, neopranoj od januarskog koma. Slično kao osjećaj u svijesti Srba u Hrvatskoj koje je posjetio Vučić.

ZAMKE MASOVNOSTI
Moj odnos prema religiji je gori nego marksistički – religija je opijum za mase.
Mislim da je religija opasna manipulacija masama.
Opasna zbog toga što je nepromjenjiva u vremenu i nezaustavljiva u prostoru. Dabome, i politika je još praktičnija manipulacija masama ali je ograničena izborima, zakonima i granicama ali i međunarodnim regulama i normama.
Moj odnos prema vjeri je veoma jednostavan i čist. Volio sam nekad, jer toga više nema, da čujem hodžu kako, bez razglasa, uči sa minareta. Nisam znao šta uči, kao ni većina življa na zemlji oko džamije, ali sam smatrao to nečim uzvišenim i nečim što ima značenje. Volim da odem u crkvu staru nekoliko stotina godina ili da vidim tako staru fresku na vjersku temu. Smatram uzvišenim nešto što je stvorila ljudska ruka, i um, a da traje dok mi umiremo.
Kada bih imao vremena, uz još malo istraživanja, napisao bih knjigu o tome kako su sve vjere jedna vrsta prikrivanja politike u najširem smislu.
U najširem smislu politika je sredstvo upravljanja ljudima, njihovim odnosima, granicama, imovinom, umnim sposobnostima i zlim osobinama.
Politika, kao i sva druga oružja za masovno upravljanje, veoma rijetko hoće da upravlja dobrim osobinama ljudi. Jer od njih niko nema koristi.
Ako je Isus govorio bilo šta protiv Rimljana onda je to politika. Kao i to što su Rumljani uopšte tamo došli i uspostavili vlast, tj. politiku. Kao i to šti su ga kaznili političkom kaznom raspinjanja na krst. Ako u saudijskom izdanju Kuran pominje artiljeriju, to je politika. Ako islam govori o neprijateljima, to je politika.
Poštujem svaku vjeru samo kao ispoljavanje unutrašnjeg duhovnog bića pojedinca. Već dvije individue vjeru mogu lako da pretvore u politiku. Masovnost u ljudskoj istoriji je veoma opasna pojava. Još je opasnija manipulacija ljudskom masovnošću, ne samo zbog posljedica već zbog toga što individuu čini bezvrijednom, homogenizovanom, pasterizovanom i kratkotrajano sterilizovanom, do njegove konačane upotrebe u obliku mase, do obilježavanja neprijatelja.
Religije su različite po tehnologiji. Slažem se sa muslimanima koji smatraju da ne treba da postoje zemaljski posrednici između vjernika i alaha – sveštenici, ali mnogi islamski reisuli i drugi, koriste svoj položaj mnogo pogubnije nego sveštena lica u sjaju zlata i privilegija svog posredništva. Neke formule se jednako primjenjuju bez obzira u kojim društvenim grupama – sportu, vjeri, vojsci, politici...
Islamska religija je masovna centrigugalna totalitarna religija koja briše nacije i granice i ubija pojedince u njegovoj individualanosti. Možda je ubijanje tog individualizma i kreativnosti dovelo do ličnog čina bombaša samoubice kao protesta sveopštosti upravljanja. Simbolično je sedam krugova obilaska oko svetog kamena jer je to jedna velika centrifuga.
Katolička verzija hrišćanstva takođe donekle ubija pojedinca, postrojava, vagonira, vuče crtu bojišnicu, komandira, nadzire, crpi moć nad zadnjim vjernikom iz jednog centra, svete stolice, što je opasno po materijalni svijet.
Pravoslavna verzija ostavlja slobodu pojedincu, dozvoljava običaje po individualnom prohtjevu, naglašava pojedinačnu kreativnost i slobodu, nema vjerskih knjiga koje se moraju znati napamet, vjersku amrofnost i nertikulisanost često prenosi na druge koektivitete pravoslavaca, što je opasno po ovozemaljski kolektivitet kao što su države ili druge velike ljudske organizacije jer ih se ne može dovoljno čvrsto organizovati.
Ljudski rod će opstati ili propasti na umijeću ili nesposobnosti da odredi granicu kada masovnost postaje opasna i za pojedinca i za kolektivitet.

SEKSUALNI ODNOSI U DISTRIKTU
Nakon formiranja svesrpskih koalicija u Brčko Distriktu i Srebrenici, sa glavnim ciljem da se oslabi i onemogući SNSD, pravio sam se ćorav na jedno oko pa nisam htio da kažem da lokalne budale žive u virtuelnom usranom kaleidoskopu sastavljenom od saznanja o vlastitom nadprirodnom političkom značaju i njihovoj neminovnoj pobjedi, od uvjerenja o krahu Dodikovih Socijaldemokrata i od samoužitka podaništva u dobrovoljno zauzetom položaju spremnosti za felacio jevtinim strancima koji su dijelom učestvovali u tim aranžmanima.
Mislim na te koalicije SDSPDPSPDNS, mada su prisutne neke različite nijanse za Brčko i Srebrenicu. Ali, da nije bilo te koalicije SNSD bi imao načelnika u Srebrenici, red je kad kao vlasnik Vlade odlučuje o ulaganjima. Mada ne mislim da je tragedija da je Bošnjak načelnik jer i to je red. Ovdje govorim o podaničkom ponašanju koje nema veze sa načelnikom Srebrenice.
Ali ima veze sa Psihijatrijskim Rafijem. U Brčkom.
Slab sam u vezi sa tim kriminogenim krugovima ali bih rado izdejstvovao, u onoj CIPIRIPI instituciji, da Glavni Urednik Brčkog i Distrikta dobije našu ličnu kartu, da mu formiramo stranku pa da organizujemo lokalne izbore samo za njega i samo za Brčko. Pa neka onda sastavlja vlast kako želi.
Ne želim da istražujem da li je tačno sve što novine o tome pišu, i baljezgaju, kao danas onaj pivarski bilten, ali je nešto sumnjivo u tom letu iznad kukavičjeg gnijezda. Bilo je sve jasno i lako dogovoreno dok se nije umiješao Psihijatrijski Rafi. Sad je najednom sporna neka rezolucija Narodne skupštine Republike Srpske pa ako doktor Pajić izađe na trg i kaže da to ne važi onda može. Sporni su, navodno i oni koji su dosad bili u izvršnoj vlasti. Sporni su SDS i SNSD pa se traže četiri jahača GMS, genetski modifikovanih Srba. Da li bi pomoglo da Đapo promijeni vjeru?
Istovremeno, na drugom kraju dunjaluka, Lajčak, supervizor za OHR, knjigu bijelu piše sirotom ministru Ljubiću oko nekog amandmana koji nudi poseban seksualni odnos nezavisnom RAK-u.
Zaključujem da taj uredan seksualni život ima samo jedan cilj: neidentifikovani strani faktor želi da upravlja komunikacijskim bogatstvom BiH i Didstriktom Brčko. Na dugi rok.
Sve drugo, pa i objašnjenje kako evropski standardi i ministrica za RAK u EU zahtijeva ovo ili ono, kako u Distriktu treba stabilna vlast... priče su za male čitateljke revije ČIK.

IDEJA JUGOSLAVIJE
Bilo je nekoliko tekstova o jugoslaviji, ne toliko o državama koliko o ideji jugoslavije. Neki su, kao u Danasu, govorili o tome kako je neminovno da se opet stvori ta neuronska struktura i da ćemo svi shvatiti kako je pijemontalizacija brdusina Balkana samo pitanje vremena.
O ideji jugoslavije govorili su i Muharem Bazdulj i Šaćir Filandra. Načitani ljudi kako i ne doliči ovom vremenu. Šteta što žive u Sarajevu koje nije leja intelektualistike. To je danas gašistički, reisistički, usokačeni, provincijalni sferarij u kome ne uspijevaju intelektualci. I druge polumetropole, od sončanih stran Alp na dole, u sličnom su stanju.
Kao ljudi od intelekta iskazali su poštovanje prema istorijskoj ideji bez obzira na mnoge njene praktične degeneracije.
Govorio sam ovdje o Danu Republike, dakle i o ideji jugoslavije, iz posve ličnog ugla. Mislio sam da ne ulazim u šire koordinate jer bi morao iskazati sumračnost njenog kraha kao i tmu posljedica.
Ali ako je već u ta dva ili u još kojem tekstu, iskazano poštovanje, moram da kažem i nešto o posljedicama.
Jer, mi živimo u tim tragičnim posljedicama raspada Ideje jugoslavije. Na nama je da Ideju ukupamo do kraja, da joj se ne mogu uzeti ni uzorci za DNK-analizu. Našli smo se u toj ulozi, svi koji su u situaciji da rade posao javnosti, bez obzira šta misle o Ideji ili o relizaciji i šta bi nekad uradili da su imali priliku. Našli su se u tom ukopu svi osim onih koji su uništavali Ideju. Razgraditelji su kao lešinari, dođu, raskrvare, raskopaju, napiju se krvi, opljačkaju, odu u svoju tamu iz skoje su došli, bogatiji i važniji nego što su došli. Lešina ostaje da smrdi na suncu.
Mi smo u situaciji mrava i crva koji treba da završe posao tako da ni kosti ne ostanu da se bjelasaju na mjesečini.
Kraj raspada Ideje tiče se samo još Bosne i Hercegovine.
Ovdje se Ideja završava.
Ovdje, gdje su još na okupu tri različite nacije koje se udaljavaju kao galaksije svemira ali između kojih barem nema državnih granica, u trenutku Kraja Ideje, vidljiva je sva pogubnost što su mase koje su umislile da su krahom Eskaju ušle u demokratiju, a to je izgledalo smrdljivije nego da su ušle u poljski nužnik, počele da se bave politikom i tako dale legitimitet ultranacionalističkim i animalističkim kriminalcima svog naroda, Rušiteljima. Jer, Ideja jugoslavije bila je vjesnik evropske unije, mnogo prije zajednice za ugalj i čelik.
Paradoksalno je: idejom evropske unije definitivno je sahranjena Ideja i jugoslavije i Jugoslavije.
Zarad istorijske odgovornosti, ostaje ovom prostoru zadatak da se sve dosljedno podijeli do kraja.
Da svi budu nasljednici a ne samo neki. A neki kopilad koja nemaju prava.
Da se Ideja ne bi repetirala kao ideja, drugi put kao totalitarna farsa. Da ne bi sve mane Ideje jugoslavije, u minijaturi došle do sve svoje pogubnosti u punom sjaju.

PRESIJA NA SRBE
U ZAJEDNIČKIM INSTITUCIJAMA

Intenzivna medijsko-politička presija na rukovodeće i odgovorne kadrove u zajedničkim institucijama BiH iz Republike Srpske dio je smišljenog i agresivnog pritiska na Republiku Srpsku ali providne pragmatike kako bi se izdejstvovao ostanak mnogih bošnjačkih rukovodilaca na važnim mjestima i u drugom mandatu kao što su to Regulatorna agencija za telekomunikacije ili Upava za indirektno oporezivanje.
Nacionalno prebrojavanje koje se lansira iz Sarajeva samo je pokušaj da se u javnosti i u međunarodnoj zajednici stvori utisak da «Srbi drže sve u BiH» i da Bošnjaci moraju dobiti više funkcija kako bi se nacionalni balans, navodno, popravio.
Normalno je da se u svim institucijama gdje se ne odlučuje konsenzusom ili tripartitnim učešćem, striktno primjenjuje princip nacionalne rotacije a da se u pojedinim užim segmentima kao što je bezbjednost ili sudstvo, primjenjuje mozaik odgdovarajućeg nacionalnog rasporeda.
Nikakva kumulativna nacionalna analiza nikome ne daje pravo da zadrži drugi mandat za pripadnike istog naroda.
Sarajevska hajka na «Srbe koji drže sve u BiH» i na «Srbe koji mogu da blokiraju svaku odluku» samo je maskrina predstava kako bi se od tih istih Srba, a i Hrvata, otele pozicije za druge mandate i tako trajno prigrabile najvažnije funkcije na nivou BiH.

SPIRITUALNI NACIONALNI INTERES
Trebalo bi nekoliko pasusa da kažem šta se dogodilo u sudskoj proceduri u predmetu Vitalni nacionalni interes Bošnjaka protiv zakona o zastavi, grbu i himni u Republici Srpskoj.
Uglavnom, nadležni dio Ustavnog suda Republike Srpske odlučio je da je zahtjev Kluba Bošnjaka u Vijeću naroda Republike Srpske, prihvatljiv.
Postoje filozofski apsekti ovog i sličnih pitanja.
Ako storiju o vitalnom nacionalnom interesu posmatramo kao ozbiljan pravno-politički proces, onda se mora zaključiti da je vitalni nacionalni interes bošnjačkog, muslimanskog naroda da Republika Srpska traje hiljadu godina i tako dalje. Pošto je ta želja takva i ozbiljna, Klub Bošnjaka u Vijeću naroda zahtijeva da se ta želja verificira i u grbu, da i bošnjački narod bude garant i supotpisnik postojanja Republike Srpske.
Ako storiju gledamo kao epizodu španske sapunice Neka vise Rosalinda i Pedro, onda ćemo detektovati spiritualni nacionalni interes. I sigurno doći do prljavog egzistencijalizma u kome će zadovoljenje jednog vitalnog nacionalnog interesa pokrenuti proces ugrožavanja drugog vitalnog nacionalnog interesa na istom grbu. Klupko bi se moglo odmotati do zahtjeva Austro-Ugarske, ili Austrije i Ugarske, da se i njihov biljeg nađe na grbu jer su, božemioprosti, ostavili ovdje svoj dublji trag od nekih ovosezonskih aktera.
Dabome, jasno je da nikakav komadić grba ne može zaštititi vitalni nacionalni interers, pa ni cijeli grb. U situaciji kada nikome nije važan grb Federacije BiH, grb i zastava BiH, tragikomično djeluje važnost grba Republike Srpske Klubu Bošnjaka u Vijeću naroda Republike Srpske i mom drugu Kemi iz Kaknja.
Glavni cilj je onemogućiti da ljudi u Republici Srpskoj imaju neko obilježje svoje teritrijalno-političke cjeline. To je samo varijanta zahtjeva za ukidanjem Republike Srpske. Stoga tu pojavu imenujem spiritualnom u vračarskom, lažnomađionišarskom smislu.
Za svakog poštenog živitelja BiH, a naročito za Bošnjake kao najbrojniji narod, treba da bude ponižavajuće geometrijsko obilježje Države na zastavi i grbu. I njihove boje. Da sam stigao jučer ovdje, iz bijelog svijeta, pomislio bih da je BiH geodetska uprava.
Dakle, čak i ako nadležni oour Ustavnog suda donese za Klub Bošnjaka zadovoljavajuću odluku, ništa se neće riješiti nego će podjela biti veća.
Nisu grb i zastava BiH takvi zbog toga što je neko grafički konj nego što je stanje BiH takvo i još gore.
A stanje se ne popravlja uljepšanim grafikama kao što se mrtvac ne oživljava etiketama za marmeladu.

DAN REPUBLIKE
Neko mi je ovdje rekao da se u mojim tekstovima nakupilo mnogo mržnje a da sam, dok sam bio novinar, bio dobar.
Možda neko to vidi i kao mržnju.
Ja znam da se u meni nakupilo mnogo gadljivosti prema svemu što se dogodilo u vremenu od predvečerja nastanka demokratskih ultranacionalista.
Danas, kad je 29. novembar, Dan Republike, socijalističke federativne, osjećam upravo gadljivost.
Ne mogu reći da osjećam nostalgiju. Nisam otišao nikud. Otišla je moja zemlja. Ne mogu reći da zbog toga osjećam tugu jer nije to živo biće da je otišlo nekuda pa ću tugom lakše prebroditi vrijeme dok se ne vrati. Nije ni umrla ta zemlja, nema groba pa da tuga može da se ispoljava u posthumnom poštovanju. Ne mogu reći da su uzeli nešto moje, nisam se borio za tu zemlju, rođen sam nakon posljednjih gladnih godina koje je iskorijenila ta Moja Zemlja. A jedan moj djed, koga su Nijemci sasjekli rafalom mitraljeza, kod Đakova, tako da je jedva preživio, beskrajno je volio kralja. Drugi moj djed je nosilac partizanske spomenice a četnici, u stvari vucibatine i ostaci, ubili su ga na Trebavi 45. Dakle, nisam ni iz direktne partizanske porodice pa da mi je žal za Jugom porodično nasljeđe.
Danas, na Dan Republike, osjećam poštovanje prema toj zemlji koju su uništili divljaci, marginalci, sitni lopovi, šizofrenici i perverznjaci.
Ona mi je, kao siromašnom seljačetu, dala školovanje, uz položen prijemni ispit i bez ponižavajućeg potplaćivanja za upis, i slala mi pare svakog mjeseca dok sam studirao, dala mi je posao, na televiziji, na poštenom konkursu, bez veza, bogatih rođaka i kriminalaca koji su me tamo progurali.
Ova zemlja, koju neki zovu BiH, uzela mi je posao koji sam izgrađivao deceniju i pol i za koji sam se školovao. Uzela mi je ime jer sam na tom poslu izgradio i malu novinarsku marku na ovdašnjim prostorima, prvom prilikom, 1. novembra 91., gurnula mi u ruke poziv za rat i pušku koju nisam znao ni rasklopiti.
Da se razumijemo: to je uradila Bosna i Hercegovina Esdeesa, Esdea i Hadezea koji su sve učinili da unište Moju Zemlju.
Da li neko očekuje da volim tu zemlju koja mi je sve uzela?
Ali ne traba očekivati ni da je poštujem.
Zadnje poštovanje iskoristila je Moja zemlja i 29. novembar.

RAFINERIJA I KRLEŽA
Miroslav Krleža, književnik, enciklopedist, ensiklopolitik, multivjekovni intelektualac, imao je tih svojih dobrih zagorskih pjesničkih slika. Sjećam se da je nešto išlo sa spava ovaj, spava onaj a živi pijesak, kal i amonijak nadiru.
Sjećam se, kao i svi iz stare dobre sfrj, karavana i seoskih pasa.
Republika Srpska je od pojave proljeća 2006. uradila nekoliko kapitalnih stvari:
· Formirala je realan politički koncept Republike Srpske, pa i srpskog naroda, u BiH
· Stabilizovala političku scenu
· Stabilizovala ekonomski milje
· Zaustavila bunilo unitarizacije i sarajevizacije
· Prodala telekom operatera, za nevjerovatne pare
· Potpisala ugovor o gradnji „krsta autoputeva“ koji će Republiku Srpsku unutra povezati a vani otvoriti prema Hrvatskoj i Srednoj Evropi i prema Jadranskom moru
· Prodala i omogućila da se pokrene Rafinerija u Brodu. Može nešto da uspije i što počinje sa rafi.
Kad kažem Republika Srpska, na ovom mjestu, mislim na Milorada Dodika i SNSD.
Neke od ovih tačaka bilo je teže realizovati nego se bos popeti na Mont Everest.
Rafinerija je najbolji primjer.
Na rafineriji se vidi sva pogubnost srbljačkog (Srba divljaka) koncepta Kriminalizovane Odbrane Srpstva. Svi su nastojali da je opljačakaju, na licu mjesta i na djevičanskim finansijskim otocima, od radnika koji su krali elektromotore, do direktorčića, ministara, predsjednika vlada pa čak i Republike. Ta politika propasti, koja je imala dvije parole, jednu za srbljad: prodaj pušku, kupi kravu, a drugu za sebe: kradi za sebe a galami za državu, skinuta je sa političke scene opet zahvaljujući Dodiku i SNSD-u.
Na rafineriji se vidi da je Republika Srpska sa nekim strankama, znate vi dobro kojim, izgubila najmanje osam godina napretka. Rafinerija je mogla ovako početi i 2000. godine, da ne kažem da je Dodikovu Vladu spriječio frontalni napad na Koaliciju Sloga i na njega lično (i tada zbog „kriminalizacije“) da se još prije 2000. uradi nešto.
Sada opet čujem Krležine peseke iza zagorskih kleti.
Republika Srpska je kao karavana na dugom putu kroz noć.
Spava sarajevo,
spava federacija,
spava politička baščaršija,
spava ohaer,
spava pik...
a veoma je teško naći put kad svi hrču.
Samo ne spavaju oni iz Grupe G zbog kojih mi se čini da je Krleža bio vidovit.
Ako ne podnesu tužbu za pokretanje rafinerije, izgubiće i zadnji kredibilitet u mojim očima.
Psi laju a karavana prolazi.

PISMO IMAMA LATIĆA
Dr. Džemaludin Latić, intelektualac i profesor na Fakultetu islamskih nauka, jedan od osnivača Esdea... uputio je pismo imamima u BiH. Vjerskim službenicima.
Ne znam kakve su islamske nauke, ali, prema Latićevim ispisima, veoma liče na pravoslavne i katoličke nauke, koje, ako sam dobro evidentirao, ne postoje.
Profesor Latić u tom pismu sitno piše da „Dodik, Ćosić i srbijanska politika...“, „aktuelni lider SDA, stranke koja valjda ne bi ni postojala da joj mi imami...“, „a skromnog heroja našeg naroda, Mehmeda Žilića, koji je u državnom parlamentu odbio četničko-bušovsko uništenje naše države i katastrofu našeg i hrvatskog naroda, kao što je poznato, lider SDA istjerao je iz ove političke organizacije...“. Itd.
Na kraju pisma Latić kaže: „Ovaj autor svim svojim bićem je uvjeren da izrazita većina članova i funkcionera SDA (od kojih su mnogi imamski sinovi ili potekli iz najpobožnijih muslimanskih familija) ne slijedi politiku aktuelnog lidera ove stranke kada su najvažniji nacionalni interesi u pitanju“.
Latić je takođe rekao da nema ni primisli da se opredjeljuje za ovog ili onog lidera već ima iskrenu namjeru da „svi skupa odigramo svoju vjersku ulogu u spašavanju naše države i našeg naroda“.
Jasno je:
· Latić ne prtežira Harisa Silajdžića već ide na rušenje Sulejmana Tihića
· Kreće džamijska priprema terena za utakmicu koju će odigrati strukture SDA na terenu što će biti zanimljivo pratiti u neposrednom vremenu ispred nas
· Time se otvara put za Bakira Izetbegovića kao lidera koji će iza sebe imati „spontan“ stav članstva a ne pedigre pučiste, vjersku strukturu, nacionalno spasilaštvo i porodično porijeklo – dovoljno za lidersku poziciju dovijeka
· Ruši se Prudski Sporazum koji, zbog toga, na dugi rok nema realne izglede
· Otkriva se da je Esdea nikla kao, i jedno vrijeme bila, radikalna islamska politička organizacija i da se takvom ima ponovo uspostaviti
· Zaustavlja se narodnjačka evropeizacija Esdea koju su neki prepoznali u Tihićevim nakanama
· Latić pokušava da potpuno mobiliše vjerske službenike islama i samo je pitanje koliko on ima upliva u toj strukturi i da li to radi samostalno ili sa još nekim iza sebe
· Može se očekivati radikalizacija sarajevskih političkih platformi uz paralelnu dvorsku borbu aktera u obličju lidera stranaka i samih stranaka u kojoj će neki definitivno ispasti iz igre kako bi se politička scena 2010. raščistila a na izborima se pojavio jedan lider u Bošnjaka sa čvrstim islamskim, vjerskim blokom iza sebe. Bakir, nema drugog.
Nemam ništa protiv pisma Latića imamima.
Opasno je, međutim, što to znači kreiranje islamske države, jednog dijela države, vjerske države, da budem blaži.
I opasno je što se bošnjačka politička scena islamizira a to znači da i dalje neće imati autentičan politički koncept koji odražava interes bošnjačkog naroda, a ne samo vjerskog sloja, i da će i dalje ići epskim stazama izbjegavajući četničko-bušovske zamke kao što je nekada paljansko jazbinsko medijsko ludilo upozoravalo Srblje na vatikansko-teheranske koalicije.
Kakav falsifikat nakon petnaest godina.

GREGORIJAN ZA MASOVNO ISTREBLJENJE
Velika je greška Miroslava Lajčaka što je stao u odbranu Operativne Grupe G.
Mogao je jednostavno da kaže, u stilu jalovih saopštenja Ohaera, da nadležni organi treba da obave svoj posao.
Ovako, izjavljujući da Dodik i Vlada, tužbom protiv zločinačkog udruženja, izazivaju međunarodnu zajednicu sugeriše dvije stvari koje ne može pobiti:
· Stvara sumnju da pokušava nešto sakriti i nekoga zaštititi
· Prijeti
Grupa G je evidentna po svom sastavu. Njeni istorijat takođe. Gregorijan je prvu prozivku Grupe G izvršio na teritoriji Ohaera u Banjaluci. Grupa se tada „žalila“ da nema slobodu mišljenja. Nakon toga, sloboda mišljenja nekih članova Grupe G naglo se pojavila u 3.600 sekundi, emisiji FTV, inače vjernoj kopiji miloševićevskog propagandnog rata kojeg je razvijao od Osme sjednice. Potom je G pozvao tužioca, u prostorije sarajevskog Ohaera i, mirno sačekavši da se ovaj upiša u svečane sudbene halje, uručio mu „materijale“ koje treba da procesuira. Tako se tužilac Barašin našao u Grupi G. Kasnije se pridružio i sipaš Lukač koji je nizom istupa u javnosti stvorio utisak da je cijela borba protiv Dodika i Vlade Republike Srpske isključivo njegova lična stvar a ne stvar institucije. Neki drugi iz Grupe G se, nakon prozivke, nisu više aktivirali pa neću da ih navodim.
Tu Grupu G Visoki Predstavnik sada deklariše kao međunarodnu zajednicu koju Dodik izaziva.
U njoj su i jedan paljanski preprodavac, djelatnik nekadašnjeg beogradskog kosovskog glasila protiv Koalicije Sloga i Vlade Republike Srpske i jedan bivši Karadžićev septembarski, a možda i još nečiji, špijun i vojni manipulator.
Gregorijan dolazi iz zemlje koja je izmislila da Sadam Husein ima oružje za masovno uništenje. Na osnovu te laži ta zemlja, i iznuđena alijansa, satrale su Irak, slobodnu zemlju čiji su ljudi imali život, možda pod diktaturom, ali život. Sada nemaju ni život ni oružje za masovno uništenje ni naftu.
Formula Nepostojećeg Oružja za Masovno Uništenje primjenjuje sada i Grupa G. Najprije se izmisli postojanje oružja a onda se ta laž, a navodna sloboda mišljenja, širi preko plaćeničko-podaničko-felacijskog novinarstva da bi se na osnovu toga formirala Alijansa za Irak, Gregodijan-Barašin-Lukač, i onda realizovala invazija na Dodika, Zgradu Vlade, Republiku Srpsku, Zgradu RTRS-a, dva preduzeća...
Visoki Predstavnik je trebao ostati iznad tog blata čiji je cilj stvaranje situacije u kojoj je sve u Republici Srpskoj kriminalizovano i kupovina vremena da se izgradi neki novi manipulativni politički faktor na kojeg će se igrati, neki naprednjaci, narodnjaci, čini mi se, što se ovih dana događa pred našim očima jer se Čavić izlanuo da „ovakav SDS ne može parirati SNSD-u“ čime je otkrio glavni cilj.
Ovako, Visoki Predstavnik je u svoju biografiju, nepotrebno, upisao i ovo sranje Grupe G.

FUDBALOMET
Neka odgovorna lica, a to znači dobar dio, iz Republike Srpske, čim odu u neku zajedničku komisiju, organ ili radnu grupu na nivou BiH, odmah prime islam.
Već nakon Kneževa ili kod toplane u Doboju, zaborave da predstavaljaju institucije Republike Srpske i automatska sklopka ih prebaci u situaciju da predstavljaju BiH mada ih niko ni zašta ne pita.
Jedan dio njih je nekompetentan i karakterno nespreman za odbranu bilo kojih pa i interesa Republike Srpske, te se genetski ponaša po sistemu: Je li Ale? Jeste kapetane. Drugi dio je sticajem okolnosti tu gje je i po bilo koju cijenu želi da zadrži poziciju.
Svi oni, generalno, imaju podaničku svijest Esdeesa i mentalitet provincijalnog odlaska u Stambol po svoje mišljenje, po svoju poziciju i po dopuštenje da onima drugima uradi ono. Za vrijeme komunizma su te svoje genetske stambolske osobine dodatno izvježbavali odlaskom u Ce-Ka, kod Hamdije, Nikole i Branka.
Kada sam bio ministar informacija u prvoj Dodikovoj vladi onda su Unitaristi sa Miljacke, u sadejstvu sa stranim kolaboracionistima, došli na ideju da formiraju PBS, državnu, bosanskohercegovačku televiziju. Trebalo je da mi to, demokratski, prihvatimo, Vlada i ja, bez obzira što je u Dejtonskom sporazumu informisanje u nadležnosti entiteta.
Nisam htio ni da čujem, čak i da je Vlada bila za. Podnio sam ostavku ali nisam potpisao.
Neću da kažem da svi treba, i mogu, da rade po mom receptu ali svi treba da znaju da postoji prag preko kojeg se ne prelazi. Valjda je jasno šta izabrati između interesa svih i vlastitog podgužnjaka.
Vidim, Fudblaski savez Republike Srpske je pristao na neke zajedničke registracijske knjižice za fudbalere. Kažu, to je po preporuci UEFA, bilo još prije tri godine.
To mi ne liči na argument. Interes Republike Srpske je uvijek isti, i sada i prije tri godine.
Ako postoji Fudbalski savez Republike Srpske onda na knjižici za igrače premijer lige mora da stoji, u vrhu: Fudbalski savez BiH a ispod: Fudbalski savez Republike Srpske ili Fudbalski savez FBiH (ako hoće). Karta Bosne i Hercegovine, ili grafički simbol, ne može biti bez granica entiteta. Svaka karta bez unutrašnjih granica je protivustavna. BiH se sastoji od dva entiteta i to piše u Ustavu.
Osim premijer lige, sve ostalo je označeno isključivo Fudbalskim savezom Republike Srpske.
Analogija sa bilo čime drugim u BiH, a naročito sa onim što je predato kao ovlaštenje mimo procedura i ustava, a često i da to niko nije ni tražio, nije validna. Interes Republike Srpske je da ima Fudbalski savez a ne da se utopi u nešto što je sarajevski unitarizam.
Odgovorni ljudi u raznim institucijama na nivou BiH treba da shvate da interes Republike Srpske ne može da se zadovolji samo ćirilicom.

DAVNOBiH
Jedna od tri strane bermudskog trougla smrti, krvi i ljudske nesreće u BiH, ona sarajevska, nevjerovatno uporno insistira na tome da BiH vuče porijeklo od stećaka i bogumila, od Kulina i njegovih prvih ovaca koje je utrpao na berzi u Dubrovačkoj Republici da bi zauzvrat dao pravo da jevtino kupuju po Bosni sve na čemu će se obogatiti i u Dubrovniku graditi dvore, zidine i biti gospari, i oni i njihovih pedeset generacija, od ZAVNOBiH-a, od AVNOJ-a, od Sedam Sekretara SKOJ-a, od... da je sve prije pokolja bilo BiH, da je u vrijeme pokolja sve Bilo BiH, da je u Dejtonu samo rečeno: To je BiH, ajmo dalje.
Taj trostrani trougao imao je najmanje dvije tačke koje su sve učinile, a sve nelegalno i protiuvustavno, ne pominjući međunarodne regule, da sruše SFRJ koja je nastala na tom temelju ZAVNOBiH, AVNOJ itd. Bihaćka i jajačka priča o Zemaljskom antifašističkom vijeću narodnog oslobođenja i Antifašističkom vijeću narodnog oslobođenja Jugoslavije, instrumenti su komunista, partizana i antifašista koji su tada u porobljenoj Evropi bili svijetlo zrno pijeska u pustinji kolaboracije sa Hitlerovim nacističkim hordama. A Ovdje su kolaboracionisti bili vlasti Nezavisne Države Hrvatske, ustaše, uz koje su išle i muslimanske strukture izuzev jednog manjeg dijela komunistički i ljudski orijentisanih muslimana tipa Osmana Karabegovića čije ime je i ljetos u Milića Gaju, nakon toliko decenija od borbi na Grmeču, dobilo ovacije od srpskog življa od kojeg je najveći dio samo od djedova čuo za Osmana.
Te dvije tačke trougla koje su bratoubilačkim, međuvjerskim i građanskim ratom rušile ono što je stvarano kao zajednički prostor svih a ne jednoga, nemaju nikakav istorijski i moralni kredibilitet da slave 25. Novembar. To je praznik i datum protiv kojeg su se oni borili.
To je simbol zdanja koje su oni srušili.
Istorijski je perverzno krvave ruke zločina, kriminala i rušilaštva dizati u slavu dana koji je bio plemenita tačka ljudskog suživota i zajedničke borbe protiv istrebljivačke germanske i italijanske filozofije i ideologije.
Nepopravljiv je osjećaj duhovne bijede kada se prisustvuje činjenici da jedna marginalna grupa stranputaša, krimonacionalista i perverznjaka pripisuje sebi tuđe zasluge i kiti se tuđim istorijskim lentama.
Uvredljivo je, kao što to čini Oslobođenje, sva ta imena Rodoljuba Čolakoviča, Avde Hume, Branka Ćopića... podvoditi današnjoj BiH, preciznije Bosni. Oni nisu svoje ideale razvlačili po blatu i krvi borbe protziv fašista zarad onoga što su uzurpatori danas stvorili od ovog prostora.
Jevtino je na taj način dobijati legitimitet za ono što je Dejton nazvano prosto i bezlično BiH a za koju se nisu izjasnili i oni sa treće tačke trougla.
Postoji BiH ali ne postoji zajednička BiH.
Stoga je nametanje 25. Novembra tortura kao i referendum o nezavisnosti.
Samo, ovaj put jednostrana a ne dvostrana.

GERMANSKA ALKAIDA NA KOSOVU
Bez obzira šta će se pokazati kao istinito u slučaju epske pjesme Tri Bombaša, Tri Germana na Kosovu Ravnom, da li su u pitanju pripadnici BND, njemačke tajne službe, da li su to samo Nijemci koji su doista bacali bombe na kisiju UN na Kosovu... ostaje činjenica da je na prostoru bivše SFRJ, naročito u njenom nukleusu zasađenom kalašnjikovima, više špijuna i diverzanata u eksplozivskom i političkom smislu nego kriminalaca, pedera, lezabača, liječenih alkoholičara, sidaša i narkomana zajedno.
Oni su veoma dobro maskirani, pomiješani su sa inostranim legalnim instutucijama, domaćim izdajnicima, kupljenicima ili, u najvećoj mjeri, sa onim domaćim regrutima koji i ne zanju da rade za strane špijunske i tajne službe. Na Kosovu je samo došlo do malog incidenta pa su neki Nijemci isplivali. Vjerovatno je obavještajno-diverzantski milje nešto neuređeniji nego što je to bilo u BiH ili su neke tajne službe djelovale izvan sporazumno uređenih granica i interesnih zona. Ili je BND učinio nešto veliko pa im se sada javno vraća na ovakav način što svaku službu unazađuje nekoliko koraka, ili godina.
Sve to je nebitno.
Jasno je da je mnogima na Kosovu stalo da se iskaže netrpeljivost prema UN i da se to okrivi neko. Pa onda idemo u novi krug.
Jasno je i to da su Tajne službe Ovdje odigrale sve. Samo su srpski, hrvatski, muslimanski i šiptarski seljaci odigrali masovne političke i krvave scene. Oni politički svjesniji uključili su se u političke stranke SDSDSAHDZ, koje su svemu dale tuzemni institucionalni i demokratski oblog. Da bi sve izgledalo uvjerljivije nego na filmu, oni koji su učestvovali u krvavim scenama, pojedinačno, proglašeni su šehidima, domoherojima, vojvodama a oni iz masovnih scena pomora, danas se upotrebljavaju u plemenite političke svrhe.
U svjetlu hapšenja Tri Germana na Kosovu Ravnom treba gledati, potpuno ili djelimično, na Markale, Tuzlansku kolonu, Dobrovoljačku, Srebrenicu, odsječene glave na Ozrenu... pa i na Leutara, Kopanju, inženjera iz ZIBL-a...
U tehnologiji tajnih službi, i u političkom i u eksplozivskom segmentu, nije toliko važno šta ćeš uraditi i kome. Važno je kome će se to pripisati. I kome je poruka upućena.
To se lako čita, od Markala pa do Pukanića.

SDS – PRELAZAK U FEUDALNU FAZU
Ne volim da se bavim Esdeesom.
Volim da se bavim pojavama i procesima. Esdees je lišaj.
Ali je tačno da to što se događa, u toj skupini pod imenom Esdees, ima veze sa procesima raspada uzurpirane, kriminalizovane i falsifikovane nacionalne svijesti. O tome sam već govorio i cijeli taj proces spada u tokove svijesti koje sam okarakterisao kao Kriminalizovana Odbrana Srpstva.
Esdees je lišaj na tom tkivu.
Njegovo nedefinisnao biće ne može da se opredijeli između kolektivnog kriminalizovanog lobija potrebnog dobojskim i bijeljinskim feudalcima i političkog udruženja građana srpske nacionalnosti bez političkog programa i vizije. Istina je da se Esdees nikada nije mogao opredijeliti između tih i još nekih ponuda. Ta opterećujuća dilema konačno im je došla glave ali treba uzeti u obzir i činjenicu da je Esdees nastao na sarajevskom prigradskom rudištu i da mu ta činjenica nikada nije dozvolila validnu konekciju sa Kamenjarom, Ravnicom i Vrbaskom Banovinom.
Esdees je uvijek bio sarajevski prigradski srpski lopovski pogled na svijet.
Stoga su banjalučki intelektualci veoma kasno prišli i veoma brzo izašli iz tog kruga pakla. Ostali, sa svih strana, i iz Hercegovine, i iz Semberije a i iz Banjaluke, ušli su iz kratkoročnih političkih, grupnih, narcisoidnih, neiživljenih i podaničko-podrepaških razloga.
Njima je Esdees služio samo kao automatski aparat za slikanje na željezničkim stanicama iz sedamdeset i neke.
Kvalitet tih ljudi je bezvrijedan jer se na toj skupini, to nije čak ni simaptizerstvo a kamo li članstvo neke stranke ili organizovane grupe, ne može graditi nikakva organizacija niti planirati razvoj.
Pojava Bosića na čelu te stranke samo je bio znak tog sarajevskog porijekla i kupovina vremena da sarajevska prigradska kamarila preuzme konce. To je bio znak da lišaj evoluira. Drgan Čavić nikada nije imao šanse u jedeinstvenom Esdeesu niti da stvori jedinstveni Esdees. Vjerovatno ga je na tom položaju u nekom vremenu održavao mig Holbrukovog jarana iz kafane Tajni Sporazum.
Sada se Esdees i zvanično feudalizira.
Instaliraju se međuentitetske linije u Esdeesu.
Jedna od najubjedljivijih je ona koju su sami iscrtali u borbi protiv Biljane Plavšić – kod raskrsnice za Smrtiće – što znači da postoji neka vrsta Esdeesa do Doboja i od Doboja. Ali to je samo simbolika. Dobojskoj esdeesovskoj kamarili, jednako kao i bijeljinskoj, ne treba Esdees kao politička stranka Republike Srpske nego isključivo kao pokriće za feudalna nedjela.
Tu će se Esdees najkvalitetnije i održati. Za život tog lišaja potrebno je kriminalizovano feudalno stanište kakvim se predstavljaju Doboj i Bijeljina. Zapadno od Smrtića nema takvog kriminala koji pogoduje uzgoju te biljke. Slično je i u Hercegovini. To što se Čavić upinje i piše pisma, slično Silajdžiću, neće piti vode. Ovdje nemam prostora za pišem novi esej o mrtvacu.
Nastaće nekoliko stranaka podvrste esdees. Šešeljizacija. Dijelom je zbog Esdeesa uslijedilo razbijanje Socijalističke partije a još više Srpskog narodnog saveza, pa i formiranje nekih partija, znate vi dobro koje.
Sada se sudbina vraća.
Nisu samo kenguri pronašli bumerang.