GERMANSKA ALKAIDA NA KOSOVU
Bez obzira šta će se pokazati kao istinito u slučaju epske pjesme Tri Bombaša, Tri Germana na Kosovu Ravnom, da li su u pitanju pripadnici BND, njemačke tajne službe, da li su to samo Nijemci koji su doista bacali bombe na kisiju UN na Kosovu... ostaje činjenica da je na prostoru bivše SFRJ, naročito u njenom nukleusu zasađenom kalašnjikovima, više špijuna i diverzanata u eksplozivskom i političkom smislu nego kriminalaca, pedera, lezabača, liječenih alkoholičara, sidaša i narkomana zajedno.
Oni su veoma dobro maskirani, pomiješani su sa inostranim legalnim instutucijama, domaćim izdajnicima, kupljenicima ili, u najvećoj mjeri, sa onim domaćim regrutima koji i ne zanju da rade za strane špijunske i tajne službe. Na Kosovu je samo došlo do malog incidenta pa su neki Nijemci isplivali. Vjerovatno je obavještajno-diverzantski milje nešto neuređeniji nego što je to bilo u BiH ili su neke tajne službe djelovale izvan sporazumno uređenih granica i interesnih zona. Ili je BND učinio nešto veliko pa im se sada javno vraća na ovakav način što svaku službu unazađuje nekoliko koraka, ili godina.
Sve to je nebitno.
Jasno je da je mnogima na Kosovu stalo da se iskaže netrpeljivost prema UN i da se to okrivi neko. Pa onda idemo u novi krug.
Jasno je i to da su Tajne službe Ovdje odigrale sve. Samo su srpski, hrvatski, muslimanski i šiptarski seljaci odigrali masovne političke i krvave scene. Oni politički svjesniji uključili su se u političke stranke SDSDSAHDZ, koje su svemu dale tuzemni institucionalni i demokratski oblog. Da bi sve izgledalo uvjerljivije nego na filmu, oni koji su učestvovali u krvavim scenama, pojedinačno, proglašeni su šehidima, domoherojima, vojvodama a oni iz masovnih scena pomora, danas se upotrebljavaju u plemenite političke svrhe.
U svjetlu hapšenja Tri Germana na Kosovu Ravnom treba gledati, potpuno ili djelimično, na Markale, Tuzlansku kolonu, Dobrovoljačku, Srebrenicu, odsječene glave na Ozrenu... pa i na Leutara, Kopanju, inženjera iz ZIBL-a...
U tehnologiji tajnih službi, i u političkom i u eksplozivskom segmentu, nije toliko važno šta ćeš uraditi i kome. Važno je kome će se to pripisati. I kome je poruka upućena.
To se lako čita, od Markala pa do Pukanića.
Bez obzira šta će se pokazati kao istinito u slučaju epske pjesme Tri Bombaša, Tri Germana na Kosovu Ravnom, da li su u pitanju pripadnici BND, njemačke tajne službe, da li su to samo Nijemci koji su doista bacali bombe na kisiju UN na Kosovu... ostaje činjenica da je na prostoru bivše SFRJ, naročito u njenom nukleusu zasađenom kalašnjikovima, više špijuna i diverzanata u eksplozivskom i političkom smislu nego kriminalaca, pedera, lezabača, liječenih alkoholičara, sidaša i narkomana zajedno.
Oni su veoma dobro maskirani, pomiješani su sa inostranim legalnim instutucijama, domaćim izdajnicima, kupljenicima ili, u najvećoj mjeri, sa onim domaćim regrutima koji i ne zanju da rade za strane špijunske i tajne službe. Na Kosovu je samo došlo do malog incidenta pa su neki Nijemci isplivali. Vjerovatno je obavještajno-diverzantski milje nešto neuređeniji nego što je to bilo u BiH ili su neke tajne službe djelovale izvan sporazumno uređenih granica i interesnih zona. Ili je BND učinio nešto veliko pa im se sada javno vraća na ovakav način što svaku službu unazađuje nekoliko koraka, ili godina.
Sve to je nebitno.
Jasno je da je mnogima na Kosovu stalo da se iskaže netrpeljivost prema UN i da se to okrivi neko. Pa onda idemo u novi krug.
Jasno je i to da su Tajne službe Ovdje odigrale sve. Samo su srpski, hrvatski, muslimanski i šiptarski seljaci odigrali masovne političke i krvave scene. Oni politički svjesniji uključili su se u političke stranke SDSDSAHDZ, koje su svemu dale tuzemni institucionalni i demokratski oblog. Da bi sve izgledalo uvjerljivije nego na filmu, oni koji su učestvovali u krvavim scenama, pojedinačno, proglašeni su šehidima, domoherojima, vojvodama a oni iz masovnih scena pomora, danas se upotrebljavaju u plemenite političke svrhe.
U svjetlu hapšenja Tri Germana na Kosovu Ravnom treba gledati, potpuno ili djelimično, na Markale, Tuzlansku kolonu, Dobrovoljačku, Srebrenicu, odsječene glave na Ozrenu... pa i na Leutara, Kopanju, inženjera iz ZIBL-a...
U tehnologiji tajnih službi, i u političkom i u eksplozivskom segmentu, nije toliko važno šta ćeš uraditi i kome. Važno je kome će se to pripisati. I kome je poruka upućena.
To se lako čita, od Markala pa do Pukanića.
