1747.

AĆIF LAGUMDŽIJA

Mua Zuki, Sandžakli vjerski bećar, Muamer Zukorlić, važno je izjavio kako je izvjesni Aćif Efendija Naš Heroj. Sunce Ti Jebem. Šta je u rečenici Naš.

Još je izjavio da su Bošnjaci jedini narod u Evropi kojo nikada nije imao fašističku niti bilo koju srodnu ideologiju. To je isto kao kad bih ja izjavio da su Srbi narod koji nikada nije farbao vlastite spermatozoide. Dobro, osim ponekad u zeleno.

Sve je to povodom postavljanja neke ploče Heroju Aćifu Hadžiahmetoviću koji je branio svoj kraj od četnika i sarađivao sa fašistima. Četnici su, u stvari, bili fašisti a Aćif je režirao seriju Opstanak i Preživljavanje muslimana. Tako zbori Mua Zuki.

Prvo. Ozbiljno. Niko muslimane, Bošnjake, ne optužuje da su imali fašizam. Ali iznošenje činjenica da su bili kolaboracionisti, njihovo političko i vjersko rukovodstvo, mislim, ili da nisu bili na strani napredne Evrope, nisu bili pristalice antifašističke borbe, da ne kažem da nisu bili u Partizanima, ne može se izbjeći. Kao ni činjenice same.

Stvar nije za zajebanciju. Partizanske nacije su stvorile Jugoslaviju na temelju antifašističke borbe komunista i partizana. Da nije bilo toga, niko ne bi dozvolio da Jugoslavija postoji. A u tom slučaju, ne zna se da li bi danas bilo Slovenaca, Hrvata, Makedonaca, Bošnjaka, u državnom a ne u individualnom obliku, mislim.

Od te Jugoslavije su jednako imale koristi i nacije koje su bile partizanske i one koje su bile kolaboracionističke. Stvorile su se nove državice. Dobro i to. Ne mjeri se sve petokrakom. Iako je i pedalj jedna vrsta petokrake.

Ali nije valjano isticati to da Bošnjci nisu imali fašizma u njedrima jer to znači da su svi drugi imali. A Mua Zuki se razumije u tuđi fašizam ko Mara u Kriv Kurac.

Još ozbiljnije. Taj Aćif Efendija uopšte nije bio Bošnjak. Mada tada i nije bilo Bošnjaka. Čovjek je bio Albanac. I prezivao se Bljuta.

Moj Mua Zuki, ne morate biti antifašisti, ali nemojte stalno da nas i sebe zavaravate. To postaje nasljedno. Tako je i Lagumdžija zavarao i sebe i Evropu. I nešto radničkog muslimanstva. Zavaravao multietničnoću i drugim šejtanlucima. Pa je danas došao u ćorsokak. Nigdje. Njegov rejting u Sarajevu, kod Bošnjaka, kod muslimana, kod muslimanskih intelektualaca, niži je nego rejting četnika u Aćifvakat. 

1746.

LIBOR IH RACKU

Pošto je dotični Wol Street smješten u Njujorku, a Wol je mjesto velikog ubrzanog finansijskog planetarnog sranja, za sve nezakonite izgrede nadležan je tužilac koji je odgovoran za područje tog Njujorka.

Tako je i u slučaju neregularnog dogovoranja oko određivanja Libora, Međubankarske Svjetske Kamatne Stope, koje je otkriveno kao raširena pojava u svijetu i ostatku Evrope i koja je bankarima služila za zgrtanje tankog sloja kajmaka sa ogromne gomile svjetskih finansija. Samo što se taj tanki sloj piše sa ogromnom brojem nula. Nadležan je tužilac Erik Šnajderman.

Nije pitanje šta može uraditi jedan njujorški tužilac. Pitanje je šta može uraditi girica među ajkulama.

Šnajderman ispituje kamatno šibicarenje takvih ajkula kao što su JP Morgan, Sitigrup, Dojče Bank, HSBC, UBS, Rojal Benk of Skotland.

Za početak je zatražio prepisku vezano za kamate.

A oni imaju sve složeno po registratorima.

Velikobritanski Berklejs je pristao bržebolje platiti 290 miliona funiti kazne, nešto kao sudska nagodba, samo da bi se što prije ispetljao iz svega toga.

Dabome da Šnajderman neće uraditi ništa.

Ali je zanimljivo da se niko naročito ne uzbuđuje oko Slučaja Libor i Slučaja Eurolibor. Banke ćute. Nobelovci ćute. Eksperti za održiv rast ćute. Kumrovec spava. Spavaju psi i karavane.

Ekonomisti se i dalje bave Analizom Kine. Da li će pad rasta Bidipija ispod osam posto dovesti do zaokreta u kineskoj ekonomskoj politici. Harvardski profesori propisuju šta treba uraditi španska centralna banka nad nekom regionalnom vladom, kako italijanska vlada mora smanjiti javni sektor. Jedini sijedi Kinez koga sam vidio, Ju Jongding kuka kako je stopa ulaganja 50 posto a stopa potrošnje 36%.

Ja, međutimsvim, mnijem da glavni svjetski problem nije da li je EU rano usvojila Euro, da li Kina rizično raste bez potrošnje, da li je Rusija ekonomski skočila na cijeni nafte, da li je kriza Eurozone opasna po svijet, kao što tvrde ekonomisti i i Drug Obama, da li je Merkel previše čelična...

Glavni problem je što Finansijaši, nevidljivo, vladaju svijetom. Skandal sa Liborom i Euroliborm samo je vrh ledenog brijega. Šta se sve radi u tom nekontrolisanom svijetu finansijskih virusa, nikada nećemo otkriti. Žao mi je Šnajdermana.

A banke, koje su takva sila da mogu, svaka, progutati, pojedinačno, više od polovine od dvjesta i nešto država u svijetu, njih Libor Racku za sve.

Jer su dostigle takav nivo, one, njihovi finansideolozi, njihovi mentori i skriveni vlasnici, da dokazuju da se svijetom lakše upravlja nego mjesnom zajednicom.  

1745.

KOME ZVONI

ŠUMSKI ŠAMAR

Nije niki čojek koji prvo broji pare pa onda krade. Karakterni lopov vjeruje ukradenoj cifri. Kao što je sumnjivo kad neko zadre za nešto. Ljubojević direktor, pa bog.

Stizali su negativni glasovi iz biografije dotičnog, i sam sam upozoravao. Ali, Neđo Ilić je ocrnjen kao nesposoban, Šume dijagnosticirane kao tuberkulozne a onda je počeo lov po šumskim gazdinstvima. Ko na jazavce po kukuruzištima.  

Ljubojević je, prema onome što je stiglo do javnosti, sam proizveo situaciju u kojoj je on postao lopov. Ako već nije bio. To znači, dobio novu priliku. Digao je dreku na navodne lopove u Šegeovima da bi bratiju namamio sebi. Lopov ovaj, lopov onaj. A ja sjedim u upravi. Crvene mi oči, ne treba da ih bojim, u po dana pare brojim.

Tako su Šume, jureći svoje ogranke u krug, stigle ponovo tamo gdje su bile za vrijeme Panjeva Demokratskog Progresa.

Glavni zadatak je, ipak, da se pronađe ostatak lopovskog sistema. Jer, ovih usranih Deset Hiljada Maraka su vršak ledenog brijega. Ko je sklapao ugovore, ko je urgirao, ko je kome namiještao a ko premiještao oblovinu iz jedne opštine u drugu, kako je sve kategorizovan f-trupac... i da li su se DHM brojile, ko kino, u dva u četiri, u šest, u osam, u deset, u dvanaest. Pa tako ispočetka.

Uzalud je u Šumama stvorena pretpostavka za korporativno upravljanje, za tehnologiju procedura, uzalud su SAD skinule Šume sa crne liste, na osnovu tih inutrašnjih uspjeha. Sada su opet na početku. U šikari. A u šikari kad sereš, moraš dobro čučnuti.

Sad je prilika da se iskoristi neprilika. Da Vlada zahtijeva od uprave da se izgradi unutrašnji mehanizam koji će spriječiti Ljubojevića da broji pare. To ne znači da mu se, nekom budućem Ljubopariću, nabavi mašina za brojanje. I druge panjoubice diljem Šuma.

I da ne zaboravim. Treba malo vratiti Srnu, i druge medije, nazad pa vidjeti koje sve crnio Neđu a protežirao Ljubojevića. Možda u tom kupustištu ima saučesnika.

Nije dovoljno uhapsiti samog Ljuboparića, Viloljubića, Ljubojebića, kako li bješe.

Treba vidjeti kome još zvoni taj šamar.

1744.

KAKO ONA

NACIONALNA STVAR

UTIČE NA MEDALJE

Nole Đole nije imao psihološke snage niti sportskog patriotizma da na Olimpijadi osvoji ni bronzu a onda je za nekoliko dana prebrodio psihološku krizu, JMM, i pobijedio u Torontu.

Ta činjenica govori, u stvari, o stanju nacije. Odnosno, kako stanje nacije utiče na pijedinačni, grupni i kolektivni uspjeh u raznim oblastima pa i u sportu.

Otkako je ciknula Jugoslavija SFR, na olimpijadama od 92. pa na ovamo, SCG je osvojila 12 medalja a, nakon i tog raspada, Srbija je osvojila 7 a Crna Gora 1 medalju, dakle, ukupno to područje iz bivše SFRJ osvojilo je 20 medalja, Hrvatska 22, Slovenija 19, Makedonija 1. A Bosna Usrana ni jednu.

Treba li napominjati da je Srbija najveća od svih ovih država i da je po tom osnovu šire baze logično da osvoji više medalja od Hrvatske, barem dva puta.

Međutim, logično je upravo obrnuto. Ono što se i desilo. Nesređen nacionalni patriotizam u Srbiji, jer u taj kontigent ulazi i Tači, Kosovo je Srbija, i Čanak i svaki drugi Danak, od Briselu do Stambolu, uslovljava podsvjesno smanjenu želju za trijumfom.

I budala zna da je nacionalni naboj u raspadu Jugoslavije bio najveći kod Hrvata i u Hrvatskoj. Pa onda u Sloveniji. Zna i da je Makedonija ni na Grčkoj, ni na Bugarskoj, ni na nebu, ni na zemlji, da je Crnu Goru prošao taj pubertetski državno-nacionalni sindrom. A da BiH jednostavno nije ništa.

Za BiH će neko osvojiti medalju na olimpijadi kad umre Đekna.

Trend medaljisanja i sportskih uspjeha nastaviće se jedino u Hrvatskoj. Hrvatska je mlada, neiživljena, država i neće se, još, odraziti ekonomska katastrofa na sportske rezultate kao što će se odraziti na neke druge oblasti života. U kvalifikacijama, u fudbalu, treba očekivati da Naša Momčad potpuno sjebe Srbiju.

U Sloveniji će trend padati jer pada i patriotizam i lova a ostale ne treba ni trendirati.

U Srbiji, pak, oporavka neće biti, čak ni kada se riješe Kosova i kada Vojvodinotomiji uvrnu mudanca. Odlazak drugih iz zajedničke SFR i optužbe prema Srbima da su glavni krivci i za Jugoslaviju i za Raspad i za Agresiju i za Genocid, očito je ostavilo trajniji kolektivnu okus bljutavosti i razočaranja zbog nerealnih optužbi ili zbog pogrešnog srbovanja, pa se sportski, kulturni i duhovni napredak mora još čekati i mora pažljivo generisati.

Teško je izmjeriti, ali na te sportske neuspjehe svakako utiče činjenica da se Tadićevština nije pokazala i da se Srbija uvrtala u krugu i vratila Šešelju i Slobi, Nikoliću i Dačiću, kolikogod oni otišli daleko od svog legla.

Bolje je upasti u govna nego u podsvijest, ko da čujem Tomana. 

1743.

SRBINA ZA DRŽAVU

Premijer ligu u fudbalu treba raspustiti. Reprezentaciju BiH u fudbalu treba odjaviti na šalteru za stranke Uefe a onom sudiji sa Grbavice imenovati Komitet za normalizaciju.

Ne mislim to zbog tih izvikivanja Ubij Srbina, što je samo fudbalska varijanta političke parole Ubij Srbina Za Državu. Ne mislim to ni zbog dosuđenog gola u koji lopta, kažu, nije ušla cijelim obimom. Mada se u mom selu kaže Ušao cijelom dužinom.

Mislim da treba raspustiti svaku sportsku i političku disciplinu iza koje ne stoji Cijela, Sva, Jedinstvena, Koherentna, Kozistentna i Ujedinjena BiH. Pradjed Toman bi rekao A iza čega stoji takva BiH.

Taj sistem u kome se neki klubovi osjećaju kao Kurban U Saraju, nepovratno uništava fudbal. Predstavnici Vaše Države ne mogu izbaciti klub Zeta. Ne mogu ni klub Tetka, kad bi postojao.

Fubal Vaše Države, čak i nogomet, toliko je loš da je Džeko postao zvijezda. I reprezentacija se drži na tim nekim strancima a ne na lučonošama domaće premijerlige.

Igrao sam sinoć utakmicu u Modriči. Prije toga bio trening prve ekipe. Vidim, svi mi mogu biti unuci. U nedjelju smo, kaže trener Nikola Nikić, trener Modriče i moj selektor, pobijedili Ljubić sa devet juniora. Hrabar potez, velim mudro. Nije hrabar. Nemamo para da plaćamo igrače sa strane.

U tome je jedina budućnost fudbala na ovim prostorima. Osloniti se na lokalnu masovnost, na škole fudbala, okupiti djecu i omladinu, igrati zbog sporta, zdravlja, kolektiviteta i druženja a ne zbog pukog učešća u nekvalitetnoj premijerligi za koju se samo zalud bacaju pare. Učešće Borca u toj ligi neće pružiti šansu ni jednom fudbaleru sa područja Banjaluke uključujući i okolinu sa Livnom, Bihaćem i Šamcem. Već sada u Borcu nema nikog iz Banjaluke. Možda jedan igrač uspije da se prošunja.

A Država i Uefa zapele za jednog predsjednika. JJP.

Bolje je jedan mladi fudbaler nego sto predsjednika fudbalskog saveza. I dvjesta komiteta za normalizaciju.

A ovo za Srbina.

Pa, ako zbog toga organizujete premijer ligu, onda dobro. Mada ima jevtinijih načina za izvikivanje te pop-parole.

1742.

DOLAZE TURCI,

SUNCE TI NEJEBEM

Šta se korz pustinju povijesti puste krvi propišalo, i na spolomlatilo i na otvorene vratne žile, nakon te javke. A Onaj Erdogan, na nekom iftaru, u Istnbulu, veli blagougodno, Ove riječi Dolaze Turci su se čule i davno u istoriji. Bolje da nikad nisu. Nujebiga. Erdogan ih je pomenuo jer su se čule u nekom Arakanu, kada je tamo išao Davuitoglu Inostranoglu, sa Erdoganovom suprugom i kćerkom. To je bila Delegacija. Koliko sam razumio.

Još je Erdogan iftareglenio.

Nama su Sarajevo, Kabul, Damask isto što i  Šemidinli, Hakari, Cankiri. Uspjeli smo povezati 81 državnu pokrajinu iz Prošlosti. On to zove Prošlost. Nabijanje na kolac. Ahdname. Sepetarenje. Poturčavanje. Poislamljivanje.

Živ sam se namro straha. Ako čuje pjesmu onog AmiGa, Pariz London, Lisabon, Kijev, Moskov, Prag end Rom, eto Otomanske Stabilnosti U3LPM.

Erdogan je na tom iftaru i zaprijetio. Naredne tri godine biće ključne za uticaj spoljne politike Turske.

Kad postanem Predsjednik Savjeta Za Nacionalnu Bezbjednost Države Republike Srpske, odmah ću učiniti tako da Sarajevo prepustimo Turskoj. Kao zonu uticaja. Dok mi Bakira i Zlaju prevedemo na islam, proći će cijeli vijek. Bolje se okrenuti za Beograd, Brisel, Moskov. To je dobar ljetni zov. A Sarajevu prepustiti Korak Naprijed, Nazad Dva.

Nu. Ozbiljno. Jasno je da u Saraju onomad davutoglusirana politika Turske u kojoj je pominjao i Otomansku stabilnost i dvosmjerne sarajstambul emocije, ima svoje opredmećenje. 81 Državna Pokrajina. KTJ. Krv Ti Jebem. I prebrojali su ih. Mogao sam juče umrijeti u geopolitičkom neznanju da smo Državna Pokrajina.

Republika Srpska, pored goreozbiljnopomenutog SZNB, Obavještajne Službe i slično, mora da učini sve da se osigura i obezbijedi od upada u zamku Državne Pokrajine. Da ne upadne u Prošlost.

Potrebno je dodatno utvrditi granice Dejtonske Samostalnosti. U okviru BiH ili Izvanbih.

I dobro paziti da se ne prenese nešto od Dejtonskih Nadležnosti Republike. Niti da se nešto dobrotvorno učini za Zajedndičke Organe.

Jer, sve što pošalješ u Saraj, završiće u Turskom Bunaru. 

1741.

ZATVORENA

NAJVEĆA

JEBAČNICA NA SVIJETU

Neki bivši spotisti su, prije početka londonske olimpijade, provalili kako se u olimpijskim selima svi jebu ko mršava kezmad. Između zgrada, po parkovima, po sobama, po teretanama. Pa šta će drugo mlad svijet da radi, sportisti, koji su svoje tijelo pripremili za vanserijske fizičke napore i aktivnosti i čiji krvotok juri kao cunami higsovih bozona.

Pretpostavljam da je tako bilo i sada.

Seks je ostao jedini pravi olimpizam. Sve ostalo se pretvorilo u nedostupne i preskupe megaprojekte.

Čak i za Britaniju, organizacija Igara je preskupa. Britanija je na njima izgubila. Malo patriotizma kojeg je dobila, propagiranja zastave i njenog izbora istorije, mala je kontradobit.

Igre su postale mastodontski projekt kojeg ne mogu organizovati mali. To je skup nevjerovatnog broja sportova koji su tako razuđeni da u okviru sebe imaju i posebne sportove. Atletika, naprimjer.

Najveći problem je gubitak Duha Olimpizma. Na olimpijadi se danas miješaju profesionalizam, svjetske marketinške zvijezde, politička nadmoć, veličina, spektakl i obični sport. Taj Konfuzni Konglomerat doprinio je nerazumijevanju Igara. Neshvatanju. Nezanimljivosti.

U atletskom segmentu, naprimejr, Olimpijada je bila skup nekoliko atletskih mitinga na kojima je pobjeđivao Bolt i njegovi Jamajčani. Isto je bilo i u plivanju. Zbog toga se nije morala organizovati Olimpijada. Bolt je mogao da obori svjetski rekord na dvjesta metara ali je očito to ostavio za neko unosnije vrijeme. Po tome se vidi da su olimpijade upropaštene.

Dabome. Pomoći nema. Međunarodni Finansijaši su uzeli odavno sport pod svoje i on se iz toga neće izvući. Pitanje je godine kada će se na Olimpijadi pojaviti Real i Siti i drugi kitnjaci Finansijaša.

Bez obzira na to, trebalo bi razmisliti o mogućnosti vraćanja zdravog olimpizma sportu i Olimpijadi. Trebalo bi takmičenja omogućiti onima koji su tu isključivo radi sporta, duha, tijela, pa i nadmetanja, ali ne zbog rezultata, dodatne promocije i love. I trebalo bi smanjiti broj sportova. Ostaviti discipline samo za poštovanje, kao što je maraton, deset hiljada metara, viteške plivačke pruge, skokove... zabraniti maloljetnu gimnastiku. To je tortura nad djecom. Kao i one konjičke drkarije. To je iživljavanje nad životinjama od strane bogatih luftiguza.

I, da. Otvaranje londonskih igara bilo je klasično englesko dosadništvo. Kao i zatvaranje. Parada samopropagande i kiča.

1740.

ALAH

U PROPORCIONALNOM

IZBORNOM SISTEMU,

OTOMANSKO DIVLJAŠTVO

U SREBRENICI

Leci koji su se iznoćili u Srebrenici i u kojima se Srbima prijeti pokoljem kao osvetničkom pravdom i slična praljudožderstvena komunikativna dostignuća, nastavak su političkog predizbornog divljaštva kojeg praktikuju muslimanski politikoidi u Srebrenici a i dalje od nje. Naročito ovi drugi.

Političko izborno divljaštvo direktno je na sisi otomanske novoprobuđene podsvijesti i nesvijesti muslimanskih politikoida, nespsoobnih za bilo kakav realan politički koncept, bilo kakvu konsocijaciju da ne upotrijebim sarajevski turcizam Suživot.

Ono je počelo kvazi patriotskim i paranacionalnim parolama tipa Nećemo dozvoliti da za načelnika Srebrenice bude izabran onaj ko negira genocid. Ta parola je izrečena još dok niko nije znao koga će koalicija SNSD-SDS i ostale srpske stranke, predložiti za kandidata. Kada je predložena Vesna Kočević ta parola nije zaustavljena nego je nastavljena.

Srbi su pokazali civilizovanost. U toj kategoriji, kategoriji Žena kandidatkinja, jedino su Srbi u BiH, a među njima jedino SNSD, civilizovani. Jer su i predlagali i doživjeli da budu izabrane žene načelnice opština. Muslimanski politikoidi nisu pokazali poštovanje ni prema ženi, Vesni Kočević, koja nema nikakve veze ni sa čim što je vezano za rat. Niti jedne izjave na tu temu. Ni u medijima ni na trotoaru. To nepoštovanje žene kandidatkinje besprijekorno otomanski zvuči. Da im ne pominjem bližu istoriju.

Političkom izbornom divljaštvu naročito je doprinio Bakir Prvi Turski. Otišao je u poluprivatnu posjetu Trojcu Turske i tamo obznanio Nastavak Borbe za Srebrenicu. Što se može smatrati pozivom za raz. Ili najavom rata. Očigledno je da ta borba podrazumijeva da se Srebrenica otme od Srpske. Priča o posebnom statusu je samo Lažljiva Sarajevska Politika. Kao i Multietničnost.

Političko izborno divljaštvo Muslimanskih politikoida jeste i tvrdnja da će, ako Srbin bude izabran za načelnika opštine, doći do skrnavljenja spomen groblja u Srebrenici. Niko normalan ne može da nađe istinu u toj divljačkoj tvrdnji. A groblje je već oskrnavljeno pokapanjem i onih koji nemaju nikakve veze sa Strijeljanjem Ratnih Zarobljenika u Srebrenici pred kraj rata.

I sada dolazi letak kao konačan pečat. Alah ulazi u Srebrenicu na Velikom Letku. Alah Samilosni ovdje nema veze sa islamom, sa vjerom. On je zamjena za razne Mehmede Osvajače.

Demokratičnost i normalnost, evropejstvo i civilizovanost, sa kojom su srpski politički faktori prišli izborima u Srebrenici, i letak muslimanskih politikoida, nalaze se na samoj granici Hantigtonovih sukoba civilizacija.

Na toj demorkatičnosti se mora istrajati do kraja, do dana izbora, i poslije izbora. Jer, to je veoma važan korak u Samostalnosti Srpske.

1739.

PRVO IM

UZEO LOVU.

SAD I DRŽAVU.

JEBOJL SUNCE SVOJE.

Američki profesor otkrio toplu vodu. Zato i propadaju što imaju toliko profesora. Svaki prvi grije vodu, svaki drugi viče Topla je.

Frensis Bojl, profesor na Univerzitetu Ilinois, to je kao kod nas na Univerzitetu Vlasenica, saopštio da su Američani načinili Stvora da traje samo petnaest godina. Holbruk rekao Tuđi i Slobi, navodno, još u Dejtonu, malo ćete pričekati da se vaš dogovor ostvari. Dogovor o podjeli.

Frensis Bojl je bio zastupnik BiH u toj nekoj tužbi protiv Srbije. I uzeo im lovu.

Dobro. Priznajem da je čovjek upućen. Nu. Mogao je 2005. pročitati moju knjigu, prvu iz edicije Politički Ljetopis, pod nazivom „BiH ne postoji“. Pošto više nema primjeraka na tržištu, tajna služba ĐIK, Đe Ima Knjiga, angažovala stotinutrideset operativaca i dvjesta lokalnih doušnika, da pronađu barem jedan.

Bojl sada ne bi izazvao reakcije Ohaera. Međunarodna zajednica ostaje privržena Dejtonu. I Određene Ambasade.  Dosad bi se već pomirili sa činjenicama.

Meni se sve čini da su se Američani u Dejtonu i malo zajebavali. Muslimansko-Hrvatska Federacija. Kad ste vezivali zastave protiv Srba sad i ostanite zajedno. Samo prvo recite koje prezime uzima mlada. Onaj ko je napravio MH Federaciju i jest zapečatio sudbinu BiH. Znao je da to neće funkcionisati. Ali saopštio im je to tek kad se dovoljno daleko odmakako. Mahnuo je imenom Republika Srpska i Specijalnim Paralelnim Vezama.

Prof Frensis Bojl jest otkrio toplu vodu. Sve je to bilo poznato u Dejtonu. Niko ništa nije krio. Dejton nema zamki niti neizlaznog lavirinta. Dejton je ostavio otvorena vrata na svečetiri strane. Nije ostavio mogućnost da se BiH unutra dogovori. Savjet ministara od tri člana, Predsjedništvo o tri člana koja dolaze, izbrani od nacija, izdaleka, Parlamentarna skupština BiH...sve su to nekompetentna i grupagrađana tijela.

Muslimani su, politički soj, i prateći kriminalno-gubarski, uz pomoć inostrane love, godinama poslije rata lobirali za Reforme i podvale. Tako je kršen Dejtonski sporazum. Nisu htjeli da prihvate istinu da ih je Alija Izetbegović uzalud odveo u rat. U Žrtvu Mira. U Pizdu Materinu. U Stradiju. Ljude koji nikad nisu ratovali, osim nešto handžarli divizija, odveo je u rat da ginu kao snoplje. Da nije bilo Hrvata i Amerikanaca, tačan bi prognozer bio onaj Ludi Kosati Pjesnik. A on, Alija, onda je mrtvo ladno umro i ostavio nepostojeću BiH.

Godinama su, dakle, kršili Dejtonski sporazum. Sad traže da im ga neko popravi.

Pa su našli Lagumdžiju. 

POLOŽIO SAM KNJIGU 

NA SPOMENIK ANDRIĆU

Bio sam u Andrićgradu, da vidim Domaćina Svjetova Emira Kusturicu. I da vidim Ivu, Svjedoka Vremena. Već sada su tu turisti odsvakle, fotografišu se i sa Ivom i sa Emirom. Vidim, Ivo živ. Nije spomenik. Pa, priđem i položim  knjigu, roman Tomanova igra sjenki, umjesto cvijeća. I knjiga je živa, cvijeće zamre odmah na ovoj vrućini a onda dođe nemilosrdni čistač sa korpom za smeće. Ovako, knjigu će neki dobar knjigobrižnik da uzme, možda neku riječ da pročita.

1737.

USTAVNOST MOJE

 SUSJETKE PAŠE

Dobro. Komšinice Paše. Pošto je Paša muslimanka. Drugarica Paša je dama u gooodinama, stara garda, besprijekorna odjeća, šetnja, drugarice na kavu i čaj, kolač ili drugi laki obrokčić, uvijek prva pozdravi i javi se što me sramoti jer je starija od mene, što nije lako biti. Paša je bila matičarka. Nagledala se odloženog zla očima. Ali ima jednu manu. Po mojim koordinatnim sistemima. Baca mrvice s prozora urbanim golubovima. Oni je znaju već decenijama i stano guguću, tražeći mrvice, na travi ispod Pašinog prozora. Tako generacijama. Kada se izležu golupčići golovratići, odmah čujem mamu kako ih uči gugutanju za Pašu. Uopšte ih ne uči engleskom gututanju ili internet gugutanju, čak bi gugutanju za parenje.

Apsolutno, apsolutno volim životinje. Ali. Ima nekih problemčića, kao i u svakoj ljubavi. Pašini golubovi se najedu pa onda prhnu do mog džipa, starog dvadeset sedam godina, momak u najboljim godinama, i. I. I, useru se. Ja se onda vozim usranim. Uneređenim prevoznim sredstvom.

Zahtijevam od Predsjedništva da pokrene ocjenu ustavnosti prehrane golubova koja nije u nadležnosti moje komšinice Paše ni po jednom aneksu Opšteg Okvirnog Pašinog Prozora Za Mir. Ako ne pomogne, potegnuću ritualni nacionalni interes. Nije ovo Baščaršija.

Baš kad sam sročio taj zahtjev Predsideteljstvu, čitam vijest da je SDP uputio zahtjev da P pokrene postupak kod Ustavnog suda da se ispita ustavnost posjete Milorada Dodika Predsjedniku Srbije. Odem kod Paše i izvinem se. Imaju sad preča posla pa će naš predmet stići na red kasnije. Paša, inače smirena gospođa, a može biti smirena kad se nikad nije udavala, planu. Pa zar je preča ta Džugumlijina budalaština od našeg temeljnog spora oko procesa vršenja nužde sitih golubova.

Takav je vakat, Pašo. I Zgudžumlija ima prava da se bleći. Svašta. Onaj Bakir otišao u poluprihvatnu posjetu Turskoj a nikog nije pitao. Što ne bi i taj vaš Mile mogao otići u Beograd.

Tu me ganula u dušu. Možda povučem Zahtjev. Nek seru golubovi ovdje, guzlumdžije tamo.

1736.

AKO SE

SIRIJOM

MJERI EVROPA,

JEBI JE

Vidim, i u Srbiji oduševljenje što je njen predstavnik u UN glasao za Pobunjenike Sirije. Kao i u susjednom Sarajevu. I u Srbiji seru o tome kako Srbija treba biti usklađena sa EU. Mada nema ni privijesti o tome kad će Srbija biti i uskaldištena u EU. Drugi slavljenički slogan je, u nezavisnoj demokratskoj štampi, JMM, Srbija glasala protiv Rusije i Kine.

Neodoljiva plitkoća objašnjenja upotrebe država i nacija u prodrkavanju demokratije i ljudskih prava.

Oni koji sada traže rezolucije protiv Sirijskog Režima, za upotrebu sile i slično, nisu tražili ni r kada su pripremali ustanke i usranke, i obučavali i ubacivali usranike da ruše internacionalno legalnu vlast u Siriji. Kakavgod je vladar Asad, Sin Oca Svog, on je za izvanjske aktere legalan i legitiman. Da li vlast u Siriji treba da bude bolja, demokratskija i ljudskopravnija. Da. Kao i u Americi. Kao i u svakoj zemlji.

Ali. To je stvar te zemlje i tog naroda. Ako je njima dobro, ona ništa.

Osim toga. Dosad nema primjera da su Ustanici donijeli Tri D, Dobro, Demokratiju i Demos.

Glasanajem za ovakve rezolucije, Esade postiže legalizaciju ovakvih intervencija i opravdavanje prethodnih. SAD na ovaj način poručuje da posjeduje oružje za masovno glasanje.

Priča da je to usklađivanje sa EU smiješna je i za neuko srpsko seljače iz Šumadije. To je najobičnija primitivna blerizacija Srbije i drugih zemalja. Toni Bler, jedan od najperspektivnijih evropskih lidera, i lidera socijaldemokratije, podržao je takvu političku tehnologiju i platio to svojom političkom karijerom. Jebeš Blera lično, ali Evropa je ostala bez tako izgledne političke figure. Jebeš i to, ali su se, onda, pojavili razni Dontiji, Montiji, Kontiji, finansijaši umjesto vizionara.

Nu. Svijet napreduje. Nakon teorije i prakse Ograničenog Suvereniteta u Sovjetskom Savezu i Varšavskom Paktu, na sceni je samo praksa. Praksa Uništenog Suvereniteta.

Zemlje koje to podržavaju ne mogu se pravdati samo time da je to In. Jebote.

1735,

ASAD 

NOĆAS 

MORA PASTI

Nekoliko kratkih pitanja, bez obaveznih odgovora, naredbi ili konstatacija, otkrivaju suštinu savremenog svijeta. Nervozni niži pomoćnik srednjeg zamjenika višeg srednjeg savjetnika prvog zamjenika u Spejs Departmentu Za koji tajm možete sjebati Siriju. Pomoćnik za održivu istinu, samo istinu i nikoji drugi kurac osim istine, glavnog urednika nezavisnih novina Teksasa, Vašingtona Di Si, Njujorka, Kalifornije i mirnog srednjeg zapada, uredniku spoljne rubrike Ne serite više o Libiji. Ispodpotporučnik spejšlfors 110, ne skinuvši sunčane naočare za noć, svojim vojnicima iz odreda Sljepići za specijalni očigled, Ubijte svakog sirijkog Pasjeg Sina na kojeg naiđete i prikažite ga kao žrtvu Režima. OK. Ako ne pomogne, šifrovali su nam poruku da će Bakir Izetbegović uticati na Lagumdžiju, ko je rekao kojeg Lagumdžiju, da njegovi glasaju za protiv Sirije. Samostalni provajder finansijskih instalacija i derivacija u GSP Jorgan uđite sa sumnjivim sublimacijama u okolne evropske banke, instalirajte se, džebl profit, država će nadoknaditi, javili su šifrovano, a onda za 36 mjeseci tačno, OK, zagalamite kako će vaše pare najebati zbog propasti Eurozone. Koji idiot je rekao Šta je Eurozona.

U Siriji se događa Jugoslavija. Testisoidni Uvrt. Najsličnije događajima u BiH. Neću da kažem da je to zbog toga što je i tamo, kao i ovdje, navlasti Sin Svog Oca. Ali hoću da kažem da se radi o goloj Teritorijalizaciji čitavog jednog područja koje je procijenjeno kao strateško u borbi protiv Propasti Zapada. Ne znam samo šta im je tamo toaletna rečenica, kao kod nas Mi smo za BiH u Eu i u Natu. Mi smo za Siriju u Krvi i Blatu.

Stalno se pojavljuju vijesti o tome da pobunjenici govore ingleški, da imaju ajfon for, da su naoružani Upizdumaterinu, da ubijeni nisu nikakvi civili nego podmetnuti leševi, takozvana Markalizacija. Sada se pojavio momak koji otvoreno kaže da je izmišljao vijesti za razne izmišljene postaje a da uopšte nije bio tamo odakle se javljao nego u sigurnom „studiju“ Specijalnog Očigleda.

Nevjerovatno ali beskorisno. Vijest će, i snimak momčetove ispovijesti, trajati samo do sljedećeg Pokolja Civila Od Strane Sirijskog Režima. A onda će jedan od evropskih nužnosnika da izjavi Asad Noćas Mora Pasti. Snaša već ima spremljenu izjavu Veni Vidi Idi.

Mnoge zemlje nisu u stanju da se odupru najezdi Fabrikovanih Opravdavanja Teritorijalizacije. Vještačka Ravnoteža Ravnoteže uljuljkala ih je u svom kobiva povoljnom geostrateškom položaju. Američani, uz pomoć Blerizovane Evrope, stalno pipkaju granicu na kojoj će Rusija uletjeti u novi svjetski rat, znajući da ona to ne može i ne smije.

Neka se spremi sljedeći kordon zemalja.

Mada i to treba gledati sa bolje strane. Dok oni opće sa raznim Asadima i Sadamima, zemlje Nove Ekonomske Kore zazuzimaju svijet. Kina, prije svih. Jednoj jutra se probudiš a Kinez pod prozorom otvorio fabriku Koka kole.  

1734.

OLUJA

– ZAJEDNIČKI

SRPSKO-HRVATSKI

PODUHVAT

Hrvatska pomalo izgleda kao oni tipovi koje u Zvjezdanim stazama teleportiraju ali se u zadnjem trenutku pokvari zglob kardana pa padnu na nepoznato mjesto gdje nema povratnog teleportinga. Ne zna gdje je i ne zna šta će tu.

Tako je danas Hrvatska izgledala u Kninu.

Na onom makadamu hodaju Tamovamo, ko muve bez jednog krila, onaj jarbol se nakrivio, temelj mu mali, nedostajale dvije vreće cementa, jebiga, naleti smiješne amaterske flotile Krila Oluje. Josipović i Milanović znaju da nemaju ništa sa tim i da uopšte nisu ratne niti istorijske ličnosti, čak ni slučajni prolaznici, ali znaju da moraju da budu tu. Mediji bruje Čitav Državni Vrh je bio u Kninu. Emojbože.

S druge strane Krila Krajine odavno ne lete. Prikazuju se one tužne Kolone Sirotinje. Poneko traži zatvor za ovog ili onog. Evidentirano je i džakulisanje. Neki politikoid Hrvatske pjeni Trebalo je strijeljati one koji su osramotili Oluju. Na licu mjesta.

Hrvatska Oluju ukiva u zvijezde. Velika Domovinska Hrabrost. Hrani bankrotiranu nacionaliju tim vještačkim pobjedničkim ratom. Jer, Srbi su već prije praktično nestali iz Hrvatske. Kada nisu htjeli prihvatiti šahovnicu, domovnicu i tipkovnicu. A prihvatili su Slobino Shvatanje Srpstva. Politikom se počela baviti svaka kninska budala. To je kao kad bi Čavić ovdje bio predsjednik države a Mihajlica načelnik generalštaba. Što ovaj noću zasere, onaj danju prizna kao genocid. Kad nisu prihvatili Z4.

Kao što je pitanje da li je Hrvatska Olujom istjerala Srbe, tako je i pitanje koliko su Srbi, Slobini Srbi, ta posebna vrsta, pomogli Hrvatskoj.

I jedni i drugi, i tužni Hrvati na kninskom tucaniku, i Srbi koji su se udomili u Srbiji, pa povremeno se jave nekim udruženjem ili izjavom, ne vide, ne evidentiraju, ne pominju, najtragičniju činjenicu da je nestalo četiristo ili petsto hiljada srpskog življa iz Hrvatske.

Istoriografija će jednog dana iznijeti činjenice o svemu.

Ali, dotad, zbog te činjenice, da je iz jedne zemlje nestalo cijele jedne nacije, niko ne bi trebao da slavi ni da se ponosi time. Time se samo hrane budale. Kao onaj Goluža.

Sramotna je takva proslava za jednu članicu EU. Kao i činjenica o nestanku.

1733.

ŠTA USORAC

TRAŽI U SARAJEVU

Vladimir Usorac, predsjednik udruženja ratara i stočara Republike Srpske, postao je zvijezda sarajevskih medija i medija koje prostituišu stranci. Otišao je i u Sarajevo da zajedno sa udruženjem ratara i stočara One Države, Federacije, demonstrira bosanskohercegovačko jedinstvo. U intervjuima je najavio događanje naroda, ali ne na nacionalnoj osnovi nego na građanskoj seljačkoj osnovi, jer je nacionalno prevaziđeno i ne može poljoprivrednicima ništa da pomogne. Od lidera političkih stranaka je zatražio da zaštite granice od uvoza i poljoprivrednike od suše.

Taj kratki scenario Crtanog Filma Usorac protiv Nacionalnog. Lidera i Suše, poručuje da od pomoći poljodjelcima i voćegajcima neće biti ništa. Suština Usorčevog angažmana je BiH, nadnacionalno i rušenje lidera.

Prvo, odlazak u Sarajevo je katastrofalan politički potez. Aždaje iz Saraj Polja samo čekaju priliku da formiraju Državno Ministarstvo Poljoprivrede. Poljoprivreda u Federaciji nije ni izbliza na nivou poljoprivrede Republike Srpske. Ni po resursima, ni po organizaciji, ni po poljoprivrednim proizvođačima.

Drugo, nakon svih propasti događanja naroda, zviždanja, cvrkutanja, internetašenja, do posljednjeg Lađenja Davnozaboravljenje Pice u nepostojećem Picinom Parku u Banjaluci, na red je došla važna strategija krojača političke scene – događanje poljoprivrednika. Kao, suša briše nacionalno kod proizvođača a uzdiže nenacionalno, poljoprivredno, građansko, bosanskohercegovačko. Kad je tako, kad nije važna nacionalnost ratara, onda neka Usorac obuče one turske hlače sa turom, natuče fes, pa neka krene kroz svoje selo, tamo negdje kod Prnjavora.

Treće, kakve veze lideri stranaka imaju sa granicama, taksama, neograničenim uvozom i nemogućim izvozom poljoprivrednih proizvođača. Postoji sistem, institucije, komore, odbori. To što u ministarstvu poljoprivrede Republike Srpske već mandatima nema nikakvog koncepta za poljoprivredu, to najviše odgovara poljoprivrednicima iz Udruženja. Zna to Usorac. I pušta da se tako nastavi.

Poljoprivreda Republike Srpske se mora razvijati u skladu sa svojim resursima i državnim interesima. Sa tim nikakve veze nema Bosna i Hercegovina. Niti Federacija. Uplitanje lidera stranaka u taj haos ima jedan jedini cilj. Nekog od njih treba oslabiti ili ukloniti.

Usorac takođe zna da je vjekovni interese Seljaka da, individualno, ili grupno, zajebe državu. Ratari i stočari moraju da se opredijele. Da li će i dalje da se drže te politike ili da se okrenu jačanju države i poljoprivrede istovremeno i zajedno.

Neograničen uvoz je davno prošao voz. To je posljedica propasti Jugoslavije i za tim više ne vrijedi plakati. Ove države koje su nastale nakon Jugoslavije su kao gaće od stare ribarske mreže. Jebi i prolazi.

Nikakve prelaze nećete blokirati. A i ako blokirate ništa nećete uraditi. Tipovi koji vladaju tržištem poljoprvrednih proizvoda na ovim prostorima uvešće robu direktno kroz Usorčev kokošinjac. Dok je on na graničnim prelazima.

Republika Srpska mora donijeti dugoročnu politiku razvoja poljoprivredne i seoske ekonomije. Ruralni razvoj je zastario. To podrazumijeva da u ministarstvu poljoprivrede znaju šta rade. Ali podrazumijeva i da poljoprivrednici prestanu da jebu državu, da uzimaju podsticaje na ambroziju, da ne vraćaju subvencije, da muvaju sa dizelima duginih boja. I tako unedogled.

Ali ne podrazumijeva da se ide u Sarajevo po narod. 

1732.

ĆORKAN

NA MOSTU

U BANJALUCI

Na onom Frontalu.ba, jel on .ba možeš jebat.ga, na onom na kojem, čini mi se, babače.ba Kukuhalo Spuhalo, važno su pitali književnike šta misle o ideji da se u Višegradu, u budućem Andrićevom institutu, ustanovi Andrićeva književna nagrada pod pokroviteljstvom vlada dviju srpskih država.

Prvo su pitali dva Ranka. Inače, u Banjaluci, jebeš književnika koji se ne zove Ranko.

Dva Ranka osuli drvlje i kamenje na nagradu. Čemu nagrada. Imamo mi nagrada ko gljiva poslije kiše. Ostap Bender. Sipaju ideje a traže tuđi benzin. Podižemo spomenik mrtvom piscu a mladi pisci nemaju šta da jedu.

Predlažem mladim piscima, Jednom Ranku i Drugom Ranku, da se učlane u Čavićevu stranku. Samo on može tako da lupa kao njih dvojica.

Kada su izdobijali sve nagrade na osnovu višedecenijskog monopola u Banjaluci, i malo šire, ali samo malo, onda bi zabranili nagrade. A mlađani Dakić da se bode sa bivolima za književnu nagradu.

Plitko ovog ljeta teče Vrbas. A Ćorkan igra po ogradama banjalučkih mostova. Vrijeme nije stalo. Vrijeme se vratilo. U sokak se pretvorilo. U turski, predandrićski sokak. Lokalizam se vrti u mišijoj rupi, tako maloj da nad njom ni neba nema. Ko će iz Republike Srpske da dobije tu nagradu od sto hiljada eura. Niko, vele. Ni Dučićevu niko da dobije.

Mater im jebem, pa i onu Nobelovu treba ukinuti. Kako se prije nisam sjetio. Niko da dobije iz Republike Srpske, pardon, iz Banjaluke. A ko zna da li će ikad.

Nekoliko problema imaju Dva Ranka. I ostali banjalučki žabokrečinari.

Prvo, jebo nagradu koja se ne dodjeljuje u Banjaluci.

Drugo, jebo nagradu koju mi ne dodjeljujemo.

Treće, jebo nagradu kad je u Višegradu.

Četvrto, meni, živom piscu, treba podići spomenik. I samo me ponekad odnijeti iza ugla da pišam. Nema smisla da spomenik piša sa postamenta.

Ideja o Andrićevoj nagradi je jedna logična ideja kulturnog čuda koje niče na Drini, u Lijepom Starom Gradu Višegradu. Vieš Gradu Nego Ikad. Da li će biti realizovana, vidjećemo. Ali, ako bude ostvarena, to je nagrada koja govori o Andriću kao srpskom piscu koji spaja dvije srpske države. Nije to nagrada za male pisce koji spajaju dvije obale Vrbasa. Niti Rzava. To može da bude Srpska Nobelova Nagrada.

A to što mladi pisci nemaju šta da jedu. To nije problem Andrićeve Nagrade niti ideje o njoj. To je iz istog protestfalša kao i čuvena glupost Atevea Oni izgradili zgradu Vlade a dolje, ispod, u kuhinji Crvenog krsta, dijele se besplatni obroci.

A kako će imati šta da jedu kad su sve pojeli stari pisci. 

1731.

PRLJAVA MOĆ,

FINANSMENT

I DEMONKRATIJA

Međubankarski skandal sa štimuckanjem libora i eurolibora, međubankarskih kamata u svijetu i u Eurozoni, na kojem su banke dinosaurusi, takozvane Megabanke, zarađivale neku siću mlijardi, otkrio je vršak ledenog brijega koji je dokaz da se zapadni svijet izopačio i da njime vladaju nevidljivi Demoni. Umjesto Zapadne Demokratije, stvorena je Globalna Demonkratija. Umjesto Međunarodnih Ekonomskih Odnosa, na sceni je Finansment kao univerzalna zamjena za svaku pojedinačnu vladu, gavernment. Svijetom vlada Prljava Moć.

Prljavu Moć možemo okarakterisati kao skupinu nadležnosti, pozicija, mogućnosti, uticaja, snage i veličine raznih društvenih faktora koja je u situaciji da utiče na globalne trendove jednog društva ili, pak, konkretno utiče, na netransparentan, neproceduralan i drugima nepristupačan način.

Ovisno o stepenu demokratije, ekonomskoj snazi društva i njegovoj veličini, Prljava Moć doseže svoje maksimume ili minimume.

U balkanskim razmjerama polurazrušenih društava, Prljava Moć se ocrtava u likovima raznih Miškomamića i sličnih Zlajkula koje zovu tajkunima. Prljavu Moć treba razdvojiti na onu koja je narasla iz liberalnog kapitalizma, tržišta i globalnih trendova i na onu koju su vlast, država i društvo sami stvorili. Prva ne pita mnogo države i vlasti o tome šta bi i kako bi. Jednostavno radi svoj posao u kome su države i vlade samo statisti koji čak i ne moraju da znaju šta se događa. Pa onda premijeri seru o nekim postocima, mjerama i prognozama. Druga vrsta Prljave Moći visi o vratu vlasti, države i društva koji su je stvorili, ali zubima najvećeg lava, ne puštajući grkljan, karotide i vratne žile. Pošto je takva Prljava Moć naviknuta na parazitizam, daj mi dozvolu, onda mi daj kredit, onda mi budi kupac, onda mi reprogramiraj kredit, onda mi usvoji zakon koji će mi omogućiti ekstra položaj ili ekstraprofit..., ona se nikada ne osamostaljuje i ne napušta matičnu životinju – vlast, državu i društvo.

Simptomatično je kako o tajkunima, Prljavoj Moći govori Dačić, novi premijer Srbije. Treba sačekati pa vidjeti ali mu treba i vjerovati jer je imao priliku da gleda šta radi Sloba, odnosno šta Prljava Moć radi Slobi i Državi Srbiji. Poslije je, nešto izdalje, gledao šta radi Đinđiću. Pa Tadiću. Vidjećemo kako dalje vozi Miško.

Prljava Moć se u malim društvima teško iskorjenjuje a vremenom dobija sve veće apetite i želi da utiče na ponašanje i izbor političkih faktora u arealima svog Bizmis djelovanja. To razara stranačke organizacije kao tehnologiju koja, preko kandidovanja i izbora, povezuje vlast sa članovima i biračima. To je prvi korak ka propasti. Tako je propala Srpska Demokratska Stranka. Prljava Moć koju je sama stvorila, nadrastala je stranku, napumpala se, otvorila pumpe, zapanjila se, ovladala šumama, odzvečala, prestala brojiti siću već milione, i zauzela Nizaštonejebavajući Stav prema stranci.

Na većim nivoima, nivoima Gordog Albiona ili Dojčlanda, Prljava Moć je u liku Berklejs banke ili Dojče banke. To su takve sile da svana izgledaju kao Platinasta Moć, Moć na kojoj počiva društvo. Jer, Berklejs ima aktivu koliki je i godišnji Bidipi Junajted Kingdoma. Dojče bank nije potrebno ni predstavljati. Čini se da su one bile kolobođe međubankarskog kamatnog petinga. Izvjesni Dajamond, prvi nabkar Berklejsa, morao je odstupiti po političkim pritiscima. Lijepo zvuči ali je to Pirova Pobjeda. Preslaba je Vlada Ujedinjenog Kraljevstva da se nosi sa tom silom. Tu su još Sitigrup, JP Morgan Čejz. I čitav niz propalih a ogromnih.

Zanimljivo, niko se nije zapitao kako nema tako čvrstih ograničenja rasta za banke kakva postoje za antimonopolska spajanja u pojedinim sektorima privrede. Očito je da Finansment i na taj način reguliše svoju neograničenu protočnost moći.

Šta će Evropske Čeke, revizori, još ustanoviti oko namiještanja međubankarskih kamata, osim što su ustanovili da su oni to dogovarali uz kavu za nekim većim šankovima po svijetu, ne treba prognozirati. Ali treba biti siguran da neće ustanoviti ništa što bi okrnjilo Prljavu Moć.

Jasno je samo da svijet neće opstati ako države i dalje budu slabile. Prljava Moć je manja u društvima u kojima je Država jača. U Kini i u Rusiji. Demonkrati će reći Da, ali tamo Putin kaže banci šta da uradi. Da, kažem ja, možda i kaže, ali nikada banka ne kaže Putinu šta da uradi sa državom da bi njojzi, banci, bilo bolje.

Umijeće politike je da iskoristi svaku moć, pa i Prljavu Moć, u korist društva, stabilnosti i napretka. Sve ispod toga je direktno razgrizanje i uništavanje društva, nacije i države.

Jednom kada vlast padne u kandže Prljave Moći, ni jedna sljedeća vlast se neće izvući iz tih čeljusti.

1730.

ZLOBODNA EVROPA

I SLOBODNO PRAVOSLAVLJE

Radio Slobodna Evropa zabavila se srbijaškom temom, opsesivno bavljenje Srbima naziva se Srbijašenje, Dodik daje pare za vilu Srpske pravoslavne crkve u Beogradu. U drugoj državi, STJ. A BiH je, kobiva, prva država. JMM.

Teza je klasično usrana. Kako ima pravo da pare poreskih obaveznika daje za nekretnine u Srbiji.

Sagovornici su isto u 3LPM.

Oni čije su firme bankrotirale. Oni koji od stranaca primaju novac u rukovetima i ne plaćaju porez poreskih obaveznika. Oni koji se u tokove para uopšte, a posebice poreskih, budžetskih i trezorskih, razumiju kao Mara UKK. Damir, Buka i Žile Lozar. Sarajski intelektrualizam zastupa Kazalo Kazaz.

I sva ta Zlobodna Buka oko Dodikove donacije Especeu digla se u vrijeme kada je Sin Oca Svog u Istanbulu kod Gula i drugih Oglua. Čini mi se da je stalno tamo, treba mu naći podstanarsku sobu. Dobro što je u Istanbulu ali što tamo sere o Srebrenici.

Ne vidim, dakle, problem. Svako ide svome.

Problem nije kada Federacija krade desetine miliona pedeve para poreskih obaveznika Srpske. Godinama, mandatima. Problem je kada Srpska da nekoliko stotina hiljada maraka crkvi koja je jedina duhovna srpska vertikala.

Neće Vaša Draga BiH propasti zbog toga već zbog odnosa koji omogućuju krađu ukupljenih poreza koji pripadaju Republici Srpskoj. I sličnih odnosa prema Srbima uopšte. I ostalim Hrišćanima u BiH.

Papinski obilasci katoličkih područja u BiH i Hrvatske kao i sveopšta turkizacija bošnjačkih područja i radikalizacija islama ne mogu ostati bez pravoslavnog odgovora.

Patrijarh je simbol pravoslavnog jedinstva i stoga će biti sve više uvažavan.

Kako on dođe u Republiku Srpsku, u glamočko-grahovsko-drvarsko-petrovačku županiju, red je da i Srpska ode njemu u Beograd.

A one koji su išli, izabrali su poreski obaveznici.

1729.

OTOMANSKA

VRSTA

DISTRIKTA

ILI PEDESET

NIJANSI

UNITARIZACIJE

Bakir Izetbegović postaje, polahko, bošnjački Edvard Kardelj. Samo je on imao toliko ideja o političkom sistemu, državi i društvu.

Zašto Sarajevo ne bilo distrikt. Kad Srebrenica treba biti distrikt, zašto Sarajevo ne bi moglo. Bolje nego da živi ovako podijeljeno. Mogli bi poklopiti sve predratne opštine i još Kiseljak. Veli Bakir. Da imamo i Hrvata. Da i oni ne budu podijeljeni. I da ne plaču, jadnici, kako Sarajbošnjaci poklapaju samo Srbe a njih izbjegavaju.

Moj Pradjed Toman je rekao da je Distrikt zadnja trešnja koju niko neće da pojede jer nema ni jedne malo trulije od nje pa da uzme bolju. Distrikt ne treba nikome. Dakle. Federalno Sarajevo je već distrikt.

U poetskoj varijanti, Distrikt je nešto važno što ne treba da pripadne ni jednom ni drugom pa je izdvojeno u poseban status. Kad je kurvanjski distrikt onda se to zove Kondominujum.

Sarajevo ne može da ima poseban status jer ne treba nikome.

Nu. Zanimljiva je ta Bakirova tehnologija distrikašenja. Distrikt pomoću proširernja, pomoću poklapanja, pomoću uzimanja. Tako su njegovi, njemu inspirativni, preci po vjeri, preci onih kod kojih sutra ide u poluzvaničnu kraću i prijateljsku posjetu, pravili distrikt. Poklopi ovo, pokolopi ono. Distriktuj sabljom, distriktuj sepetom. Poturči djecu, oni će da poturče roditelje.

Bakir Edvard Izetbebegović bi trebao da zna da srpske opštine oko Sarajeva pripadaju Teritoriji Države Republike Srpske. Čak su i u Otomansko vrijeme bile srpske. Sve dok se nije pojavio Gavrilo, pa onda Vaso Miskin Crni, pa Valter. Kao Srbi u Sarajevu. Čudo. Pa Karadžić Pjesnik. Dobro. On se pojavio i u Hagu.

A Srebrenica. I ona je u Teritoriji Države Srpske. Misliš da je neko naivan. Distrikt vama, Distrikt Nama.

Pedeset Nijansi Unitarizacije.