1737.

USTAVNOST MOJE

 SUSJETKE PAŠE

Dobro. Komšinice Paše. Pošto je Paša muslimanka. Drugarica Paša je dama u gooodinama, stara garda, besprijekorna odjeća, šetnja, drugarice na kavu i čaj, kolač ili drugi laki obrokčić, uvijek prva pozdravi i javi se što me sramoti jer je starija od mene, što nije lako biti. Paša je bila matičarka. Nagledala se odloženog zla očima. Ali ima jednu manu. Po mojim koordinatnim sistemima. Baca mrvice s prozora urbanim golubovima. Oni je znaju već decenijama i stano guguću, tražeći mrvice, na travi ispod Pašinog prozora. Tako generacijama. Kada se izležu golupčići golovratići, odmah čujem mamu kako ih uči gugutanju za Pašu. Uopšte ih ne uči engleskom gututanju ili internet gugutanju, čak bi gugutanju za parenje.

Apsolutno, apsolutno volim životinje. Ali. Ima nekih problemčića, kao i u svakoj ljubavi. Pašini golubovi se najedu pa onda prhnu do mog džipa, starog dvadeset sedam godina, momak u najboljim godinama, i. I. I, useru se. Ja se onda vozim usranim. Uneređenim prevoznim sredstvom.

Zahtijevam od Predsjedništva da pokrene ocjenu ustavnosti prehrane golubova koja nije u nadležnosti moje komšinice Paše ni po jednom aneksu Opšteg Okvirnog Pašinog Prozora Za Mir. Ako ne pomogne, potegnuću ritualni nacionalni interes. Nije ovo Baščaršija.

Baš kad sam sročio taj zahtjev Predsideteljstvu, čitam vijest da je SDP uputio zahtjev da P pokrene postupak kod Ustavnog suda da se ispita ustavnost posjete Milorada Dodika Predsjedniku Srbije. Odem kod Paše i izvinem se. Imaju sad preča posla pa će naš predmet stići na red kasnije. Paša, inače smirena gospođa, a može biti smirena kad se nikad nije udavala, planu. Pa zar je preča ta Džugumlijina budalaština od našeg temeljnog spora oko procesa vršenja nužde sitih golubova.

Takav je vakat, Pašo. I Zgudžumlija ima prava da se bleći. Svašta. Onaj Bakir otišao u poluprihvatnu posjetu Turskoj a nikog nije pitao. Što ne bi i taj vaš Mile mogao otići u Beograd.

Tu me ganula u dušu. Možda povučem Zahtjev. Nek seru golubovi ovdje, guzlumdžije tamo.