1733.
ŠTA USORAC
TRAŽI U SARAJEVU
Vladimir Usorac, predsjednik udruženja ratara i stočara Republike
Srpske, postao je zvijezda sarajevskih medija i medija koje prostituišu
stranci. Otišao je i u Sarajevo da zajedno sa udruženjem ratara i stočara One
Države, Federacije, demonstrira bosanskohercegovačko jedinstvo. U intervjuima
je najavio događanje naroda, ali ne na nacionalnoj osnovi nego na građanskoj
seljačkoj osnovi, jer je nacionalno prevaziđeno i ne može poljoprivrednicima
ništa da pomogne. Od lidera političkih stranaka je zatražio da zaštite granice
od uvoza i poljoprivrednike od suše.
Taj kratki scenario Crtanog Filma Usorac protiv Nacionalnog. Lidera i
Suše, poručuje da od pomoći poljodjelcima i voćegajcima neće biti ništa. Suština
Usorčevog angažmana je BiH, nadnacionalno i rušenje lidera.
Prvo, odlazak u Sarajevo je katastrofalan politički potez. Aždaje iz
Saraj Polja samo čekaju priliku da formiraju Državno Ministarstvo Poljoprivrede.
Poljoprivreda u Federaciji nije ni izbliza na nivou poljoprivrede Republike
Srpske. Ni po resursima, ni po organizaciji, ni po poljoprivrednim
proizvođačima.
Drugo, nakon svih propasti događanja naroda, zviždanja, cvrkutanja,
internetašenja, do posljednjeg Lađenja Davnozaboravljenje Pice u nepostojećem
Picinom Parku u Banjaluci, na red je došla važna strategija krojača političke
scene – događanje poljoprivrednika. Kao, suša briše nacionalno kod proizvođača
a uzdiže nenacionalno, poljoprivredno, građansko, bosanskohercegovačko. Kad je
tako, kad nije važna nacionalnost ratara, onda neka Usorac obuče one turske
hlače sa turom, natuče fes, pa neka krene kroz svoje selo, tamo negdje kod
Prnjavora.
Treće, kakve veze lideri stranaka imaju sa granicama, taksama,
neograničenim uvozom i nemogućim izvozom poljoprivrednih proizvođača. Postoji sistem,
institucije, komore, odbori. To što u ministarstvu poljoprivrede Republike
Srpske već mandatima nema nikakvog koncepta za poljoprivredu, to najviše
odgovara poljoprivrednicima iz Udruženja. Zna to Usorac. I pušta da se tako
nastavi.
Poljoprivreda Republike Srpske se mora razvijati u skladu sa svojim
resursima i državnim interesima. Sa tim nikakve veze nema Bosna i Hercegovina. Niti
Federacija. Uplitanje lidera stranaka u taj haos ima jedan jedini cilj. Nekog od
njih treba oslabiti ili ukloniti.
Usorac takođe zna da je vjekovni interese Seljaka da, individualno, ili
grupno, zajebe državu. Ratari i stočari moraju da se opredijele. Da li će i dalje
da se drže te politike ili da se okrenu jačanju države i poljoprivrede istovremeno
i zajedno.
Neograničen uvoz je davno prošao voz. To je posljedica propasti
Jugoslavije i za tim više ne vrijedi plakati. Ove države koje su nastale nakon
Jugoslavije su kao gaće od stare ribarske mreže. Jebi i prolazi.
Nikakve prelaze nećete blokirati. A i ako blokirate ništa nećete
uraditi. Tipovi koji vladaju tržištem poljoprvrednih proizvoda na ovim
prostorima uvešće robu direktno kroz Usorčev kokošinjac. Dok je on na graničnim
prelazima.
Republika Srpska mora donijeti dugoročnu politiku razvoja poljoprivredne
i seoske ekonomije. Ruralni razvoj je zastario. To podrazumijeva da u
ministarstvu poljoprivrede znaju šta rade. Ali podrazumijeva i da
poljoprivrednici prestanu da jebu državu, da uzimaju podsticaje na ambroziju,
da ne vraćaju subvencije, da muvaju sa dizelima duginih boja. I tako unedogled.
Ali ne podrazumijeva da se ide u Sarajevo po narod.