2119.
EMIR KULTURICA
POD KOPITIMA
SELME SPAHIĆ
KOJA UBIVA AŽBAHU

Teško mi je da pratim sva zbivanja u kulturi. Kad ima oblasti čiji su masovni proizvodi preplavili ljude u debljim naslagama nego što je kokakola, duvan ili ladno pivo. Glupoljudje, Kič, Politikoidstvo, Rijaliti.

Ipak. Saznao sam za pismo izvjesne mlade bosanske rediteljeke svjetske klase, sve što dođe iz Bosne, planetarno je, ako ne kao Džeko i Mervana, onda odmah do njih, Selme Spahić. Pozorišna mlada rediteljka, pisac, šta li je, obavijestila je, napismeno, Festival Sterijino Pozorje da neće doći jer je određeno da Festival otvori Emir Kusturica.

Selma se povlači sa festivala. Gdje mi je, danas, dobri, pokojni, Vlado Dijak, sa rakijicom, pa da u banjalučkoj staroj Zori, sklopimo pjesmu. Selma se povlači sa festivala. Bez selama, samo pismeno. A ja ostadoh skrušen u kulturi, na peronu, bezimeno. Ne stigoh reći nešto što izaziva pozorište. Pomislih, samo, Selma, majke ti, ne seri kroz prozorište.

Selma je poslije objašnjavala da je Pozorje, pozivajući Kusturicu, otvorilo publičište, pozornicu i lože za nacionalizam. A gdje ide Kusturica, za njim, poznato je u Sarajevu svima, ide oblak nacionalizma. Šta oblak. Ide Smak Svijeta, STJ.

Nacionalizam je sve ono što Sarajevo ocijeni istim.

E. A danas u Danasu, sandžačkom listu koji izlazi u Beogradu, izvjesna Nataša B. Odalović piše o toj Selmi. Pod naslovom Gest Selme Spahić. To je, dakle, epohalni potez. Kulturološki i civilizacijski krik. Konačan obračun sa nacionalizmom. Jer. Selma je sarajesvsko dijete koje je imalo četiri godine kada su Srbi bljuvali nacionalizma, agresiju i genocid po njenom Gradu i ona nema ništa, kaže NBO, sa nacionalizmom. Ona sama je Gest.

Ne želim sada da obrazlažem da je nevidljivo u čemu jr Emir Kusturica nacionalist. Kusturica je za Esmu, Sarajevo i cijelu Bosnu, Kultura. Institucija Kulture.

A Selma Spahić je, jadniče mlado, nus proizviod Sarajevske Autožrtvenosti i Bosanskog Nepotrebnog Suiciditeta koji ovdašnje ljude zarobljava u milione gvantanama političkih, istorijskih, vjerskih i kulturoloških stereotipa i čini ih sakatima, otomanski sakatima, za život u normalnoj ljudskoj komunikaciji i kolektivitetu.

Selma nije imala namjeru da Napismeno postane zvijezda. Nije toliko glupa. Ali nije se mogla oduprijeti stravičnom pritisku nametnutog stava Bosne da je Kusturica, činom odlaska iz Sarajeva, postao Četnik. A kutlura, naročito pozorište, logicira dalje Esma u svojoj podsvijesti, ne dozvoljavaju nikakav kontakt sa Četnicima. Niti Nacionalistima. Agresorima. Genocidašima.

Selma je tako postala Žrtva. Sarajevo i Bosna konačno dobijaju gotove proizvode kakve su i željeli.

Kolikogod to bilo neshvatlljivo, mala je razlika između pisma Selme Spahić i klanja vojnika u Londonu.

Mada Selma nije imala namjeru da sere kroz prozor. Nataša je, zato, usrala i šefa i stanicu.