1901.
POTOPNICI
I NASLAĐIVAČI
Vidim i prof Kecmanović postao Politički Analitičar.
Ta titula se Ovdje dodjeljuje samo onda kad nekog želiš da poniziš ili da ga
priplatiš da obavi prljavi posao.
Postao je Polanal u sarajevskim medijima
jer je prognozirao 2013. rizičnu za Republiku Srpsku. Čim skrše Srbiju u
pregovorima sa Kosovom, skočiće na vrat Republici Srpskoj po formuli OFT.
Otpor, Fejsbuk, Tviter. Prof misli da je prošlo zlatno doba prodaje Telekoma i
Rafinerije a sredstva su uložena u dugoročne kredite koji se sporo vraćaju. Prof
očito misli da je Republika Srpska trebala biti Mikrofin. Davati kratkoročne
kredite za veliku kamatnu pljačku. Da je to dobro Damir Miljević ne bi propao. A
da je dobro biti Polanal, Okolotrbušna Sesil bi bila na čelu KLA Holding. Uspešna
Žena, STJ.
Dobro. BiH je na takvom mjestu da joj ne
gine podjela. U rijetkim vjekovnim trenucima, kad je prelazila na drugu stranu,
to je bila najava krvi, zla i katastrofe. Bosna je, uglavnom, u istoriji,
služila kao sud za Vatanje Krvi. Prilikom dugog klanja. Onim Sulejmanima je
bilo stoput bolje da je nisu dirali, i prelazili na ovu stranu. Možda bi još imperija
stajala. Kao što nije bilo dobro suđeno ni Austrougarskoj, kad je poletjela za
BiH.
Oni koji danas Ovdje štrickaju makazama,
znaju to bolje nego što su znali Sulejmani i Bečki Carevi. Neće rizikovati. Da su
htjeli, u Dejtonu bi. Nu. Ako je princip princip, nijanse su nijanse. Uvijek je
moguće da jež skoči na ribaću četku ili da Balaševićev Pevac skoči na Patku,
mesto na Gusku. U tim mogućnostima Republika Srpska mora biti na oprezu svakog
božijeg političkog dana. Mora naći svoj vazduh za disanje. Ne gledati na
Kosovo. Čak ni na Srbiju. Mora se okrenuti narodu i jasno reći šta je na
stvari. Politička scena se mora deratizovati. Treba se na razne demokratske
načine riješiti instrumentarijuma stranaca i sarajevske multietničnosti. Mora se
politička scena opskrbiti standardima dugoročnog političkog djelovanja koji će
važiti i kad je neka stranka opozicija i kad je pozicija. Mora se jasno reći
javnosti da kratkoročne pozorišne scene sa prelaskom na drugu vjeru znače
dugoročnu propast i cijenu koju će plaćati stoljeća i generacije. Dabome. Najveći
dio budala teško može da shvati ulogu svoje gluposti u protoku vremena. Mnogi bi
za smotuljak bodljikave žice kojeg mu stranci, usranci i sarajci tušnu u dupe,
prodali i majku, i vjeru, i ćaću u grobu.
Šta se, dakle, može očekivati u ovoj
Nesretnoj Trinaestoj.
·
Insistiraće se na sve brojnijim
Picajzlastrit predstavama. Ali isključivo u Republici Srpskoj. U Federaciji
samo ako bude uhapšen General Jovanča. Stritovi su dobra iluzija da je vlast
totalitarna i režimska a da su birači, poreski obaveznici i građani,
nezadovoljni i pred samom smrću. Kad bi se, kakogod, svi Srbi mogli pretvoriti
u te ulične kategorije, bilo bi najbolje. U tom smislu je velika greška što je
ATV prvog januara u Centralističkom Dnevniku pustila izjave dvoje neopreznih gledalaca
koji su rekli da je 2012. bila dobra godina. I dobra su iluzija da Sitne
Ambasadlije u Saraju nešto rade. Pošto je i Ranka Mišić stala pred masu
protestnih kišobrana, treba očekivati i druge vođe. DP Čavić. I članovi
udruženja ekonomista CMAG. Ceca, Mladen, Aleksa, Govedarica. Slabost ove
strategije jeste u tome što za politički prevrat treba i sila. A nju je teško
naći, teško dobiti i rizično upotrijebiti.
·
Ujedinjavaće se mediji. U Republici
Srpskoj. I javni i objavni. I oni srednjeg roda. U tu svrhu se neki gostovali
kod nekih a neki se udružuju kako bi zavladali nekim koji još nisu
ukolijenčeni. Dograđivaće se Trojna Porodica. Kao Sagrada Familija. 2014. svi će
biti Protiv. Ni sada najveći dio tih medija nije baš za stolom Posljednje
Večere. Za stolom je samo Juda.
·
Radiće se na integrisanju opozicije. Kao dijelu
tih opštih priprema za Sretnu 14. U tu svrhu vodiće se borba na dva fronta. U Republici
Srpskoj će se okupljati Aladže Krsmani i nastojaće se ojačati neki faktori čija
je centrala jaka u Srbiji. U Sarajevu će se rahatlokum nuditi Esdeesovim
kadrovima kako bi postali kooperativni i mekani. Što pripremljeniji za saradnju
sa Sarajevom. Stoga, kad sa Ljubinog Groba čujete da Republika Srpska više nije
u opasnosti, znajte da je lokum bio slađi nego obično.
·
Maksimalno će se koristiti kriza i svi
njeni odbljesci Ovdje. Vlada će time biti zaokupljena i neće moći da rješava
stvari sistemski, na stvaranju uslova za održanje postojećih i otvaranje novih
radnih mjesta. U malom privatnom sektoru prije svega. Cilj će biti da se Vlada
vrti u krugu Šume, Željeznice, Štrajk.
·
Političko rukovodstvo će se nastojati
okupirati raznim neproduktivnim projektima kao što je Sejdić Finci i drugi
Cinci Linci. Pet Plus Dva. Nato i Ja. Uopšte, Republika Srpska će se nastojati
zavlačiti na sve moguće način kako bi gubila dah, frekventnost i djelotvornost.
Zanimljivo djeluje detalj iz izjave Zlatka Lagumdžije. Kaže Poslao sam Briselu
sporazum sa SNSD-om na pregled. Još ništa ne javljaju. Pošto Zlatagan nije
naivan, on nekoga zajebava. Suština je i bila u dogovoru domaćih političkih
faktora. Čemu sada čekati Brisel. Tu istu taktiku provodi i sa Hadezeovima. U Federaciji.
·
Forsiraće se priča o Kriminalizaciji. Ne čekajući
Miškovića Ovdje. Ali presija o kriminalizaciji čini dva važna efekta i bez
nekog stvarnog velikog uhapšenika. Prvi efekt su demonstrirali dvojac Čekrk –
Ljupkojević. Kad svi kradu i otimaju, takva je iluzija stvorena, možemo i mi. Masovnije
takvo ponašanje sitnih tipova u vlastničkom i administrativnom sektoru razara
sistem. Drugi efekt je uticaj na ravnodušnost birača. Umjesto opredjeljenja za
opoziciju ili poziciju, za jedan ili drugi koncept, oni izlaze na birališta sa
osnovnom primisli da su Svi Isti. To povećava eksternu manipulativnost biračkim
kontigentima.
·
Razaranje Esenesdea. Ta bitka će se voditi
u dva pravca. Stvaranje uslova za rascjep. Na dvoje, na troje. I Borisacija. Neki
lokalni Dileri Esenesdea, mada oni kažu Lideri, omogućili su plodno tlo,
izgubivši gotove načelničke pozicije, i za jednu i za drugu opciju.
Biće još pite na repertoaru. Ljubitelji Ulice
imaju još mnogo ideja. Ko Kardelj. JIO. I imaju i više od onih deset miliona
dolara.
Generalni lijek protiv svih tih procesa i
planova jeste u držanju za Dejton, što uključuje mukotrpan povratak izvornom
Ustavu Dejtona i neprihvatanju legalizacije Usranih Promjena niti nove algebre
u stilu 5+2, Uzdanju Use i usvajanju, ne
Platforme, ne Memoranduma, već Nacionalnih Konstanti za djelatnost političkih
stranaka. Ali. O tome drugom prilikom.
