1851.

GRADIŠKA,

KRUĆI DO KRUĆEG

Dok sam bio u Španiji, u Barseloni i šire, u Kataloniji, prošle nedjelje, da obiđem, malo nezavisne prijatelje, Independensija, brate, malo Mesija i drugare, i malo da ih ispobjeđujemo, Nikola Kragulj, jedan od Izgubljenih Načelnika SNSD-a, načelnik koji se izgubio, važno je izjavio, u medijumima potpuno prijateljske orijentacije, skoro socijaldemokratske, da je i slogan Esenesdea u ovogodišnjim izborima, Srpska, kuća do kuće, krivac, uz ostalo, što su on i galerija načelnika izgubili izbore. Kao, to je iritiralo Bošnjake, naše tradicionalne glasače, koji  nisu pazili gdje je zarez pa su mislili da će i njihove kuće postati srpske.

Toman bi rekao Slabom kurcu i dlake smetaju. SK i DS.
A kad je već Kragulj izašao sa stranačkim stvarima u medijume, da i ja kažem par stvarčica.

Cijela Gradiška je znala da će izgubiti, mnogo prije mjeseca kampanje. Prvo troje koje je izašlo na binu završnog skupa imalo je zajedno 230 godina. Ja im dođem kao unuče. U graskoj kući je sjedio čovjek koji je za mjesec dana, u septembru, poslao 1.700 rješenja o umanjenju penzija borcima. Tako ih je činio zadovoljnim i sretnim.

A ne znam kako prije četiri godine dlačice nisu smetale. Kada je slogan bio Moja kuća, Srpska. I ne znam otkud pravo svakom segmentu stranačke organizacije da polemiše sa sloganom i Centralom. O tome se moglo pričati na sjednicama stranačkih tijela.