1849.
TUŽNI
POPULIZAM HRVATSKE
Sloboda koja se teško stekne, ne upražnjava
se jevtino. Sloboda zahtijeva dostojanstvo. Čak i noći slobode moraju da budu
svjetlije od dana borbe za slobodu. Da li će sloboda umeti da peva kao što su
sužnji pevali o njoj. Pjevao je Branko Miljković, srpski pesnik koji se obesio
u okolini Zagreba. I kao da je predvidio šta će se desiti.
Dabome da Sloboda ne ume da peva. I ona je
pod istim teretom kao i Nesloboda. I sloboda stenje. Jer, Sloboda teže puže
nego što Sužanjstvo trči.Kao što Bosna, Vaša Država, ne umije da pjeva o slobodi, ne umije to ni Hrvatska. Ni Kosovo. Onaj ko se nije osjećao slobodan u Socijalističkoj Federativnoj, teško se slobodi i u Slobodi.
Tužno izgleda kada lideri Hrvatske, ambalažirani kao moderni europski intelektualci, Ja, kao Europljanin i Intelektualac, rekao bi Ivica Vidović, hodaju za Gotovinom. Jednim običnim Plaćenikom Legije Stranaca.
Kako je populistička histerija zahvatila Hrvatsku. Kao da nedostaje većih oduševljenja pa Daj Šta Daš. Ni Europejstvo ne može da oduševi Slobodu. Čak ni velika bodovna nadmoć Dinama.
Pored toliko poštenih, napaćenih, izginulih, domoljuba, nepoznatih, ostavljenih i zaboravljenih, kao i na svim bivšim ratištima Slobode, sva Hrvatska hoda za Plaćenikom.
Nije moguće da nema tuzemnih heroja.
Taj Gotovinski Hod i prizemna želja da se ne ostane pokraj, izvan i ispod, otkrila je najporaznije elemente javnih ličnosti i sastavnice u mozaiku javnog mnijenja i njegovih izvikača. Izbornik Štimac je najkarikaturalniji. Da mu generali izvedu početni udarac protiv Srbije.
Neki Hrvati se nikad neće osloboditi Srba. Stalno će podsvjesno prizivati Srbe da im budu agresori.
Kao što i Josipović, podsvjesno, pada u Lance Srba, svojom herojskom i domovinskom izjavom da mišljenje Srbije nije važno.
Sloboda je zahtjevnija od preživljavanja u Ropstvu. Ili je Ropstvo bilo uslovnije od Slobode. Ili smo bili spremniji za Ropstvo nego za Sobodu.
Ako Gotovina ne otvara oči Hrvatskoj, otvoriće ih Srbiji i Srbima. Barem one koje gledaju na Zapad.