MARGINALCI
ZA NACIONALNE
I DRŽAVNE POSLOVE
Bosna i Hercegovina je, poznato je, stabilna demokratija, hiljadugodišnja Država. Tvrtko je, u stvari, nadimak. Pravo ime mu je bilo Državko. A Kotromanići su Bosnomanići. Da se Vlasi ne dosjete. Neka istraživanja, ispod stećaka, govore o mogućnostima da se ovdje Država pojavila odmah poslije trave. Zelene. Dabome.
Takvu Državu, izgleda, srušiće Dobrovoljačka.
Ali, Dobrovoljačka nije zanimljiva zbog toga. Bosna i Hercegovina odavno ne postoji. Ona je samo Na spisku a nije Na licu. Traži se nešto kao povod za objavu smrtovnice. Zelene. Dabome.
Dobrovoljačka je urbani zločin kakav Civilizacija Evrope nije vidjela odavno.
Njegove posljedice su stravične, ne samo po broju žrtava i načinu prižrtvljenja, već i po cjelokupnoj tehnologiji koja je upotrijebljena u pripremi i realizaciji, te po nepojmljivom javnom, pravnom i institucionalnom odnosu prema tom događaju.
Dobrovoljačka je Krvavi Pir Marginalaca. Od kretanja kolone vojnika jna do dana današnjeg.
Marginalci, Ganić, Divjak, i slični, pripremali su, komandovali i naređivali u operaciji Krv i Pepeo u Dobrovoljačkoj.
Marginalci su vodili i Esdea, muslimansku fundamentalističku stranku. Marginalci su vladali Prijstolnicom Esdea, Sarajevom. Cace. Ćele.
Marginalci se tiće do dana današnjeg. Do tog nekog plaćenika u Tužilaštvu BiH koji je obustavio istragu protiv Dobrovljčana. I Andjelina Džoli je Marginalka. Nedozrele kurvetine, ili prrezrele, kao krastavac sjemenjak, da umjetnički govore o višeslojnom i višesmjernom ratu na malom prostoru susreta civilizacija, nikad nije bilo. I Andrej Nikolaidis je Marginalac. Eksploziv kao sloboda misli. I onaj Ugričić Uguzičić, direktor Narodne u univerzitetske biblioteke Srbije, kojeg je tamošnja Vlada smijenila jer je podržao, sa ostalim pišcima, nekog Konja sa crnogorskog kamenja.
Da je Drug Tito znao kakvi će marginalci premrežiti prostore bivše Privremeno Zauzete Teritorije, nikad umro ne bi.
Dabome. To je i bio cilj Velikih Krojača. To je komunizam znao. Ali nisu uspjeli da doznaju Marginalci. Ni na vrijeme, ni nikada.
Male teritorije i male nacije, ako žele da ne ostanu troska na rudištima Bivše SFRJ, moraju se ozbiljno uhvatiti posla. Jedan od prvih koji se ozbiljno uhvatio tog državnog i nacionalnog posla jeste Milorad Dodik. I u ovih godinu dana Ivo Josipović. Sve ostalo, sa Triglava prolij pa u Vardarot ulij. Zbog toga Dodik toliko i smeta. Ne zato što je jeben igrač, traktorist, generator negativne retorike, referendumist. Nego što ozbiljno radi svoj posao za državu i naciju. Srpsku. Dabome. I Ivo Josipović. Srpska je ustavni dio BiH i BiH bi trebala da to uvaži a ne da traži arbitre sa strane zbog svojih sukoba sa samom sobom. Sa Republikom Srpskom. Dabome.
U Sarajevu bi htjeli da, za njih, državne poslove obavljaju svi drugi, sami marginalci, samo ne oni sami. Ne može ih se svih sjetiti, od onog U-Bona, Ešdauna, Romana sa Filipina, Anđeline... samo ne oni koji su izabrani na izborima. Zaboravih Majke Srebrenice. Koje odobravaju goste i učesnike filmskih festivala u okolini i cijeloj Evropi.
Možda, ovdje, na području koje neki u Saraju zovu Bosna i Hercegovina, nešto i postoji hiljadu godina. Ali to nije dato u ruke marginalcima da bi uništili sve oko sebe kao što su uništili i svoje biografije.
Država i Nacija, svaka koja je nikla ovdje, uključujući i Republiku Srpsku, moraju pokazati odgovornost da svoje poslove uruče, izborno i proceduralno, onima koji su odgovorni i legitimni. Marginalce koji žele da preuzmu poslove i države i nacije i tih legitimara, treba, ako ne može da im se utuvi u glavu, i hapsiti, smjenjivati i proskribovati na sve zakonske načine.
Nisam siguran koga treba uhapsiti prije, Boleta Minđušu ili Nitkolaidisa.
ZA NACIONALNE
I DRŽAVNE POSLOVE
Bosna i Hercegovina je, poznato je, stabilna demokratija, hiljadugodišnja Država. Tvrtko je, u stvari, nadimak. Pravo ime mu je bilo Državko. A Kotromanići su Bosnomanići. Da se Vlasi ne dosjete. Neka istraživanja, ispod stećaka, govore o mogućnostima da se ovdje Država pojavila odmah poslije trave. Zelene. Dabome.
Takvu Državu, izgleda, srušiće Dobrovoljačka.
Ali, Dobrovoljačka nije zanimljiva zbog toga. Bosna i Hercegovina odavno ne postoji. Ona je samo Na spisku a nije Na licu. Traži se nešto kao povod za objavu smrtovnice. Zelene. Dabome.
Dobrovoljačka je urbani zločin kakav Civilizacija Evrope nije vidjela odavno.
Njegove posljedice su stravične, ne samo po broju žrtava i načinu prižrtvljenja, već i po cjelokupnoj tehnologiji koja je upotrijebljena u pripremi i realizaciji, te po nepojmljivom javnom, pravnom i institucionalnom odnosu prema tom događaju.
Dobrovoljačka je Krvavi Pir Marginalaca. Od kretanja kolone vojnika jna do dana današnjeg.
Marginalci, Ganić, Divjak, i slični, pripremali su, komandovali i naređivali u operaciji Krv i Pepeo u Dobrovoljačkoj.
Marginalci su vodili i Esdea, muslimansku fundamentalističku stranku. Marginalci su vladali Prijstolnicom Esdea, Sarajevom. Cace. Ćele.
Marginalci se tiće do dana današnjeg. Do tog nekog plaćenika u Tužilaštvu BiH koji je obustavio istragu protiv Dobrovljčana. I Andjelina Džoli je Marginalka. Nedozrele kurvetine, ili prrezrele, kao krastavac sjemenjak, da umjetnički govore o višeslojnom i višesmjernom ratu na malom prostoru susreta civilizacija, nikad nije bilo. I Andrej Nikolaidis je Marginalac. Eksploziv kao sloboda misli. I onaj Ugričić Uguzičić, direktor Narodne u univerzitetske biblioteke Srbije, kojeg je tamošnja Vlada smijenila jer je podržao, sa ostalim pišcima, nekog Konja sa crnogorskog kamenja.
Da je Drug Tito znao kakvi će marginalci premrežiti prostore bivše Privremeno Zauzete Teritorije, nikad umro ne bi.
Dabome. To je i bio cilj Velikih Krojača. To je komunizam znao. Ali nisu uspjeli da doznaju Marginalci. Ni na vrijeme, ni nikada.
Male teritorije i male nacije, ako žele da ne ostanu troska na rudištima Bivše SFRJ, moraju se ozbiljno uhvatiti posla. Jedan od prvih koji se ozbiljno uhvatio tog državnog i nacionalnog posla jeste Milorad Dodik. I u ovih godinu dana Ivo Josipović. Sve ostalo, sa Triglava prolij pa u Vardarot ulij. Zbog toga Dodik toliko i smeta. Ne zato što je jeben igrač, traktorist, generator negativne retorike, referendumist. Nego što ozbiljno radi svoj posao za državu i naciju. Srpsku. Dabome. I Ivo Josipović. Srpska je ustavni dio BiH i BiH bi trebala da to uvaži a ne da traži arbitre sa strane zbog svojih sukoba sa samom sobom. Sa Republikom Srpskom. Dabome.
U Sarajevu bi htjeli da, za njih, državne poslove obavljaju svi drugi, sami marginalci, samo ne oni sami. Ne može ih se svih sjetiti, od onog U-Bona, Ešdauna, Romana sa Filipina, Anđeline... samo ne oni koji su izabrani na izborima. Zaboravih Majke Srebrenice. Koje odobravaju goste i učesnike filmskih festivala u okolini i cijeloj Evropi.
Možda, ovdje, na području koje neki u Saraju zovu Bosna i Hercegovina, nešto i postoji hiljadu godina. Ali to nije dato u ruke marginalcima da bi uništili sve oko sebe kao što su uništili i svoje biografije.
Država i Nacija, svaka koja je nikla ovdje, uključujući i Republiku Srpsku, moraju pokazati odgovornost da svoje poslove uruče, izborno i proceduralno, onima koji su odgovorni i legitimni. Marginalce koji žele da preuzmu poslove i države i nacije i tih legitimara, treba, ako ne može da im se utuvi u glavu, i hapsiti, smjenjivati i proskribovati na sve zakonske načine.
Nisam siguran koga treba uhapsiti prije, Boleta Minđušu ili Nitkolaidisa.
