Konačno je AR 55, stara JNA Aždaja, u mojoj izvedbi markirana kao ARV 55, izvežena na cestu. Uspješno je položila test sa širokim niskoprofilnim gumama, zadnje vuče u krivinama, mijenjanja brzina (druga mora bez gasa), instalacija i osvjetljenja, kočenja i ogibljenja.
Čekaju se registracija i tablice, sutra prekosutra, pa će i u grad, u Banjaluku.
Na kraju ovog fotoserijala je skica kampanjole koju sam uradio na početku, krajem 2009. godine. Trudio sam se da kao majstor ne odstupim mnogo od sebe kao dizajnera.
Bitno mi je da sam na njoj sve uradio svojim rukama. Naučio sam za tu priliku i neke zanate koje nisam znao. CO2 zavarivanje, pripremu za lakiranje, lakiranje, bravarske poslove... ARV 55 je kompletno reparirana, osim motora koji je u dobrom stanju izašao iz rata i kome su promijenjene sitnice, razvodnik paljenja, karburator i slično. njen motor je, inače, motor iz Pezejca 125P, odnosno llasična fiatova mašina koja je ugrađivana davnih godina u italijanska vozila. Moja Aerka je 58. godište.
Njene performanse je svrstavaju u klasična terenska vozila, ratna vozila u najekstremnijem smislu riječi. ima pogon i na prednje točkove, do brzine od 35 km na čas, poseban hladnjak ulja, blokadu diferencijala... ali sam je ja radio kao luksuzno gradsko vozilo. stoga su gume nise i široke, sjedišta kožna, ručno rađena, vozača, suvozača i klupe pozadi, tapecirung vrata i podova je takođe kvalitetan i luksuzan, dodani su reflektori na zaštitni most u slučaju prevrtanja, sve što se vidi je lakirano u jednoj od tri boje, mnogi vijci, najsitniji dijelovi, volan je rađen u svetri boje ARV 55. Stoga mi je i trebalo toliko vremena da je uradim mada na prstemogu izbrojiti dane koji su na njoj provedeni u punom radnom vremenu. I, uz to, prošle godine sam imao izbornu kampanju što me je 6, 7 mjeseci odvoilo od bilo kakavog rada.
Karakteristike mog dizajna idu za tim da se sačuva klasični izgled Aerke a doda luksuz i kabrioletska varinanta. Zato sam sačuvao njen prednji branik, blatobrane, pokolopac motora, kanister za gorivo i zadnje odbojnike po čemu je ova kampanjola prepoznatljiva. Ako bi se to mijenjalo onda to više ne bi bila AR 55. Radi sigurnosti sam dodao modernu i obimnu zadnju svjetlosnu grupu jer se njena originalna svjetla pozicije i pokazivača pravca slabo vide po današnjim kriterijima (a nisu ni konstruisana za gradsku vožnju).
Slijedećih dana ću dati mnogo foto-detalja kako bi ljubitelji ovog čudnovatog vozila mogli da steknu pravu sliku o ovoj rukotvorini.
