ZAŠTO JE GRČKA PROPALA
A AMERIKA JOŠTE NIJE
Na zemaljskoj kugli postoje samo dva svijeta. Svijet pasterizovanih informacija i svijet siromaštva, jada i bijede.
Svijet pasterizovanih informacija je oklop kapitalizovanih finansija koje će uništiti svijet temeljitije nego bi to uradili zajedno Stalin i Pol Pot, da im ga je nekim čudom neko predao na beskrajno i totalno upravljanje.
Svijet siromaštva, jada i bijede je jedna ogromna divlja deponija civilizacije, područje za istresanje nebeske demokratije pod okriljem UN rezolucija ili savezničkih interesa, poligon za stvaranje i ekperimentisanje krizama, pokoljima i bankrotima.
U svijetu pasterizovanih informacija niču medijski magnati, kao što je Onaj Rupert. Nešto se može ovih dana zaključiti o tome kako dolazi do informacija, ali se mnogo više može zaključiti da ima mogućnost selekcije drugima nedostupnih. Teško se šta može zaključiti o tome koliko ih nadogradi i falsifikuje. U pojedinačnostima to izgleda sve bezopasno. Ali u globalu ta tehnologija dovodi do propasti novina koje su stare više od vijeka i po. Na taj način ta Sektormacija, Sekta Pasterizovanih Informacija uništava sve oko sebe, kompanije, države, nacije, demokratije, diktature. Kad zatreba i kad im odgovara.
U tom sektormacijskom totalitarijumu ne može da se objavi informacija da je Amerika propala a duguje 16.000 milijardi dolara. Ali da se objavljuje već godinama da je Grčka propala, to može. Jer, Grčka nema moć da pasterizuje infirmacije.
U tom totalitarijumu američke rejting-agencije od 1917. godine svojoj zemlji drže aaa rejting. Da u engleskom ima ž, rejting bi posljednjih godina bio žžž. Ali, svejedno, Amerika, koja je sam nukleus svih svjetskih kriza i permanentne finansijske propasti, na samom je deklarativnom vrhu finansijske sigurnosti, povjerenja i značaja.
Prave činjenice stoje drugačije. Od 1917. traje današnji krah. To nije krah Grčke ili krah nekoliko zemalja, to je sistemski krah u kome kapitalni finansijeri supraliberalnog tržišta pljačkaju cijeli svijet oko sebe, i na kraju sami sebe.
Američko samonivelisanje rejtinga dovodi, između ostalog, do stvaranja novih ekonomskih ploča na zemljinoj kori. Kina je najbolji prmjer. Ojačala je toliko da se ne mora baviti ekonomskim i političkim liberalisanjem, već kupuje trajna rudna i druga dobra po svijetu i drži više od 1.100 milijardi dolara američkih obaveznica. Sada su počeli da imenuju biskupe ne pitajući Papu i Svetu stolicu, ne mislim onu za provjeru papa. Neka se Amerika zamisli, mogla bi Kina uskoro početi da štampa i svoje dolare.
Besmisleno je pitanje da li brže propadaju američke, dolarske finansije ili Euro-zona. Jer, Euro-zona, a i njeni potresi, posljedica je amerikansije, teške bolesti finansija, generisane u Americi. Pravo pitanje je da li će države uspjeti da uzmu stvar u svoje ruke. To pokušava da uradi Obama, ali mu nekako ne ide. Američke finansije i moćnici mnogo su jači od Države Amerike.
Analize, koje uopšte ne moraju da budu tačne, jer od 1917. ubiše se analizirajući, kažu da će 2035. Japan izdvajati više od 19% ukupne privredne produkcije za kamate a Amerika više od 13. Demokratije, kažu iskusni, mogu da izdrže 10%. Šta sam prošle godine rekao. Ovaj vijek će biti vijek država a ne finansija. Država, umjesto amorfnih demokratija koje su postale novi opijum za narod.
Suština je u tome da su Američke finansije propale prije Grčkih ali je informacija o grčkim stigla prije.
A AMERIKA JOŠTE NIJE
Na zemaljskoj kugli postoje samo dva svijeta. Svijet pasterizovanih informacija i svijet siromaštva, jada i bijede.
Svijet pasterizovanih informacija je oklop kapitalizovanih finansija koje će uništiti svijet temeljitije nego bi to uradili zajedno Stalin i Pol Pot, da im ga je nekim čudom neko predao na beskrajno i totalno upravljanje.
Svijet siromaštva, jada i bijede je jedna ogromna divlja deponija civilizacije, područje za istresanje nebeske demokratije pod okriljem UN rezolucija ili savezničkih interesa, poligon za stvaranje i ekperimentisanje krizama, pokoljima i bankrotima.
U svijetu pasterizovanih informacija niču medijski magnati, kao što je Onaj Rupert. Nešto se može ovih dana zaključiti o tome kako dolazi do informacija, ali se mnogo više može zaključiti da ima mogućnost selekcije drugima nedostupnih. Teško se šta može zaključiti o tome koliko ih nadogradi i falsifikuje. U pojedinačnostima to izgleda sve bezopasno. Ali u globalu ta tehnologija dovodi do propasti novina koje su stare više od vijeka i po. Na taj način ta Sektormacija, Sekta Pasterizovanih Informacija uništava sve oko sebe, kompanije, države, nacije, demokratije, diktature. Kad zatreba i kad im odgovara.
U tom sektormacijskom totalitarijumu ne može da se objavi informacija da je Amerika propala a duguje 16.000 milijardi dolara. Ali da se objavljuje već godinama da je Grčka propala, to može. Jer, Grčka nema moć da pasterizuje infirmacije.
U tom totalitarijumu američke rejting-agencije od 1917. godine svojoj zemlji drže aaa rejting. Da u engleskom ima ž, rejting bi posljednjih godina bio žžž. Ali, svejedno, Amerika, koja je sam nukleus svih svjetskih kriza i permanentne finansijske propasti, na samom je deklarativnom vrhu finansijske sigurnosti, povjerenja i značaja.
Prave činjenice stoje drugačije. Od 1917. traje današnji krah. To nije krah Grčke ili krah nekoliko zemalja, to je sistemski krah u kome kapitalni finansijeri supraliberalnog tržišta pljačkaju cijeli svijet oko sebe, i na kraju sami sebe.
Američko samonivelisanje rejtinga dovodi, između ostalog, do stvaranja novih ekonomskih ploča na zemljinoj kori. Kina je najbolji prmjer. Ojačala je toliko da se ne mora baviti ekonomskim i političkim liberalisanjem, već kupuje trajna rudna i druga dobra po svijetu i drži više od 1.100 milijardi dolara američkih obaveznica. Sada su počeli da imenuju biskupe ne pitajući Papu i Svetu stolicu, ne mislim onu za provjeru papa. Neka se Amerika zamisli, mogla bi Kina uskoro početi da štampa i svoje dolare.
Besmisleno je pitanje da li brže propadaju američke, dolarske finansije ili Euro-zona. Jer, Euro-zona, a i njeni potresi, posljedica je amerikansije, teške bolesti finansija, generisane u Americi. Pravo pitanje je da li će države uspjeti da uzmu stvar u svoje ruke. To pokušava da uradi Obama, ali mu nekako ne ide. Američke finansije i moćnici mnogo su jači od Države Amerike.
Analize, koje uopšte ne moraju da budu tačne, jer od 1917. ubiše se analizirajući, kažu da će 2035. Japan izdvajati više od 19% ukupne privredne produkcije za kamate a Amerika više od 13. Demokratije, kažu iskusni, mogu da izdrže 10%. Šta sam prošle godine rekao. Ovaj vijek će biti vijek država a ne finansija. Država, umjesto amorfnih demokratija koje su postale novi opijum za narod.
Suština je u tome da su Američke finansije propale prije Grčkih ali je informacija o grčkim stigla prije.
