петак, 20. мај 2011.

SUDDŽIDA BiH I
DEJTONSKI PORAZUM
Sama činjenica da su se na epohalnom događaju za istoriju postdžingiskanove pravne ere, predstavljanju izvještaja Postizanje pravde u BiH - procesuiranje predmeta ratnih zločina od 2005. do 2010., u Sarajevu, za istim stolom, pojavili Geri Robins, predradnik misije Oebsa u BiH i Meddžida Suda BiH, govori o tome da je stanje u tom segmentu, otprilike kao i svjetlucanje crnca u tunelu.
O kakvom Postizanju Pravde u BiH govori Oebs. Ili nepostizanju. Kad je dobrim dijelom za sve ove decenije i polovine decenija bio involviran u praksu i regulaciju. U mnogim oblastima sretnog života Naseobine. Mediji. Izbori. Sudstvo...
Nekidan Sarajevo, jezgro, mada bih, književnim jezikom, radije rekao: grotlo, patriotskog i slobodarskog života na svim ovim i onim prostorima, slavi pobjedu na Pofalićima kao odsudnu bitku koja je spriječila podjelu Grada. U toj bici stradalo je puno civila. Malo čudno što su sve srpski civili. Nisam upoznat sa tom velikom istorijskom bitkom, detaljima i tokom, ali mi se čini da su se civili našli između dvije vatre: jakih Agresorskih snaga Jna i Bgd koje su iz tog pravca nadirale na Jedinstven Grad, STJ, a Patriotske snage Grada i pristrojbe Jovana Divjaka su stajale na barikadama i grubodbranima. Civili, malo čudno što su sve srpski civili, nisu imali kada da pobjegnu iz te vatre. Nisu trenirali sprint na sto metara. I stradali su.
Srpski mediji, pak, izvještaje o stradanju srpskih civila na Pofalićima završavaju rečenicom opijela: za ove zločine niko nije odgovarao.
Nakon nekoliko dana Geri i Meddžida promovišu izvještaj.
Umjesto da se poklope ušima.
Neko je smislio cijelu storiju kao dio projekta zatrpavanja nuklearnog referenduma iz Republike Srpske.
Osim toga, Geri je ispoljio i djelatnost veoma blisku onoj koju je kod Stanislava otkrio pokojni Zoran Radmiliović, Preterano Sereš Stanislave. PSS. Geri Oebs je opetovao preporuku da se takozvani sud i takozvano tužilaštvo zavedu u katastar ustavnih kategorija. Pa da onda decenijama pričamo: Za ove ustavne zločine još niko nije odgovarao.
I, dabome, ponovljena je želja da se porodi Vrhobni sud BiH.
Iz slučaja Pofalića vidljivo je da je Pravda u BiH nedostižna. A takozvani Sud BiH i Takozvano tužilaštvo BiH služe da ona ostane nedostižna. Očigledni zločini protiv srpskih civila, koji nisu dosad ni taknuti, sramota je svih koji djeluju u tim institucijama, pa i Oebsa. Sramota cijele Evrope. Pa, ako je Ketrin Ešton došla kod Dodika da se i jednim slovom založi za opstanak takvih institucija, to je pogrešno. Znam, došla je da se, zasad, spasu referenduma. Taj sud i to tužilaštvo treba da budu ukinuti upravo da bi pravda bila dostižna.
A vrhovni sud BiH. Taj sud nema nikakvu šansu da dobije podršku Republike Srpske. Preciznije, svakim danom daljeg postojanja tzv. suda i tzv. tužilaštva BiH, smanjuju se šanse za bilo šta sudsko na niovu BiH u smislu zajedničkih institucija i nadležnosti. Nemoguće je u Dejtonskom sporazumu pronaći zajedničku nadležnost na nivou BiH iz koje bi se izlegao vrhovni zemljani sud.
Takozvani sud i tzv. tužilaštvo BiH nisu dio nikakve pravde nego dio projekta da se Dejtonski Sporazum pretvori u Dejtonski Porazum. Srba i Republike Srpske. Kao i Vašingtonski Porazum u Federaciji.
Preterano, Geri, Preterano.