NOVI
SOCIOLOŠKI
FENOMEN:
FEJSBUKAČI
Prvi put u istoriji internet, nevidljivi omotač od informacija kojim se zemlja umotava u milione slojeva, utiče na rat ili mir u nekim zemljama ili cijelim regionima. Tako krvoločni dio ljudske populacije ne mora više čekati goluba pismonošu sa rezultatima i ishodom bitaka i ratova nego se može trenutno uključiti i uticati na ishod.
Cijeli pojas Sjeverne Afrike doživljava dramatične tektonske pomake i rasjede a u tome učestvuje internet u velikoj mjeri. Čak je internet i jedini način da bilo kakva filmska storija stigne do svijeta. U Zagrebu je danas internet učestvovao u okupu protestanata. U Sarajevu neki Kurtović, navodno, manipuliše onima koji će u maju na proteste i poziva „omladinu Balkana“ da se uključi. U Banjaluci je neki balo organizovao dvjesta, trista protestanata, isključivo putem interneta. Kina drži internet pod kontrolom kao onomad Trg nebeskog mira tenkovima.
Vidljiv je, dakle, uticaj te interalatke na okupljanje. Prijatelji protesta, pa, kasnije, i nasilja, niču u hiljadama i preko noći. Ali nije vidljivo ko stoji iza svega. Za gornji pojas Afrike nije još vidljivo da li to njime želi da ovlada Amerika, Nato ili Osama. Svari su krupne, mnogo krupnije od fejsbuk profila ili dva, tri klika. Ako je Gadafi bio dobar svemu svijetu cijele te decenije kako to da sada nije. I, drugo, otkuda u tim totalitarijama, najednom, toliko masovnih protesta. Ako je diktatura, ona drži svakoga za muda. Kako u diktaturi staroj, ukorijenjenoj, tehnološki razrađenoj, da se odnjeguje tako organizovana struktura destrukcije i demokratskih zahjteva.
Najprije treba poći od činjenice da su internet izumjele i instalisale vojne strukture. Tako je i sa mnogim drugim civilnim stvarima. Šerpe i lonci, mnogi, imaju dna od nekad tajnih vojnih materijala. Samo što šerpe i lonci nisu tako masovno opasni kao omotač od informacija.
Drugo, internet svijet je šarolika struktura, potpuno nedefinisana i neustrojena. Nju pogoni virtuelna anonimnost i zaštićeni aktivizam, radikalizam i voajerizam. Otprilike, kakva je struktura komentara ne nekom portalu, takva je struktura ukupnog internet svijeta, korisnika. Najveći dio konzumira i sadržaj ubacuje u svoje svijesne koordinate. Veoma mali dio od konzumenata komentariše i reaguje. A najmanje polovina od njih ne razumije o čemu se radi, šta su pročitali, reaguju po prethodnim ubjeđenjima, iskazuju razne bolesti prema drugima, destruišu, razaraju, stvaraju odbojnost.
Treće, radi se o homogenizaciji i dekalibraciji interesa. Na internetski poziv: Mamu im jebem, samo pljačkaju, treba ih otjerati, okupiće se na hiljade profajlera. U nekim zemljama možda i nekoliko miliona. Čak i kada bi se svi negdje okupili, ne nekom velikom trgu ili u gradu, šta bi zahtijevali, koga bi rušili. Takva masa je uopštena energija, kao energija vjetra, nosi kuće i prevrće automobile ali ne možete da nekom dijelu vjetra kažete: Eno, i onu kuću, sruši, taj je opljačkao u ratu gologuze branitelje, heroje i šehide.
Četvrto, internetska masa je nova vrsta sociološke mase koju najkohezivnije okuplja otuđenost. Masa počiva na individualnim manama a ne vrlinama. Najlogičnija crvena linija koja se proteže tom masom i koja može postati njena linija aktivnosti, jeste anarhija.
Peto, internet-masa, mada je možemo polako početi nazivati internet-ruljom, nije nacionalno, državno, vjerski... ukalupljena. Ona stvara privid tuzemne masovnosti ali to tako u stvarnosti ne mora da bude. U tom omotavanju individua i svijeta bit-omotačima, lako se ubacuju izvanjski generatori pa je manipulacija podrazumijevajuća.
Šesto, mas-internet, kada se koristi u pansocijalne svrhe, pod čim podrazumijevam prevashodno političke akcije, mora imati veliku zemaljsku armiju spavača, instruktora, agenata, mini-generatora, mikro-grupa... koje usmjeravaju dijelove vjetrova prema svojim, unaprijed određenim ciljevima.
Sedmo, fejsbukovci, kada prelaze u fejsbukače, samo su inicijalna kapisla anarhije. Njihov zadataka se ispunjava odlaskom na ulice i trgove. Sa prvim kamenicama i posjekotinama, njihova uloga nestaje a dalje preuzimaju majstori za velike procese tipa Bolje rat nego pakt.
Osmo, osnovna slabost Fejsbukača jeste društvena, sociloška, staleška, klasna, bilo kako, nediferenciranost. Ne mogu svi da provode društvene promjene. Nije svaka travka za sijeno. Nije svaka vatra za požar. Ta slabost je i najveća društvena opasnost i najveća vratnica za ektserne uticaje i preuzimanja. Internet, tako, preuzima i stvarnu ulogu vanjskog omotača nekog društva ili države.
Deveto, jedina moguća brana fejsbukačkim akcijama, internet-ruljama i mas-bitovcima, jeste svakodnevno efikasna vlast, svakodnevno vidljiva vlast i svakodnevno informativna vlast. Svaki nerazjašnjeni društveni rukavac potencijalni je nuklerani fejsbuk reaktor.
Deseto, fejsbukratija nije demokratija. To je jedna od velikih varki interneta. Kao i obaviještenost, kao i načitanost, kao i društvenost, koje su sve, i druge osobine, prividne. Demokratija je prije svega procedura. Procedura usvojena od većine. Manjina koja je nije usvojila ne mora da je provodi ali će podlijegati procedurama. U komunizmu, manjina ne mora da prihvati odluku većine ali mora da provodi procedure. I tu je, samo tu, totalitarizam komunizma. Sve ostalo su društvene devijacije svojstvene svim ideologijama i sistemima.
Internet je oblik upravljanja svijetom. To se ovih nedjelja pokazuje. To će sljedećih godina i decenija biti sve vidljivije. Internet nije način komunikacije, kako se želi predstaviti. Internet nije društveni aktivizam niti novi značaj jedinke. Internet je dobrovoljni logor. Internet je samoprihvaćeni totalitarni oklop. A dobrim dijelom i masovna bolnica za neizlječive individualne bolesti. Sindrom stečenog gubitka identiteta.
Veza interneta, ulice i destrukcije, koju možemo nazvati i revolucijom, biće sve očiglednija i efikasnija.
Kada sve negativne sintagme odbacimo a zadržimo vezu interneta i revolucije, uopšteno i neodređeno: Egipatska revlucija, Libijska revolucija... bez obzira što revolucija zvuči društveno-poetski, socio-nadahnuto i masovno-prihvatljivo, ostaje pitanje šta su svijetu i društvima donijele revolucije 19. i 20. vijeka. Iza revolucija ostaju samo rezolucije, redukcije i restrukcije.
Društva se kvalitetno mijenjaju samo sporo, dabome, mnogo brže nego klimatske promjene. Ne mijenjaju se trenutno. Bezlične mase, na svaki istorijski način, bile su uvijek bezlično topovsko meso.
SOCIOLOŠKI
FENOMEN:
FEJSBUKAČI
Prvi put u istoriji internet, nevidljivi omotač od informacija kojim se zemlja umotava u milione slojeva, utiče na rat ili mir u nekim zemljama ili cijelim regionima. Tako krvoločni dio ljudske populacije ne mora više čekati goluba pismonošu sa rezultatima i ishodom bitaka i ratova nego se može trenutno uključiti i uticati na ishod.
Cijeli pojas Sjeverne Afrike doživljava dramatične tektonske pomake i rasjede a u tome učestvuje internet u velikoj mjeri. Čak je internet i jedini način da bilo kakva filmska storija stigne do svijeta. U Zagrebu je danas internet učestvovao u okupu protestanata. U Sarajevu neki Kurtović, navodno, manipuliše onima koji će u maju na proteste i poziva „omladinu Balkana“ da se uključi. U Banjaluci je neki balo organizovao dvjesta, trista protestanata, isključivo putem interneta. Kina drži internet pod kontrolom kao onomad Trg nebeskog mira tenkovima.
Vidljiv je, dakle, uticaj te interalatke na okupljanje. Prijatelji protesta, pa, kasnije, i nasilja, niču u hiljadama i preko noći. Ali nije vidljivo ko stoji iza svega. Za gornji pojas Afrike nije još vidljivo da li to njime želi da ovlada Amerika, Nato ili Osama. Svari su krupne, mnogo krupnije od fejsbuk profila ili dva, tri klika. Ako je Gadafi bio dobar svemu svijetu cijele te decenije kako to da sada nije. I, drugo, otkuda u tim totalitarijama, najednom, toliko masovnih protesta. Ako je diktatura, ona drži svakoga za muda. Kako u diktaturi staroj, ukorijenjenoj, tehnološki razrađenoj, da se odnjeguje tako organizovana struktura destrukcije i demokratskih zahjteva.
Najprije treba poći od činjenice da su internet izumjele i instalisale vojne strukture. Tako je i sa mnogim drugim civilnim stvarima. Šerpe i lonci, mnogi, imaju dna od nekad tajnih vojnih materijala. Samo što šerpe i lonci nisu tako masovno opasni kao omotač od informacija.
Drugo, internet svijet je šarolika struktura, potpuno nedefinisana i neustrojena. Nju pogoni virtuelna anonimnost i zaštićeni aktivizam, radikalizam i voajerizam. Otprilike, kakva je struktura komentara ne nekom portalu, takva je struktura ukupnog internet svijeta, korisnika. Najveći dio konzumira i sadržaj ubacuje u svoje svijesne koordinate. Veoma mali dio od konzumenata komentariše i reaguje. A najmanje polovina od njih ne razumije o čemu se radi, šta su pročitali, reaguju po prethodnim ubjeđenjima, iskazuju razne bolesti prema drugima, destruišu, razaraju, stvaraju odbojnost.
Treće, radi se o homogenizaciji i dekalibraciji interesa. Na internetski poziv: Mamu im jebem, samo pljačkaju, treba ih otjerati, okupiće se na hiljade profajlera. U nekim zemljama možda i nekoliko miliona. Čak i kada bi se svi negdje okupili, ne nekom velikom trgu ili u gradu, šta bi zahtijevali, koga bi rušili. Takva masa je uopštena energija, kao energija vjetra, nosi kuće i prevrće automobile ali ne možete da nekom dijelu vjetra kažete: Eno, i onu kuću, sruši, taj je opljačkao u ratu gologuze branitelje, heroje i šehide.
Četvrto, internetska masa je nova vrsta sociološke mase koju najkohezivnije okuplja otuđenost. Masa počiva na individualnim manama a ne vrlinama. Najlogičnija crvena linija koja se proteže tom masom i koja može postati njena linija aktivnosti, jeste anarhija.
Peto, internet-masa, mada je možemo polako početi nazivati internet-ruljom, nije nacionalno, državno, vjerski... ukalupljena. Ona stvara privid tuzemne masovnosti ali to tako u stvarnosti ne mora da bude. U tom omotavanju individua i svijeta bit-omotačima, lako se ubacuju izvanjski generatori pa je manipulacija podrazumijevajuća.
Šesto, mas-internet, kada se koristi u pansocijalne svrhe, pod čim podrazumijevam prevashodno političke akcije, mora imati veliku zemaljsku armiju spavača, instruktora, agenata, mini-generatora, mikro-grupa... koje usmjeravaju dijelove vjetrova prema svojim, unaprijed određenim ciljevima.
Sedmo, fejsbukovci, kada prelaze u fejsbukače, samo su inicijalna kapisla anarhije. Njihov zadataka se ispunjava odlaskom na ulice i trgove. Sa prvim kamenicama i posjekotinama, njihova uloga nestaje a dalje preuzimaju majstori za velike procese tipa Bolje rat nego pakt.
Osmo, osnovna slabost Fejsbukača jeste društvena, sociloška, staleška, klasna, bilo kako, nediferenciranost. Ne mogu svi da provode društvene promjene. Nije svaka travka za sijeno. Nije svaka vatra za požar. Ta slabost je i najveća društvena opasnost i najveća vratnica za ektserne uticaje i preuzimanja. Internet, tako, preuzima i stvarnu ulogu vanjskog omotača nekog društva ili države.
Deveto, jedina moguća brana fejsbukačkim akcijama, internet-ruljama i mas-bitovcima, jeste svakodnevno efikasna vlast, svakodnevno vidljiva vlast i svakodnevno informativna vlast. Svaki nerazjašnjeni društveni rukavac potencijalni je nuklerani fejsbuk reaktor.
Deseto, fejsbukratija nije demokratija. To je jedna od velikih varki interneta. Kao i obaviještenost, kao i načitanost, kao i društvenost, koje su sve, i druge osobine, prividne. Demokratija je prije svega procedura. Procedura usvojena od većine. Manjina koja je nije usvojila ne mora da je provodi ali će podlijegati procedurama. U komunizmu, manjina ne mora da prihvati odluku većine ali mora da provodi procedure. I tu je, samo tu, totalitarizam komunizma. Sve ostalo su društvene devijacije svojstvene svim ideologijama i sistemima.
Internet je oblik upravljanja svijetom. To se ovih nedjelja pokazuje. To će sljedećih godina i decenija biti sve vidljivije. Internet nije način komunikacije, kako se želi predstaviti. Internet nije društveni aktivizam niti novi značaj jedinke. Internet je dobrovoljni logor. Internet je samoprihvaćeni totalitarni oklop. A dobrim dijelom i masovna bolnica za neizlječive individualne bolesti. Sindrom stečenog gubitka identiteta.
Veza interneta, ulice i destrukcije, koju možemo nazvati i revolucijom, biće sve očiglednija i efikasnija.
Kada sve negativne sintagme odbacimo a zadržimo vezu interneta i revolucije, uopšteno i neodređeno: Egipatska revlucija, Libijska revolucija... bez obzira što revolucija zvuči društveno-poetski, socio-nadahnuto i masovno-prihvatljivo, ostaje pitanje šta su svijetu i društvima donijele revolucije 19. i 20. vijeka. Iza revolucija ostaju samo rezolucije, redukcije i restrukcije.
Društva se kvalitetno mijenjaju samo sporo, dabome, mnogo brže nego klimatske promjene. Ne mijenjaju se trenutno. Bezlične mase, na svaki istorijski način, bile su uvijek bezlično topovsko meso.
