RAZINA ZUKORLIĆ
Brinući se za Srbiju, jedna televizija je poslala ekipu u Sandžak i snimila intervju sa Onim Zukorlićem. Kad hoću nekom da iskažem posebno poštovanje, onda obavezno kažem Onaj, Oni... Onaj Čavićev, Onaj Bivši Mihajljičin, Onaj Pedepeovac...
A Zukorlić. Ubijelio turban, gleda niz nos za vrijeme pitanja, koncentirše se. Pardon, koncentrira se, razumjećete iz teksta.
Pa glumi, STJ. Kao da je Sandžak Ko Teksas. Sa Kalifornijom, Arizonom i Distriktom. Zukorlić ima poglede, koncepte. On je neizostavno za Cjelovitu BiH. Nemoj da on bude Faktor Raspada. Ima njegovih u Saraju dovoljno za to. (Ovo u Saraju obavezno karakterisati kao Fašizam).
A onda govori o nekim nivoima, stepenima, stupnjevima. Ne upotrijebi ništa od toga nego reče: Razine.
Neki Srbijanci, u koje moram ubrojati i Tog Zukorlića, ljudi su čudo. Zukorlić odlučio da Bude Bošnjak u Srbiji. Dobro. Ali, odlučio i da govori hrvatskim jezikom. U Srbiji. Dobro, Srbija je zemlja široka, ima Hrvata, naročito kako nema Šešelja. Ali u Sandžaku hrvatski jezik, STJ.
Mnogo stvari mi je neobjašnjivo. JNA je i nestala ali mi nije došlo jasno kako to da seljančad, vrativši se iz vojske, u bosanske gudure, počnu govoriti ekavskim jezikom. To mora da je lokalni primitivizam koncentrisan u vlastiti neznačaj.
Kada je onomad, ovdašnji živalj, ušao u svjetske poslove, mislim, počeo međunacionalne građanske i vjerske ratove u BiH, narodne običaje, takozvane Međupokolje, muslimani su počeli da upotrebljavaju neke hrvatske riječi. Mada su oni željeli da to izgleda kao da govore Jezikom hrvatskim. To je, takođe, taj lokalni primitivizam, patriotski primitivizam, jer se nacionalnim ne može nazvati pošto ni jedan razuman pripadnik svoje nacije ne govori, sistemski i politički namjerno, tuđim jezikom. Ali, primitivizam garniran forisiranjem Razlika po svaku cijenu. Tako su i Srbljaci, Srbi Divljaci, počeli govoriti ekavski kad je Rašo prijestolnicu dislocirao. Mi smo Srbi, govorimo ekavskim. A mi nismo Srbi, govorimo hrvatskim.
Tako i sada, 20 godina nakon Prvog Primitivizma, Taj Zukorlić rabi hrvatske riječi da pi pokazao da nije Srbin. Ni Srbijanac. Govori o Razini bez trunke truda da se na neku razinu popne, digne, izdigne. Bez trunke stida, kao da su Hrvati i Jezik hrvatski postali u Sandžaku.
Možda je Taj Zukorlić bezazlena turban-faca ali mene je strah. Koštogledam, priprema teren da jednog dana neki Željko Komšić bude član Predsjedništva Sandžaka.
Brinući se za Srbiju, jedna televizija je poslala ekipu u Sandžak i snimila intervju sa Onim Zukorlićem. Kad hoću nekom da iskažem posebno poštovanje, onda obavezno kažem Onaj, Oni... Onaj Čavićev, Onaj Bivši Mihajljičin, Onaj Pedepeovac...
A Zukorlić. Ubijelio turban, gleda niz nos za vrijeme pitanja, koncentirše se. Pardon, koncentrira se, razumjećete iz teksta.
Pa glumi, STJ. Kao da je Sandžak Ko Teksas. Sa Kalifornijom, Arizonom i Distriktom. Zukorlić ima poglede, koncepte. On je neizostavno za Cjelovitu BiH. Nemoj da on bude Faktor Raspada. Ima njegovih u Saraju dovoljno za to. (Ovo u Saraju obavezno karakterisati kao Fašizam).
A onda govori o nekim nivoima, stepenima, stupnjevima. Ne upotrijebi ništa od toga nego reče: Razine.
Neki Srbijanci, u koje moram ubrojati i Tog Zukorlića, ljudi su čudo. Zukorlić odlučio da Bude Bošnjak u Srbiji. Dobro. Ali, odlučio i da govori hrvatskim jezikom. U Srbiji. Dobro, Srbija je zemlja široka, ima Hrvata, naročito kako nema Šešelja. Ali u Sandžaku hrvatski jezik, STJ.
Mnogo stvari mi je neobjašnjivo. JNA je i nestala ali mi nije došlo jasno kako to da seljančad, vrativši se iz vojske, u bosanske gudure, počnu govoriti ekavskim jezikom. To mora da je lokalni primitivizam koncentrisan u vlastiti neznačaj.
Kada je onomad, ovdašnji živalj, ušao u svjetske poslove, mislim, počeo međunacionalne građanske i vjerske ratove u BiH, narodne običaje, takozvane Međupokolje, muslimani su počeli da upotrebljavaju neke hrvatske riječi. Mada su oni željeli da to izgleda kao da govore Jezikom hrvatskim. To je, takođe, taj lokalni primitivizam, patriotski primitivizam, jer se nacionalnim ne može nazvati pošto ni jedan razuman pripadnik svoje nacije ne govori, sistemski i politički namjerno, tuđim jezikom. Ali, primitivizam garniran forisiranjem Razlika po svaku cijenu. Tako su i Srbljaci, Srbi Divljaci, počeli govoriti ekavski kad je Rašo prijestolnicu dislocirao. Mi smo Srbi, govorimo ekavskim. A mi nismo Srbi, govorimo hrvatskim.
Tako i sada, 20 godina nakon Prvog Primitivizma, Taj Zukorlić rabi hrvatske riječi da pi pokazao da nije Srbin. Ni Srbijanac. Govori o Razini bez trunke truda da se na neku razinu popne, digne, izdigne. Bez trunke stida, kao da su Hrvati i Jezik hrvatski postali u Sandžaku.
Možda je Taj Zukorlić bezazlena turban-faca ali mene je strah. Koštogledam, priprema teren da jednog dana neki Željko Komšić bude član Predsjedništva Sandžaka.
