EU – KUTIJA I BUNKERI
Sutra se u Briselu održava neki sastanak, sastanak ministara inostranih poslova zemalja EU. Pojavili se opet Neidentifikovani Neimeni, a oni su jedno od najvećih dostignuća Bosanskog Slobodnog Novinarstva, koji sve znaju i kako će, kuku nama, i šta će, lele sestro, i čime će nas, uzočas, na kulac nabiti, ta EU, ta Integrativna Gracija, ta Integracija.
Vele, kutija ima u Briselu. Kutija sa alatkama. A među alatkama srednjovjekovni instrumentarijum. Zamrzavanje računa i imovine. Zabrana putovanja, osim pješke. Nepozivanje na simpozije, forume i partije. Uglavnom za one koji podrivaju temelje Dejtona i temelje Naseobine. Sreća da ne idu retroaktivno. Inače bi jedno 1000 ljudi iz Ohaera, raznih dinastija, trebalo da ide na Briselski Goli Otok zbog podrivanja Dejtona. Pa onda nekoliko hiljada Unitarista Sarajdžija. Za podrivanje BiH. Za podrivanje temelja Republike Srpske se ne sudi. Za to bi trebalo otići na BGO nekoliko hiljada Esdesovih i Pedepeovih Srba, raznih Beogradskih Srba, cirka oko toliko, čitavi korodoni stranaca, špijuna, diplomata, mutivoda i Rafi Gregorijan. Pa da vide kako je na Golom.
Ali, da ne bi ta kutija za cipele puna alatki bila nedovoljna, imam rješenje.
EU bi trebala po cijeloj BiH da izgradi betonske bunkere. Sa uskim uspravnim i vodoravnim puškarnicama. Ne onakve kakve je imao Enver Hodža u Demokratskoj Albaniji, preteči današnjeg Kosova. Nego moderne, briselske, supratehnološke bunkere kojima će softver isporučiti neke multuetničke d.o.o. iz Sarajeva.
Bunkere bi trebalo razasuti po cijeloj Naseobini, osim u Maoči, tamo imaju problema sa kanalizacijom. A u gradnji bi trebalo angažovati domaću operativu. Osoblje bunkera treba da bude multietničko, u skladu sa najboljim sarajevskim standardima. Kao u Fudbalskom savezu BiH, od tridesetdvoje zaposlenih, troje Srba. Al' se razmnožavaju, SIJ.
S pomoću bunkera bi se detaljno opservirali temelji Dejtona. I pucalo bi se bez upozorenja. Mrtva EU straža. Jednom godišnje bi se, umjesto PIC-a, organizovao slet komandira bunkera. Oni bi dolazili na konjima, naprimjer u Popovo polje, gdje bi ih čekali čadori, janjci i kavezi puni onih koji su uhvaćeni u podrivanju Dejtona. Petog dana Sleta, žene i druge drugarice komandira bunkera, bičevale bi Mrske Podrivače Dejtona i trajno im oduzimale članske karte lovačkih društava, izviđača, briselskih pionira i ribolovačkih zajednica.
Šestog dana Slet na Popovom polju posjetio bi, to je već višedecenijska tradicija, Predsjednik Sarajeva koji je, ujedno, i kralj Bosne, car Hercegovine, hrvatski član svih Institucija Ravnopravnosti, Ban Banjaluke, Mostara i Tuzle, i počasni alfa mužjak Brda i Dolina Naseobine, Zlatko Lagumdžija Briseldžija.
Sedmog dana bi čarteri, na sve regionalne aerodrome, izručili studente svih američkih univerziteta, koji bi saslušali predavanja o modernim dostignućima integracijskih procesa pod okriljem EU i NATO a koji sljedeće godine slave dvjesta godina o otvaranja Prvog Bunkera.
Srećom, pročitah izjavu - koncept Željke Cvijanović, ministrice ekonomskih odnosa i regionalne saradnje, inostranih poslova, brate, i vidjeh da ima realnih pogleda na te integracije.
Tačno. EU i BiH su strane u ugovornom odnosu. Ne radi se o Ugovornom snošaju. EU mora da pokaže da joj je više stalo do integracije BiH nego što je BiH stalo da podriva Dejton. Kad kažem BiH, ovaj put, u podrivanju, mislim na Sarajevo. EU mora da postane Asocijacija Partner BiH. Da bude njena majka Tereza, njen Gandi.
A u kutiji od cipela se pakuju kolači šape, čuvaju stare razglednice i pisma vojniku, odlažu školjke sa noćnog kupanja, osim jedne.
Ne nose se alatke jedne od najozbiljnih državnih, ekonomskih, hrišćanskih i kulturalnih asocijacija u svjetskoj istoriji.
Sutra se u Briselu održava neki sastanak, sastanak ministara inostranih poslova zemalja EU. Pojavili se opet Neidentifikovani Neimeni, a oni su jedno od najvećih dostignuća Bosanskog Slobodnog Novinarstva, koji sve znaju i kako će, kuku nama, i šta će, lele sestro, i čime će nas, uzočas, na kulac nabiti, ta EU, ta Integrativna Gracija, ta Integracija.
Vele, kutija ima u Briselu. Kutija sa alatkama. A među alatkama srednjovjekovni instrumentarijum. Zamrzavanje računa i imovine. Zabrana putovanja, osim pješke. Nepozivanje na simpozije, forume i partije. Uglavnom za one koji podrivaju temelje Dejtona i temelje Naseobine. Sreća da ne idu retroaktivno. Inače bi jedno 1000 ljudi iz Ohaera, raznih dinastija, trebalo da ide na Briselski Goli Otok zbog podrivanja Dejtona. Pa onda nekoliko hiljada Unitarista Sarajdžija. Za podrivanje BiH. Za podrivanje temelja Republike Srpske se ne sudi. Za to bi trebalo otići na BGO nekoliko hiljada Esdesovih i Pedepeovih Srba, raznih Beogradskih Srba, cirka oko toliko, čitavi korodoni stranaca, špijuna, diplomata, mutivoda i Rafi Gregorijan. Pa da vide kako je na Golom.
Ali, da ne bi ta kutija za cipele puna alatki bila nedovoljna, imam rješenje.
EU bi trebala po cijeloj BiH da izgradi betonske bunkere. Sa uskim uspravnim i vodoravnim puškarnicama. Ne onakve kakve je imao Enver Hodža u Demokratskoj Albaniji, preteči današnjeg Kosova. Nego moderne, briselske, supratehnološke bunkere kojima će softver isporučiti neke multuetničke d.o.o. iz Sarajeva.
Bunkere bi trebalo razasuti po cijeloj Naseobini, osim u Maoči, tamo imaju problema sa kanalizacijom. A u gradnji bi trebalo angažovati domaću operativu. Osoblje bunkera treba da bude multietničko, u skladu sa najboljim sarajevskim standardima. Kao u Fudbalskom savezu BiH, od tridesetdvoje zaposlenih, troje Srba. Al' se razmnožavaju, SIJ.
S pomoću bunkera bi se detaljno opservirali temelji Dejtona. I pucalo bi se bez upozorenja. Mrtva EU straža. Jednom godišnje bi se, umjesto PIC-a, organizovao slet komandira bunkera. Oni bi dolazili na konjima, naprimjer u Popovo polje, gdje bi ih čekali čadori, janjci i kavezi puni onih koji su uhvaćeni u podrivanju Dejtona. Petog dana Sleta, žene i druge drugarice komandira bunkera, bičevale bi Mrske Podrivače Dejtona i trajno im oduzimale članske karte lovačkih društava, izviđača, briselskih pionira i ribolovačkih zajednica.
Šestog dana Slet na Popovom polju posjetio bi, to je već višedecenijska tradicija, Predsjednik Sarajeva koji je, ujedno, i kralj Bosne, car Hercegovine, hrvatski član svih Institucija Ravnopravnosti, Ban Banjaluke, Mostara i Tuzle, i počasni alfa mužjak Brda i Dolina Naseobine, Zlatko Lagumdžija Briseldžija.
Sedmog dana bi čarteri, na sve regionalne aerodrome, izručili studente svih američkih univerziteta, koji bi saslušali predavanja o modernim dostignućima integracijskih procesa pod okriljem EU i NATO a koji sljedeće godine slave dvjesta godina o otvaranja Prvog Bunkera.
Srećom, pročitah izjavu - koncept Željke Cvijanović, ministrice ekonomskih odnosa i regionalne saradnje, inostranih poslova, brate, i vidjeh da ima realnih pogleda na te integracije.
Tačno. EU i BiH su strane u ugovornom odnosu. Ne radi se o Ugovornom snošaju. EU mora da pokaže da joj je više stalo do integracije BiH nego što je BiH stalo da podriva Dejton. Kad kažem BiH, ovaj put, u podrivanju, mislim na Sarajevo. EU mora da postane Asocijacija Partner BiH. Da bude njena majka Tereza, njen Gandi.
A u kutiji od cipela se pakuju kolači šape, čuvaju stare razglednice i pisma vojniku, odlažu školjke sa noćnog kupanja, osim jedne.
Ne nose se alatke jedne od najozbiljnih državnih, ekonomskih, hrišćanskih i kulturalnih asocijacija u svjetskoj istoriji.
