BANAC NESLANAC
Ivo Banac, stanoviti hrvatski istoričar u dnevnoj aktuelnoj prislužbi jevtinog stranog plaćeništva u obličju Nevladine Orgazmacije, ponaša se kao Neslan Ovan. Udara roščićima tamo i ovamo, u brvna i grede, u ograde i stubove, bez plana, orijentacije i činjenične potke.
Udara Banac u Josipovića, u Treći entitet, u Srbiju, u Mesića, u Miloševića, u Klintona... sve je već viđeno i dezorijentisano.
Dvije konstante se ipak neprestao provlače. Treći entitet i Republika Srpska.
Mislim da svako normalan ne traži argumente protiv Hrvatskog entiteta u BiH, kakogod ga zvali. Takvih argumenata nema dok postoji ovako uramljena BiH i dok postoje Srbi, Hrvati i Bošnjaci.
Ali ih Banac traži i pri tome, pod njima, plasira floskule, primitivne dosjetke i podvale. Banac tvrdi da je ideju Trećeg lansirao Dodik da bi Hrvatima podvalio njihovu Republiku Srpsku a Federaciju sveo na bošnjačku etnodržavu. Time bi, istoricizira Banac, pokrenuo hrvatsko – bošnjački sukob.
Banac zaboravlja da je ideja Trećeg entiteta skorijeg datuma, u posljednjoj četvrtini Federalnog Sranja. Dotad su i Hrvati, a naročito Bošnjaci, imali šansu da razviju raj, građanstvo i suživot. Nisu morali čekati podmuklog Dodika. Pa nisu.
Neslani Banac doista mora biti dobro jednodimenzionalan pa ne vidjeti šta je politika Sarajeva i šta su njene posljedice. Hrvate biraju za člana P BiH ko mečku na vašaru. Pri tome se zna o čijem vratu je lanac a u čijoj ruci doboš. Doista u tome nije vidljiva podmuklost Dodika.
Ali jeste plaćenička mržnja Banca prema Srbima i Republici Srpskoj.
U toj temi njegov uzlet je epohalan. On nas tješi istoričarskom sintagmom: Dok ne bude likvidirana. A njegov demokratski svjetonazor zaštitnika ljudskih prava dolazi do raketnog uzgona u konstataciji, odgonetci i spasonosnoj formuli: Ili će se pronaći dvotrećinska većina za promjenu Ustava (u BiH) ili će se naći izvanustavna rješenja.
Pri tome Banac mudroseri da postoje trenuci kada se nepodnošljiovo ne može više podnositi. Jedan takav trenutak, veli, sad je u Egiptu.
Dakle, taj profesor povijesti na Filozofskom zagrebačkom, želi ponovo nasilje u BiH. Misli, valjda, da će živjeti hiljadu godina pa da, kao istoričar, ima šta da sere studentima.
Prvo. Ustav u BiH se ne može mijenjati dvotrećinskom većinom. Ustav BiH je stvar strana potpisnica i tvoriteljica BiH. Od tih strana jedna je, neosporno, Republika Srpska.
Drugo. Sve temeljno u BiH, pa i Ustav, stvar je i tri naroda. Stvar saglasnosti tri naroda. Pri čemu je jasno da Željko Komšić nije narod.
Treće. Republika Srpska nikog nije otjerala, istjerala i očistila. Taj opšti vrtlog istrebljenja, fizičkog ili boravišnog, zahvatio je cijelo područje a za njega nije kriva, niti ga je ičim inicirala, Republika Srpska. Banac kao istoričar bi trebao da zna ko je jebo Moje Krugove.
Ivo Banac, stanoviti hrvatski istoričar u dnevnoj aktuelnoj prislužbi jevtinog stranog plaćeništva u obličju Nevladine Orgazmacije, ponaša se kao Neslan Ovan. Udara roščićima tamo i ovamo, u brvna i grede, u ograde i stubove, bez plana, orijentacije i činjenične potke.
Udara Banac u Josipovića, u Treći entitet, u Srbiju, u Mesića, u Miloševića, u Klintona... sve je već viđeno i dezorijentisano.
Dvije konstante se ipak neprestao provlače. Treći entitet i Republika Srpska.
Mislim da svako normalan ne traži argumente protiv Hrvatskog entiteta u BiH, kakogod ga zvali. Takvih argumenata nema dok postoji ovako uramljena BiH i dok postoje Srbi, Hrvati i Bošnjaci.
Ali ih Banac traži i pri tome, pod njima, plasira floskule, primitivne dosjetke i podvale. Banac tvrdi da je ideju Trećeg lansirao Dodik da bi Hrvatima podvalio njihovu Republiku Srpsku a Federaciju sveo na bošnjačku etnodržavu. Time bi, istoricizira Banac, pokrenuo hrvatsko – bošnjački sukob.
Banac zaboravlja da je ideja Trećeg entiteta skorijeg datuma, u posljednjoj četvrtini Federalnog Sranja. Dotad su i Hrvati, a naročito Bošnjaci, imali šansu da razviju raj, građanstvo i suživot. Nisu morali čekati podmuklog Dodika. Pa nisu.
Neslani Banac doista mora biti dobro jednodimenzionalan pa ne vidjeti šta je politika Sarajeva i šta su njene posljedice. Hrvate biraju za člana P BiH ko mečku na vašaru. Pri tome se zna o čijem vratu je lanac a u čijoj ruci doboš. Doista u tome nije vidljiva podmuklost Dodika.
Ali jeste plaćenička mržnja Banca prema Srbima i Republici Srpskoj.
U toj temi njegov uzlet je epohalan. On nas tješi istoričarskom sintagmom: Dok ne bude likvidirana. A njegov demokratski svjetonazor zaštitnika ljudskih prava dolazi do raketnog uzgona u konstataciji, odgonetci i spasonosnoj formuli: Ili će se pronaći dvotrećinska većina za promjenu Ustava (u BiH) ili će se naći izvanustavna rješenja.
Pri tome Banac mudroseri da postoje trenuci kada se nepodnošljiovo ne može više podnositi. Jedan takav trenutak, veli, sad je u Egiptu.
Dakle, taj profesor povijesti na Filozofskom zagrebačkom, želi ponovo nasilje u BiH. Misli, valjda, da će živjeti hiljadu godina pa da, kao istoričar, ima šta da sere studentima.
Prvo. Ustav u BiH se ne može mijenjati dvotrećinskom većinom. Ustav BiH je stvar strana potpisnica i tvoriteljica BiH. Od tih strana jedna je, neosporno, Republika Srpska.
Drugo. Sve temeljno u BiH, pa i Ustav, stvar je i tri naroda. Stvar saglasnosti tri naroda. Pri čemu je jasno da Željko Komšić nije narod.
Treće. Republika Srpska nikog nije otjerala, istjerala i očistila. Taj opšti vrtlog istrebljenja, fizičkog ili boravišnog, zahvatio je cijelo područje a za njega nije kriva, niti ga je ičim inicirala, Republika Srpska. Banac kao istoričar bi trebao da zna ko je jebo Moje Krugove.
