MANDATARENJE I MINISTRACIJA
Mediji u Republici Srpskoj, i medijanti, umislili su važnost veću od stvarne. Kao da su još u komunizmu i kao da su dobili statuts društveno-političkog radnika. Pišu pisma, daju mandatare, imenuju ministre, pucaju kandidate.
Već nedjeljama traje Saga o mandataru i ministrima. Ko turska 1001 Noć. Novinari se uživjeli. Iz krugova bliskih hodnicima i kancelarijama tresu činjenice iz rukava. Kakvi novinari, takvi i oni u hodnicima i kancelarijama. Ministri se uživjeli, televizijske zvijezde. Ostaću. Neću. Voli me. Ne voli me. I kandidati se javili. Sami se kandiduju i još ministarstva biraju. Ima više kandidata nego što smo imali kandidata za poslanike. STJ. Ma šta Sunce Ti Jebem, Sunce im jebem.
Za nekoliko nedjelja se zaboravilo da je pobijedio SNSD. Svi misle da je pobijedila Ministarska partija. Uz sadejstvoa Partije Kandidata za ministre.
Novinari, pak, javni, privatni i plaćeni, i njihovi mediji, od tog svega prave kucanju oko mesare. Od Republike Srpske koja je kao ozbiljna državna zajednica, suverena i samostalna zajednica u državi, konstitutivna zajednica, demokratska zajednica, stigla do zrele proceduralne faze konstituisanja vlasti, prave Zečije Jebalište. Kao ono Karadžićevo, kada je onog sitnog malog ćelavca predložio za mandatara a on čitao Novosti u sedmom redu narodne skupštine i pojma nije imao zašta ga pominje, STJ.
Novinari, javni, privatni i plaćeni, i njihovi mediji, prave sada od Republike Srpske neozbiljnu zajednicu kakvom su je Čavić, Ivanić, Krsmanović, Bakir, Esdepeteve, Sarajevo Komplet, i ostatak, pravili prije izbora i u kampanji. Sada se usrali pa šute.
Savez nezavisnih socijaldemokrata, koji je pobijedio na izborima a ne Ministarsko-kandidatsko-mandatarsko-medijska partija, i Republika Srpska, imaju jasne procedure i institute izbora Vlade Republike Srpske.
One se ne poklapaju sa procedurama javnih i hodničkih kurvi na uglu.
Mediji u Republici Srpskoj, i medijanti, umislili su važnost veću od stvarne. Kao da su još u komunizmu i kao da su dobili statuts društveno-političkog radnika. Pišu pisma, daju mandatare, imenuju ministre, pucaju kandidate.
Već nedjeljama traje Saga o mandataru i ministrima. Ko turska 1001 Noć. Novinari se uživjeli. Iz krugova bliskih hodnicima i kancelarijama tresu činjenice iz rukava. Kakvi novinari, takvi i oni u hodnicima i kancelarijama. Ministri se uživjeli, televizijske zvijezde. Ostaću. Neću. Voli me. Ne voli me. I kandidati se javili. Sami se kandiduju i još ministarstva biraju. Ima više kandidata nego što smo imali kandidata za poslanike. STJ. Ma šta Sunce Ti Jebem, Sunce im jebem.
Za nekoliko nedjelja se zaboravilo da je pobijedio SNSD. Svi misle da je pobijedila Ministarska partija. Uz sadejstvoa Partije Kandidata za ministre.
Novinari, pak, javni, privatni i plaćeni, i njihovi mediji, od tog svega prave kucanju oko mesare. Od Republike Srpske koja je kao ozbiljna državna zajednica, suverena i samostalna zajednica u državi, konstitutivna zajednica, demokratska zajednica, stigla do zrele proceduralne faze konstituisanja vlasti, prave Zečije Jebalište. Kao ono Karadžićevo, kada je onog sitnog malog ćelavca predložio za mandatara a on čitao Novosti u sedmom redu narodne skupštine i pojma nije imao zašta ga pominje, STJ.
Novinari, javni, privatni i plaćeni, i njihovi mediji, prave sada od Republike Srpske neozbiljnu zajednicu kakvom su je Čavić, Ivanić, Krsmanović, Bakir, Esdepeteve, Sarajevo Komplet, i ostatak, pravili prije izbora i u kampanji. Sada se usrali pa šute.
Savez nezavisnih socijaldemokrata, koji je pobijedio na izborima a ne Ministarsko-kandidatsko-mandatarsko-medijska partija, i Republika Srpska, imaju jasne procedure i institute izbora Vlade Republike Srpske.
One se ne poklapaju sa procedurama javnih i hodničkih kurvi na uglu.
