"Bosna i Hercegovina - 15 godina nakon Daytona" bila je tema redovne sesije Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99 na kojoj je kao uvodničar govorio bivši član Predsjedništva BiH Haris Silajdžić.
Daytonski sporazum, prema njegovim riječima, dao je kontinuitet državi BiH, ali se s vremenom pretvara u instrument za njenu podjelu ili čak uništenje države BiH i u zadnje vrijeme intenziviraju se pokušaji napuštanja pravne pozicije u Daytonu i prelaska u politički dogovor o svemu što je Dayton značio za našu zemlju.
"Dakle, moja je pozicija očuvanje Daytona u smislu prvog člana Aneksa IV, što je naš ustav, a to je da država BiH nastavlja svoje pravno postojanje po međunarodnom pravu", naglasio je Silajdžić.
Ustav BiH, prema njegovim riječima, nastao je pod poznatim okolnostima genocida, agresije, etničkog čišćenja... "Dejtonski sporazum je prihvatio i na neki način legalizirao etničko čišćenje, genocid i zločine protiv čovječnosti i ratne zloičine. Međutim, jeste dao kontinuitet državi BiH", kazao je Siladžić.
On je naglasio da je BiH potreban demokratski ustav, više građanski nego etnički, kako bismo mogli usvojiti sve standarde, dobiti europski orjentiran ustav i ići naprijed.
"Međutim, to će očigledno ići teško. Zbog toga sve promjene koje vode gorem stanju kao što je bio 'travanjski paket', što se tiče mene i Stranke za BiH, uvijek ćemo odbiti jer mi trebamo ići prema boljem, a ne prema gorem", istakao je Silajdžić.
Na današnji dan prije 15 godina u američkoj vojnoj bazi u Daytonu potpisan je jedan od kapitalnih i povjesnih dokumenata za sudbinu BiH. Najveći doprinos Daytonskog sporazuma je što je njime zaustavljen rat u BiH, ali je ostavio i neka pitanja koja do danas nisu rješena.( Fena)
STEĆAK ZA DEJTONSKI SPORAZUM
Najveća dobit poslije Dejtonskog sporazuma jeste činjenica da ona trojica što su ga pod Klinotnom potpisali, nisu više među živima.
I što je Silajdžić propao u politici.
Oni što sjede u Krugu Devedesetdevetke trebali bi da počnu da biraju cirkusante. Nakon petnaest godina dovljno su se jedni drugima izlagali pa je došlo vrijeme za otvorene oči i realne poglede.
Dakle, Dejton i Silajdžić.
Svima je poznato kakvu sliku Silajdžić stvara o Bosanskom Raju i Paradajzu, i on i SarajPolitKrug. Oni su nagrađeni za genocid. Oni su silovali naših 200.000 žena a muškaraca i ne zna se broj. Oni su dobili Dejton i Aneks Četiri koji je temelj za raspad. Oni su zli i separatni.
A kako stoje stvari.
Babo Izetbegović, Babo Deklaracija, je žrtvao mir za BiH. Mislim da time nije mislio da pogine da bi BiH bila i Srpska i Hrvatska i Muslimanska, mada je malo nedostajalo.
Dakle, nisu Srbi i Hrvati žrtvovali mir. Oni su formirali Herceg Bosnu i Srpsku Republiku BiH. Koliko su Srbi i Hrvati bili tolerantni, vidi se po upotrebi tog nazivlja koje im ni tada ni danas, naročito, nije milo.
Nisu Srbi počeli rat iz koga su nastali zločini i genocidi. To su sarajevske uspavanke.
Nakon rata, koji je mogao trajati još koju godinu, toliko je budala, pored Alije, bilo u Sarajevu, došlo se do Dejtona, preko raznih sporazuma kao što je Vašingtonski. Ka miru su išle ove činjenice: Herceg Bosna i Republika Srpska. Sa treće strane, muslimanske, nije zabilježeno nešto u obliku takvih državnih zajednica. To što su se oni zvali Republika BiH i Cijeli Tunel, to nije pilo vode. Sarajevo je u građanskim ratovima bilo najobičniji kolaboracionist sa inostranim vazdušnim demokratama, Bombarduj Srbe, majku im jebem, pa to sada želi predstaviti kao Bosanski Patriotizam i Državni Patriotizam.
U međuvremenu, Hrvati su izgubili Herceg Bosnu, malo dali, malo im je uzeli. Izgubili i Samoupravu. Oteli im. Republika Srpska je izgubila dio onoga što je unijela u Naseobinu. Malo dala mnogo joj oteli.
To Ništa, Naseobina koja je u Dejtonu, sa Srbima i Hrvatima, ušlo u Aneks Četiri, i poslije se kao rak limfnih žlijezda proširilo po cijeloj Tvorevini, nije nikakav kontinuitet ni sa čim.
Sarajevo bi trebalo da slavi Dejton. Jedino Sarajevo. Republika Srpska ga slavi iz taktičkih razloga. Jedino je Sarajevo dobilo u Dejtonu. Mi smo izgubili. Ne želim da se Točak Dejtona vraća ali zahtijevam malo poštovanja. Hvala Republici Srpskoj što je ušla u BiH. Hvala Hrvatima što su žrtvovali Herceg Bosnu da bi propali u Federaciji.
Ja, da sam neke druge vjere, mada nisam neki ni ove, i da sam tako dobro prošao u Dejtonu, ja bih se za Dan Dejtona i krstio.
Daytonski sporazum, prema njegovim riječima, dao je kontinuitet državi BiH, ali se s vremenom pretvara u instrument za njenu podjelu ili čak uništenje države BiH i u zadnje vrijeme intenziviraju se pokušaji napuštanja pravne pozicije u Daytonu i prelaska u politički dogovor o svemu što je Dayton značio za našu zemlju.
"Dakle, moja je pozicija očuvanje Daytona u smislu prvog člana Aneksa IV, što je naš ustav, a to je da država BiH nastavlja svoje pravno postojanje po međunarodnom pravu", naglasio je Silajdžić.
Ustav BiH, prema njegovim riječima, nastao je pod poznatim okolnostima genocida, agresije, etničkog čišćenja... "Dejtonski sporazum je prihvatio i na neki način legalizirao etničko čišćenje, genocid i zločine protiv čovječnosti i ratne zloičine. Međutim, jeste dao kontinuitet državi BiH", kazao je Siladžić.
On je naglasio da je BiH potreban demokratski ustav, više građanski nego etnički, kako bismo mogli usvojiti sve standarde, dobiti europski orjentiran ustav i ići naprijed.
"Međutim, to će očigledno ići teško. Zbog toga sve promjene koje vode gorem stanju kao što je bio 'travanjski paket', što se tiče mene i Stranke za BiH, uvijek ćemo odbiti jer mi trebamo ići prema boljem, a ne prema gorem", istakao je Silajdžić.
Na današnji dan prije 15 godina u američkoj vojnoj bazi u Daytonu potpisan je jedan od kapitalnih i povjesnih dokumenata za sudbinu BiH. Najveći doprinos Daytonskog sporazuma je što je njime zaustavljen rat u BiH, ali je ostavio i neka pitanja koja do danas nisu rješena.( Fena)
STEĆAK ZA DEJTONSKI SPORAZUM
Najveća dobit poslije Dejtonskog sporazuma jeste činjenica da ona trojica što su ga pod Klinotnom potpisali, nisu više među živima.
I što je Silajdžić propao u politici.
Oni što sjede u Krugu Devedesetdevetke trebali bi da počnu da biraju cirkusante. Nakon petnaest godina dovljno su se jedni drugima izlagali pa je došlo vrijeme za otvorene oči i realne poglede.
Dakle, Dejton i Silajdžić.
Svima je poznato kakvu sliku Silajdžić stvara o Bosanskom Raju i Paradajzu, i on i SarajPolitKrug. Oni su nagrađeni za genocid. Oni su silovali naših 200.000 žena a muškaraca i ne zna se broj. Oni su dobili Dejton i Aneks Četiri koji je temelj za raspad. Oni su zli i separatni.
A kako stoje stvari.
Babo Izetbegović, Babo Deklaracija, je žrtvao mir za BiH. Mislim da time nije mislio da pogine da bi BiH bila i Srpska i Hrvatska i Muslimanska, mada je malo nedostajalo.
Dakle, nisu Srbi i Hrvati žrtvovali mir. Oni su formirali Herceg Bosnu i Srpsku Republiku BiH. Koliko su Srbi i Hrvati bili tolerantni, vidi se po upotrebi tog nazivlja koje im ni tada ni danas, naročito, nije milo.
Nisu Srbi počeli rat iz koga su nastali zločini i genocidi. To su sarajevske uspavanke.
Nakon rata, koji je mogao trajati još koju godinu, toliko je budala, pored Alije, bilo u Sarajevu, došlo se do Dejtona, preko raznih sporazuma kao što je Vašingtonski. Ka miru su išle ove činjenice: Herceg Bosna i Republika Srpska. Sa treće strane, muslimanske, nije zabilježeno nešto u obliku takvih državnih zajednica. To što su se oni zvali Republika BiH i Cijeli Tunel, to nije pilo vode. Sarajevo je u građanskim ratovima bilo najobičniji kolaboracionist sa inostranim vazdušnim demokratama, Bombarduj Srbe, majku im jebem, pa to sada želi predstaviti kao Bosanski Patriotizam i Državni Patriotizam.
U međuvremenu, Hrvati su izgubili Herceg Bosnu, malo dali, malo im je uzeli. Izgubili i Samoupravu. Oteli im. Republika Srpska je izgubila dio onoga što je unijela u Naseobinu. Malo dala mnogo joj oteli.
To Ništa, Naseobina koja je u Dejtonu, sa Srbima i Hrvatima, ušlo u Aneks Četiri, i poslije se kao rak limfnih žlijezda proširilo po cijeloj Tvorevini, nije nikakav kontinuitet ni sa čim.
Sarajevo bi trebalo da slavi Dejton. Jedino Sarajevo. Republika Srpska ga slavi iz taktičkih razloga. Jedino je Sarajevo dobilo u Dejtonu. Mi smo izgubili. Ne želim da se Točak Dejtona vraća ali zahtijevam malo poštovanja. Hvala Republici Srpskoj što je ušla u BiH. Hvala Hrvatima što su žrtvovali Herceg Bosnu da bi propali u Federaciji.
Ja, da sam neke druge vjere, mada nisam neki ni ove, i da sam tako dobro prošao u Dejtonu, ja bih se za Dan Dejtona i krstio.
