NOVI TAPECIRUNG NA OTOMANSKU SEĆIJU
Moj omiljeni pohodnik Starim stazama Otomanske Stabilnosti, ministar Turske za spoljne poslove, Ahmet Davutoglu, izjavio je, a možda i naredio, prema ilahiji Sulejmana Tihića, da treba formirati svebošnjački savez Socijaldemokratske partije i Stranke demokratske akcije. Kako na entitetskom tako i na sarajevskom niovu.
Klasika je: KKK se jedan ministar ima miješati u koalicije, kombinacije i kolaboracije za vlast. Mada KKK znači Koji Krasni K...
Ali čvrsta stvar sa ulogom Turske u Naseobini, a i šire, zaslužuje analitiku.
2006. godine smrzli su se pregovori o ulasku Turske u EU. Turska je trebala da riješi Kiparski problem, Kurdski problem, Ljudska prava problem, Problem Pravoslavnih. A nije imala želju.
Od tada, datumski, počinje nova faza Turske i njenog odnosa prema susjedima. Promoviše se politika nultog problema sa susjedima i još čvršće se okreće Americi. Uticaj Turske na okolinu se širi a Erdogan, premijer, izjavljuje da je Turska privržena evropskim integracijama ali ne želi da se ponaša kao bespomoćni prosjak. Krajem septembra 2009. Erdogan je rekao: Turska će se u budućnosti odreći ideje članstva u EU i izabrati put koji slijedi Norveška.
Kolikogod je Turskoj važan uticaj na području Iraka i Irana, još joj je važniji uticaj i položaj na području Balkana, u Bosni. Bosna je, kako je oni i svi drugi idioti uništenja hrišćanstva zovu, prva i najviša stepenica za Evropu.
Dakle, Turska je stigla na Balkan. Sticajem okolnosti, u trenutku kada se Amerika samozadovoljila Kosovom a Evropa izgubila elan, koji nikad nije ni imala, u rješavanju zaostalog međunacionalnog konflikta u BiH.
Ali, kakva je Turska stigla.
Kurdi zauzimaju 31% teritorije Turske. Ima ih između 17 i 25 miliona. Precizniji su podaci bili u Otomanskoj carevini. Zna li neko koja prava imaju toliki milioni Kurda. Ne zna niko jer i nemaju prava.
U Decembru 2003. u Turskoj je, na jedvite jade, na pritisak EU, donešen zakon kojim je omogućeno djelimično obrazovanje na maternjem jeziku za manjine. Ali, svako od njih mora najprije da završi osnovnu školu na turskom jeziku pa da onda počne obrazovanje na jeziku svoje mame. Škole na manjinskom jeziku su privatne. To nije stvar države.
Turska se prema manjima na drugim mjestima odnosi posve drukčije. Muslimani u Srbiji se u intelektualnoj literaturi Turske nazivaju Južno-srpski Turci.
Takva Turska je stigla u Zapadno-balkansku Tursku. U Bosnu.
Prije politike Nula problema sa susjedima lebdjela je politika Panturkizma, kao odgovor na Panslavizam koji se revitalizovao poslije sloma SSSR-a. To, kao i sabijanje vojske pod plašt vjerske prednosti nad sekularizmom, najbolji su temelji Nove otomanske stabilnosti koju, navodno, emotivno a suštinski sabljativno, promoviše Davutoglu.
Sad čvrsta stvar sa ulogom Turske u Bosni postaje jasnija. I Turskoj treba jedna adresa. Nije zapad ništa pametniji. Unitarizovanom i centralizovanom zemljom se lako upravlja. Ne treba ti mnogo poštara. Samo jedan katul-ferman treba uručiti, kad se steknu uslovi i prilike.
Stoga je Davutoglu insistirao da se objedine SDP i SDA. Pa čak i da je Sulejman Tihić pola slagao, odnosno dodao.
Klasika bi rekla: Pa zar nacionalistička konzervativna SDA sa petokrakašima i progoniteljima Babe Alije. Pa zar Informbiroovci i komunjare, ljevičari sa nacionalistima pa makar se oni turali u narodnjake?
Ali to je površina i nije čudo. SDP je temeljna, fundamentalna, muslimanska stranka. Ostali politikoidi promovišu se bošnjačkim strankama a to je novotarija i pi-ar. Onako kako je Alija zamišljao Bosnu, najbolje je vidi SDP. Jer SDP je već pokazao da zna da vlada drugim narodima, da janjičari druge narode i da ih otomanski ponižava i dužem periodu i u širem prostoru. SDA vidi šansu opstanka sa SDP jer su svi drugi bez ideje i vođstva a i sam Suljo se utuljio pa mu je Bakir preuzeo frontmensvo i liderstvo. Dok SDP hoće da vlada Bosnom, Hrvatima i Srbima rajom, dotle SDA hoće da se održi u sedlu i drži komorskih kola sa snabdijevanjem.
Turska, pak, Davutoglu, nema milosti. Haris je dobio Svilen gajtan. Okrećemo se drugima. I nema gadljivosti. A ima pragmatičnosti. Jedini pravi Centralni i Unitarni Musliman u BiH je Zlatko Lagumdžija. Sve ostalo su mudroseri, aprilci, prudaši, saboraši. Lagumdžija ima otomansku crtu beskrupuloznosti, fatihoidnosti i sulejman-veličanstvenosti koja je potrebna za upravljanje pod brigom Turske i za korist Turske.
Vidjeli smo kako će se u narednom periodu ponašati Turska u Naseobini.
Ostaje da vidimo, mada je nešto natuknuto ovih dana u Banjaluci i Mostaru, kako će se ponašati Hrišćanske Zemelje Naseobine.
Ako mogu da se bliže dva sarajevska prsta, mogu i dva hrišćanska krsta.
Moj omiljeni pohodnik Starim stazama Otomanske Stabilnosti, ministar Turske za spoljne poslove, Ahmet Davutoglu, izjavio je, a možda i naredio, prema ilahiji Sulejmana Tihića, da treba formirati svebošnjački savez Socijaldemokratske partije i Stranke demokratske akcije. Kako na entitetskom tako i na sarajevskom niovu.
Klasika je: KKK se jedan ministar ima miješati u koalicije, kombinacije i kolaboracije za vlast. Mada KKK znači Koji Krasni K...
Ali čvrsta stvar sa ulogom Turske u Naseobini, a i šire, zaslužuje analitiku.
2006. godine smrzli su se pregovori o ulasku Turske u EU. Turska je trebala da riješi Kiparski problem, Kurdski problem, Ljudska prava problem, Problem Pravoslavnih. A nije imala želju.
Od tada, datumski, počinje nova faza Turske i njenog odnosa prema susjedima. Promoviše se politika nultog problema sa susjedima i još čvršće se okreće Americi. Uticaj Turske na okolinu se širi a Erdogan, premijer, izjavljuje da je Turska privržena evropskim integracijama ali ne želi da se ponaša kao bespomoćni prosjak. Krajem septembra 2009. Erdogan je rekao: Turska će se u budućnosti odreći ideje članstva u EU i izabrati put koji slijedi Norveška.
Kolikogod je Turskoj važan uticaj na području Iraka i Irana, još joj je važniji uticaj i položaj na području Balkana, u Bosni. Bosna je, kako je oni i svi drugi idioti uništenja hrišćanstva zovu, prva i najviša stepenica za Evropu.
Dakle, Turska je stigla na Balkan. Sticajem okolnosti, u trenutku kada se Amerika samozadovoljila Kosovom a Evropa izgubila elan, koji nikad nije ni imala, u rješavanju zaostalog međunacionalnog konflikta u BiH.
Ali, kakva je Turska stigla.
Kurdi zauzimaju 31% teritorije Turske. Ima ih između 17 i 25 miliona. Precizniji su podaci bili u Otomanskoj carevini. Zna li neko koja prava imaju toliki milioni Kurda. Ne zna niko jer i nemaju prava.
U Decembru 2003. u Turskoj je, na jedvite jade, na pritisak EU, donešen zakon kojim je omogućeno djelimično obrazovanje na maternjem jeziku za manjine. Ali, svako od njih mora najprije da završi osnovnu školu na turskom jeziku pa da onda počne obrazovanje na jeziku svoje mame. Škole na manjinskom jeziku su privatne. To nije stvar države.
Turska se prema manjima na drugim mjestima odnosi posve drukčije. Muslimani u Srbiji se u intelektualnoj literaturi Turske nazivaju Južno-srpski Turci.
Takva Turska je stigla u Zapadno-balkansku Tursku. U Bosnu.
Prije politike Nula problema sa susjedima lebdjela je politika Panturkizma, kao odgovor na Panslavizam koji se revitalizovao poslije sloma SSSR-a. To, kao i sabijanje vojske pod plašt vjerske prednosti nad sekularizmom, najbolji su temelji Nove otomanske stabilnosti koju, navodno, emotivno a suštinski sabljativno, promoviše Davutoglu.
Sad čvrsta stvar sa ulogom Turske u Bosni postaje jasnija. I Turskoj treba jedna adresa. Nije zapad ništa pametniji. Unitarizovanom i centralizovanom zemljom se lako upravlja. Ne treba ti mnogo poštara. Samo jedan katul-ferman treba uručiti, kad se steknu uslovi i prilike.
Stoga je Davutoglu insistirao da se objedine SDP i SDA. Pa čak i da je Sulejman Tihić pola slagao, odnosno dodao.
Klasika bi rekla: Pa zar nacionalistička konzervativna SDA sa petokrakašima i progoniteljima Babe Alije. Pa zar Informbiroovci i komunjare, ljevičari sa nacionalistima pa makar se oni turali u narodnjake?
Ali to je površina i nije čudo. SDP je temeljna, fundamentalna, muslimanska stranka. Ostali politikoidi promovišu se bošnjačkim strankama a to je novotarija i pi-ar. Onako kako je Alija zamišljao Bosnu, najbolje je vidi SDP. Jer SDP je već pokazao da zna da vlada drugim narodima, da janjičari druge narode i da ih otomanski ponižava i dužem periodu i u širem prostoru. SDA vidi šansu opstanka sa SDP jer su svi drugi bez ideje i vođstva a i sam Suljo se utuljio pa mu je Bakir preuzeo frontmensvo i liderstvo. Dok SDP hoće da vlada Bosnom, Hrvatima i Srbima rajom, dotle SDA hoće da se održi u sedlu i drži komorskih kola sa snabdijevanjem.
Turska, pak, Davutoglu, nema milosti. Haris je dobio Svilen gajtan. Okrećemo se drugima. I nema gadljivosti. A ima pragmatičnosti. Jedini pravi Centralni i Unitarni Musliman u BiH je Zlatko Lagumdžija. Sve ostalo su mudroseri, aprilci, prudaši, saboraši. Lagumdžija ima otomansku crtu beskrupuloznosti, fatihoidnosti i sulejman-veličanstvenosti koja je potrebna za upravljanje pod brigom Turske i za korist Turske.
Vidjeli smo kako će se u narednom periodu ponašati Turska u Naseobini.
Ostaje da vidimo, mada je nešto natuknuto ovih dana u Banjaluci i Mostaru, kako će se ponašati Hrišćanske Zemelje Naseobine.
Ako mogu da se bliže dva sarajevska prsta, mogu i dva hrišćanska krsta.
