ZEMLJA TAJNIH AMBASADA
BiH je usrana zemlja.
To je najčistije što mogu da kažem o BiH.
Diljem Republike Srpske već mjesecima traje prljava predizborna kampanja u kojoj su na sceni bili Kontejneri, opoziciona lažijada o svakovrsnom kriminalu, nužničke šolje i slogani tipa: S malo vode Mile ode.
To mi ne govori ništa o poštenju, korektnosti, istini, snazi opozcije.
To mi govori o nužničkom ropstvu u koje je zapala jedna plejada srpskih krajputaša, bunjištaraca, otpadaka, kojih ima u svakom društvu, da se razumijemo.
Nužničko ropstvo znači da su oni u Velikim Govnima.
Sa tom plejadom Robova u Govnima pakt slapaju opozicionari. Ivanić, Tadić, Krsmanović, Bajić, Mihajlica. Neki su i sami dio Ropstva.
Jučer je ta fekalna regimenta, plaćenička vojska anonimnih aktivista ispod stihova Oj pjesniče s grguravom kosom... u nekim banjalučkim naseljima, Rakovačke Bare, Lazarevo, Drakulić, sve plakate Esenesdea prelijepila naljepnicama o Malo vode. Toga dana je bila zakazana tribina Esenesdea u Lazarevu, kod stadiona Omladinca, i svi ljudi iz tih naselja su otišli na tu tribinu. Njih skoro pet hiljada. Toliko su pomogle naljepnice Govnave Vojske koje su aktivisti i mladi poskidali jer im je bilo neprijatno da se kreću ulicom koja se kiti takvom primitivnošću. I bilo im je žao da neko skrnavi njihov rad i trud. U istraživanjima javnog mnijenja ogroman broj mladih, i inače, podržava Esenesde.
Sve te i druge fekalne aktivnosti u BiH, od Bakira pa do naljepnica, finansiraju inostrani tajni izvori. Prljavim novcem. Novcem iz ruke u ruku. Za te naljepnice neko je morao dobiti pare u Banjaluci, pored troška štampe, da bi ih lijepio na svaki plakat, što je trud koji se graniči sa vjerskom devijacijom.
Za sve te pare moraju znati i odnosne ambasade. To mora biti u njihovim tajnim izvještajima i u njihovim tajnim programima za kraći i duži period.
Septičke naljepnice u banjalučkim Rakovačkim Barama govore, nepobitno, da je BiH postala zemlja tajnih ambasada. Ona je, i stvarno, usrana.
To je samo korak do žutih, narandžastih, ljubičastih, revolucija u kojima se svrgava vlast i postavlja poslušnička.
Stoga što prije treba bježati od zemlje tajnih ambasada i anonimnih usranih naljepnica.
Pored iskonske mržnje koja je utkana u gene BiH, ona sada postaje i zemlja smrada.
BiH je usrana zemlja.
To je najčistije što mogu da kažem o BiH.
Diljem Republike Srpske već mjesecima traje prljava predizborna kampanja u kojoj su na sceni bili Kontejneri, opoziciona lažijada o svakovrsnom kriminalu, nužničke šolje i slogani tipa: S malo vode Mile ode.
To mi ne govori ništa o poštenju, korektnosti, istini, snazi opozcije.
To mi govori o nužničkom ropstvu u koje je zapala jedna plejada srpskih krajputaša, bunjištaraca, otpadaka, kojih ima u svakom društvu, da se razumijemo.
Nužničko ropstvo znači da su oni u Velikim Govnima.
Sa tom plejadom Robova u Govnima pakt slapaju opozicionari. Ivanić, Tadić, Krsmanović, Bajić, Mihajlica. Neki su i sami dio Ropstva.
Jučer je ta fekalna regimenta, plaćenička vojska anonimnih aktivista ispod stihova Oj pjesniče s grguravom kosom... u nekim banjalučkim naseljima, Rakovačke Bare, Lazarevo, Drakulić, sve plakate Esenesdea prelijepila naljepnicama o Malo vode. Toga dana je bila zakazana tribina Esenesdea u Lazarevu, kod stadiona Omladinca, i svi ljudi iz tih naselja su otišli na tu tribinu. Njih skoro pet hiljada. Toliko su pomogle naljepnice Govnave Vojske koje su aktivisti i mladi poskidali jer im je bilo neprijatno da se kreću ulicom koja se kiti takvom primitivnošću. I bilo im je žao da neko skrnavi njihov rad i trud. U istraživanjima javnog mnijenja ogroman broj mladih, i inače, podržava Esenesde.
Sve te i druge fekalne aktivnosti u BiH, od Bakira pa do naljepnica, finansiraju inostrani tajni izvori. Prljavim novcem. Novcem iz ruke u ruku. Za te naljepnice neko je morao dobiti pare u Banjaluci, pored troška štampe, da bi ih lijepio na svaki plakat, što je trud koji se graniči sa vjerskom devijacijom.
Za sve te pare moraju znati i odnosne ambasade. To mora biti u njihovim tajnim izvještajima i u njihovim tajnim programima za kraći i duži period.
Septičke naljepnice u banjalučkim Rakovačkim Barama govore, nepobitno, da je BiH postala zemlja tajnih ambasada. Ona je, i stvarno, usrana.
To je samo korak do žutih, narandžastih, ljubičastih, revolucija u kojima se svrgava vlast i postavlja poslušnička.
Stoga što prije treba bježati od zemlje tajnih ambasada i anonimnih usranih naljepnica.
Pored iskonske mržnje koja je utkana u gene BiH, ona sada postaje i zemlja smrada.
