DRŽAVA CERIĆ
Država koja ima ovakvog Cerića, ne treba da brine za svoju budućnost.
Možda su čak bošnjački politički lideri dobili instrukciju da u kampanji, i neposredno prije nje, ne govore o Republici Srpskoj i njenom ukidanju. Tako bi, vjerovatno im je natuknuto, samo izazvali one agresivne Dodikove jurišnike da krenu u novo osvajanje ionako ogromnog broja glasova. Šutite kao zaliveni, neka im protivnici laju o kriminalu pa da barem malo padnu a onda ćemo, poslije izbora, pritisnuti gas ustavnih promjena, gas evropskih integracija, gas funkcionalne države.
Mada, možda i nisu. Možda samo više nemaju šta da kažu. Harisu je ostalo, poslije 100% BiH, samo da bilbordira 100% Turska. Sulejman Tihić je sa sintagme Svaki dan ukidam Republiku Srpsku, prešao na egzistencijalističniji proces Svaki dan ukidam Bakira. Zlatoper Lagumdžanamo projektuje Državu za čovjeka koja se neznatno razlikuje od Države sunca. Fahro je praktičan čovjek da bi se bavio maglama nad plitkom Miljackom.
Ali, zato reis Cerić ima suptilniju tehnologiju od nekih peksijana.
Mi smo preživjeli genocid. Mi sada jesmo i mi ćemo biti, ako Bog da, nacija i država. Ali kojom brzinom? Ovo sada je presporo i smušeno. Umorni smo od te priče da smo u zastoju zato što se ne mogu političari dogovoriti, zato što ovi drugi ne daju. Zato treba da se nađu ljudi koji hoće, umiju i mogu. ...ako ne daju uradi sve da ih urazumiš ili ih nemoj uopće pitati ako je stvar od općeg dobra.
A onda je Cerić, u sklopu ubiranja visibabe i kaćuna u Bugojnu, srao i o nespojivim stvarima. Racionalno jednoumlje, izgleda, želi inkviziciju. Na sreću, to je suprotno duhu islamskog pluralizma ali i uopće religijskog pluralizma koji islam takao snažno podržava.
To je bilo u podužem pledoajeu u kome Cerić bježi od Terora u Bugojnu ko đavo od krsta i gloga.
Ali, meni je zanimljiva država i nacija. I Ovi drugi. Tihić ih označava kao Oni iz RS.
Najprije, Cerić je projektovao ubrzano stvaranje nacije. I države te nacije. Država i nacija treba jedna drugu da hrane i da, kao spomoću galofaka i plazma keksa, rastu i dobijaju na težini. To je zasad presporo. Sporohodno stvaranje nacije se danas ne može tolerisati. Mora se povećati broj obrtaja.
I potrebno je naći one koji mogu. Ako Ovi ne daju, neka idu a neka ne nose ništa. I ne treba ih ni pitati ako je to stvar općeg dobra. To općeg ne uključuje Hrvate koji se stalno nešto kurče oko federalne jednakopravnosti.
Politička tehnologija u kojoj ne pitaš Ove druge ako je u pitanju opće dobro, to jest većina, jeste najobičnija diktatura većinskog NND, Naroda Nacije Države.
Stvaranje nacije i države su dva odvojena procesa.
Nacija se ne stvara voljom nekog muderiza niti nacija ima mudet. Rok. Inače bi Cerić lako riješio problem. Imenovao bi mudira procesa stvaranja nacije. Stvaranje nacije je istorijski proces čija faza je prošla. Ko se onacio, onacio se. Oni koji su u centrifugama istorije poispadali iz tog procesa uzdajući se petsto ili više godina u tuđu dubinu, zakasnili su i na voz i na peron.
A stvaranajem države, koju treba oformiti preko krvi Ovih drugih, ili tako što će im se u blagoj islamskoj pluralističkoj varijanti, vidjeti leđa, ne može se nadomjestiti nacija, niti ubrzati njeno stvaranje.
Kada se, dakle, sve to razabere, ostaje na čistini Cerićev posni teritorijalizam, teritorijalni eksluzivitet i rasni sterilitet.
Cerić je rodonačelnik islamske teorije krvoločne zaštite teritorije kao majke države i nacije. Oni koji su nekada osvajali i sjekli, izrodili su one koji bi sada, na tom istom osvojištu, krčili i protjerivali. Od nekadašnje stare dobre okupacije, došli smo do vjerske i nacionalne čistionice.
Koliko vidim, Cerićeva poruka nije upućena samo Ovim drugim nego i liderima bošnjačkih stranaka. Ili će Hari, Sule, Zlaja i Fahro u sedla i za sablje, ili će doći oni koji umiju i mogu. Za opće dobro nacije i države.
Država koja ima ovakvog Cerića, ne treba da brine za svoju budućnost.
Možda su čak bošnjački politički lideri dobili instrukciju da u kampanji, i neposredno prije nje, ne govore o Republici Srpskoj i njenom ukidanju. Tako bi, vjerovatno im je natuknuto, samo izazvali one agresivne Dodikove jurišnike da krenu u novo osvajanje ionako ogromnog broja glasova. Šutite kao zaliveni, neka im protivnici laju o kriminalu pa da barem malo padnu a onda ćemo, poslije izbora, pritisnuti gas ustavnih promjena, gas evropskih integracija, gas funkcionalne države.
Mada, možda i nisu. Možda samo više nemaju šta da kažu. Harisu je ostalo, poslije 100% BiH, samo da bilbordira 100% Turska. Sulejman Tihić je sa sintagme Svaki dan ukidam Republiku Srpsku, prešao na egzistencijalističniji proces Svaki dan ukidam Bakira. Zlatoper Lagumdžanamo projektuje Državu za čovjeka koja se neznatno razlikuje od Države sunca. Fahro je praktičan čovjek da bi se bavio maglama nad plitkom Miljackom.
Ali, zato reis Cerić ima suptilniju tehnologiju od nekih peksijana.
Mi smo preživjeli genocid. Mi sada jesmo i mi ćemo biti, ako Bog da, nacija i država. Ali kojom brzinom? Ovo sada je presporo i smušeno. Umorni smo od te priče da smo u zastoju zato što se ne mogu političari dogovoriti, zato što ovi drugi ne daju. Zato treba da se nađu ljudi koji hoće, umiju i mogu. ...ako ne daju uradi sve da ih urazumiš ili ih nemoj uopće pitati ako je stvar od općeg dobra.
A onda je Cerić, u sklopu ubiranja visibabe i kaćuna u Bugojnu, srao i o nespojivim stvarima. Racionalno jednoumlje, izgleda, želi inkviziciju. Na sreću, to je suprotno duhu islamskog pluralizma ali i uopće religijskog pluralizma koji islam takao snažno podržava.
To je bilo u podužem pledoajeu u kome Cerić bježi od Terora u Bugojnu ko đavo od krsta i gloga.
Ali, meni je zanimljiva država i nacija. I Ovi drugi. Tihić ih označava kao Oni iz RS.
Najprije, Cerić je projektovao ubrzano stvaranje nacije. I države te nacije. Država i nacija treba jedna drugu da hrane i da, kao spomoću galofaka i plazma keksa, rastu i dobijaju na težini. To je zasad presporo. Sporohodno stvaranje nacije se danas ne može tolerisati. Mora se povećati broj obrtaja.
I potrebno je naći one koji mogu. Ako Ovi ne daju, neka idu a neka ne nose ništa. I ne treba ih ni pitati ako je to stvar općeg dobra. To općeg ne uključuje Hrvate koji se stalno nešto kurče oko federalne jednakopravnosti.
Politička tehnologija u kojoj ne pitaš Ove druge ako je u pitanju opće dobro, to jest većina, jeste najobičnija diktatura većinskog NND, Naroda Nacije Države.
Stvaranje nacije i države su dva odvojena procesa.
Nacija se ne stvara voljom nekog muderiza niti nacija ima mudet. Rok. Inače bi Cerić lako riješio problem. Imenovao bi mudira procesa stvaranja nacije. Stvaranje nacije je istorijski proces čija faza je prošla. Ko se onacio, onacio se. Oni koji su u centrifugama istorije poispadali iz tog procesa uzdajući se petsto ili više godina u tuđu dubinu, zakasnili su i na voz i na peron.
A stvaranajem države, koju treba oformiti preko krvi Ovih drugih, ili tako što će im se u blagoj islamskoj pluralističkoj varijanti, vidjeti leđa, ne može se nadomjestiti nacija, niti ubrzati njeno stvaranje.
Kada se, dakle, sve to razabere, ostaje na čistini Cerićev posni teritorijalizam, teritorijalni eksluzivitet i rasni sterilitet.
Cerić je rodonačelnik islamske teorije krvoločne zaštite teritorije kao majke države i nacije. Oni koji su nekada osvajali i sjekli, izrodili su one koji bi sada, na tom istom osvojištu, krčili i protjerivali. Od nekadašnje stare dobre okupacije, došli smo do vjerske i nacionalne čistionice.
Koliko vidim, Cerićeva poruka nije upućena samo Ovim drugim nego i liderima bošnjačkih stranaka. Ili će Hari, Sule, Zlaja i Fahro u sedla i za sablje, ili će doći oni koji umiju i mogu. Za opće dobro nacije i države.
