KAO KATALONIJA
Bosna i Hercegovina je u mnogo težoj situciji nego Španija. Iako Republika Srpska nema fudbalsku reprezentaciju.
Sličnosti su frapantne i dijametralne.
I tamo ustavni sud pravi državu na silu kao što je i u BiH ustavno-strani sud pravio konstitutivnost na cijeloj teritoroiji BiH i u poljskim nužnicima. Pardon, zbog Poljske, u nužnicima u polju. Nekidan je, španski, ukinuo četiri člana ustavnog statuta Katalonije koji je donijet prije četiri godine. Više od milion Katalonaca je izašlo na proteste sa žuto crvenim zastavama. Baš tada su stigli osvajači svjetskog prvenstva u fudbalu. Španci. Koji sebe zovu Katalonci. U reprezentaciji većina je Katalonaca. Ustavni sud hoće da kaže da nema katalonske nacije i da su svi Španci. Nije dovoljna većina. Pujol je pred publiku za doček iznio katalonsku zastvu a borio se za Španiju. Srbi u BiH ne igraju za reprezentaciju BiH. Znaju, da kada bi, kao BiH, osvojili neko prvenstvo, makar Prvenstvo Rejona Pofalići, i ogrnuli se zastavom Republike Srpske, da bi Silajdžić i Tajip Recept Erdogan u srednjevjekovnim zveckajućim oklopima istrčali iza ugla i napali neustavne Srbe Katalonce kopljima i ostalim priručnim MTS.
Ima još sličnosti. Ovo nije Španija, kliču Katalonci. Ovo nije Republika Srpska, tuku o kaldrmu Baščaršijci. Republika Šumska, cvile suzopizde i poneka beha pišulja, kao što je građanka Tanja Alavuk.
I vrijeme radi za Kataloniju i za Republiku Srpsku. Jer Španija je u toj EU pa nešto ne vidim da Pak, Ren, Kacin i Ešton imaju uspjeha u stvaranju funkcionalne države i nefunkcionalne Katalonije. Neće ni ovdje, u BiH.
Vrijeme radi za autonomije a ne za unitarije, govorio sam.
A i Haris i Sarajevo. I Recept Erdogan. Stvaranjem sistematske mržnje prema Srbima i Republici Srpske, koja je kipjela iz onih sto hiljada posjetilaca Srebrenice, samo kao jedan mali primjer, oni su definitivno krenuli u podjelu BiH.
Treba biti pametan i pribran, u skladu sa vremenom.
A to znači: Držati se Dejtona.
Sve se može promijeniti. I da Hag oslobodi Karadžića, pošto ga je Esdees odlikovala. I da Svi Srbi klanjaju Genocid. I da Mihajlica smanji zapreminu glave a, napunivši je, poveća njenu težinu. I da kiša ide uz ljestve. Ali se Dejton ne može promijeniti. Osim pred početak Trećeg svjetskog rata kada bi zemlje potpisnice bile na različitim stranama.
A jednog dana osvanuće Katalonija i ovdje.
Ovo nije Bosna i Hercegovina.
Bosna i Hercegovina je u mnogo težoj situciji nego Španija. Iako Republika Srpska nema fudbalsku reprezentaciju.
Sličnosti su frapantne i dijametralne.
I tamo ustavni sud pravi državu na silu kao što je i u BiH ustavno-strani sud pravio konstitutivnost na cijeloj teritoroiji BiH i u poljskim nužnicima. Pardon, zbog Poljske, u nužnicima u polju. Nekidan je, španski, ukinuo četiri člana ustavnog statuta Katalonije koji je donijet prije četiri godine. Više od milion Katalonaca je izašlo na proteste sa žuto crvenim zastavama. Baš tada su stigli osvajači svjetskog prvenstva u fudbalu. Španci. Koji sebe zovu Katalonci. U reprezentaciji većina je Katalonaca. Ustavni sud hoće da kaže da nema katalonske nacije i da su svi Španci. Nije dovoljna većina. Pujol je pred publiku za doček iznio katalonsku zastvu a borio se za Španiju. Srbi u BiH ne igraju za reprezentaciju BiH. Znaju, da kada bi, kao BiH, osvojili neko prvenstvo, makar Prvenstvo Rejona Pofalići, i ogrnuli se zastavom Republike Srpske, da bi Silajdžić i Tajip Recept Erdogan u srednjevjekovnim zveckajućim oklopima istrčali iza ugla i napali neustavne Srbe Katalonce kopljima i ostalim priručnim MTS.
Ima još sličnosti. Ovo nije Španija, kliču Katalonci. Ovo nije Republika Srpska, tuku o kaldrmu Baščaršijci. Republika Šumska, cvile suzopizde i poneka beha pišulja, kao što je građanka Tanja Alavuk.
I vrijeme radi za Kataloniju i za Republiku Srpsku. Jer Španija je u toj EU pa nešto ne vidim da Pak, Ren, Kacin i Ešton imaju uspjeha u stvaranju funkcionalne države i nefunkcionalne Katalonije. Neće ni ovdje, u BiH.
Vrijeme radi za autonomije a ne za unitarije, govorio sam.
A i Haris i Sarajevo. I Recept Erdogan. Stvaranjem sistematske mržnje prema Srbima i Republici Srpske, koja je kipjela iz onih sto hiljada posjetilaca Srebrenice, samo kao jedan mali primjer, oni su definitivno krenuli u podjelu BiH.
Treba biti pametan i pribran, u skladu sa vremenom.
A to znači: Držati se Dejtona.
Sve se može promijeniti. I da Hag oslobodi Karadžića, pošto ga je Esdees odlikovala. I da Svi Srbi klanjaju Genocid. I da Mihajlica smanji zapreminu glave a, napunivši je, poveća njenu težinu. I da kiša ide uz ljestve. Ali se Dejton ne može promijeniti. Osim pred početak Trećeg svjetskog rata kada bi zemlje potpisnice bile na različitim stranama.
A jednog dana osvanuće Katalonija i ovdje.
Ovo nije Bosna i Hercegovina.
Нема коментара:
Постави коментар