SRBIJA PRIZNALA SREBRENICU, JOŠ KOSOVO
Srbija je, za svoju veličinu na Balkanu, postupila nesrazmjerno naivno.
Usvajanjem deklaracije o osudi zločina u Srebrenici 95., nad muslimanskim stanovništvom, a Srebrenica je u Republici Srpskoj koja je u Bosni i Hercegovini, neprimjereno se miješa u stvari izvan svoje teritorije.
Srebreničarenje u skupštini Srbije, loša je trgovina jer je uloženo mnogo više vrijednosti od robe koja je kupljena.
Dabome da Tadić, predsjednik Srbije, nije slučajno lansirao ideju o deklaraciji niti je vladajuća koalicija slučajno odmah prionula na posao pa ispisala tekst koji je skupština pošto-poto i brže-bolje, izglasala. Štagod je Tadiću obećano, obećano je bez pokrića. A i da je sa pokrićem, nevrijedno je bremena koje deklaracija o Srebrenici tovari na leđa Srbije i srpskog naroda, u BiH, naročito.
Sud je presudio da Srbija nije kriva ali nije učinila ništa da spriječi zločin u Srebrenici. Po toj osnovi kriv je i Island. I Grčka, samo što je stigla da bankrotira prije osude. Ovom deklaracijom Srbija sebe proglašava krivom. Zašto bi, inače, osuđivala tuđe zločine.
Srbija se nikada nije razumjela u poslove Srba u BiH. Da li da im pominjem Miloševićevu upotrebu Srba, i Ovdje, bez zaštite, sankcije na Drini, pljačku deviza novoštampanim dinarima... Ne razumije se ni sad.
Srbija se neovlašteno miješa u poslove Srba Ovdje iako nije u stanju da riješi svoje kućne probleme, pa im mi moramo predlagati podjelu Kosova kojeg nikad neće priznati.
Ovom deklaracijom Srbija tovari na leđa Republike Srpske, i Srbe Ovdje, kolektivnu i institucionalnu krivicu. Nigdje nije ustanovljeno da su institucije odlučivale o zločinu. Ali onaj muljavi Mašović je već izjavio da je Srbija priznala da su genocid u Srebrenici počinile vlasti Republike Srpske a ne pojedinci.
Sada predstoji decenija, i više, sve do raspada BiH, a poslije me ne zanima, mahanje genocidnom zastavom nad svakim Srbinom kao i nad cijelom Republikom Srpskom.
Drugi zločini, drugih i nad drugima, u BiH, više nisu važni. Sada će se pored parola: Republika Srpska, genocidna tvorevina, Republika Srpska, separatistički entitet, Republika Srpska, Miloševićevo djelo, neprestano ispostavljati zahtjev da institucije Republike Srpske donesu istu ili goru deklaraciju o Srebrenici, da svaki Srbin hoda sa žutom trakom i tekstom: Ja, genocid, da djeca koja polaze u osnovnu školu odmah priznaju da su genocidni... Uključiće se i dijelovi međunarodne zajednice, po potrebi.
Tako se dijeli Bosna i Hercegovina. Jedni će uživati o genocidnoj košulji navučenoj na Srbe i Republiku Srpsku. Drugi će uživati što su obilježeni kao zločinci i genocidaši. A svi zajedno će uživati u sretnoj, bratstvenoj i usranoj državi.
Srbija je, za svoju veličinu na Balkanu, postupila nesrazmjerno naivno.
Usvajanjem deklaracije o osudi zločina u Srebrenici 95., nad muslimanskim stanovništvom, a Srebrenica je u Republici Srpskoj koja je u Bosni i Hercegovini, neprimjereno se miješa u stvari izvan svoje teritorije.
Srebreničarenje u skupštini Srbije, loša je trgovina jer je uloženo mnogo više vrijednosti od robe koja je kupljena.
Dabome da Tadić, predsjednik Srbije, nije slučajno lansirao ideju o deklaraciji niti je vladajuća koalicija slučajno odmah prionula na posao pa ispisala tekst koji je skupština pošto-poto i brže-bolje, izglasala. Štagod je Tadiću obećano, obećano je bez pokrića. A i da je sa pokrićem, nevrijedno je bremena koje deklaracija o Srebrenici tovari na leđa Srbije i srpskog naroda, u BiH, naročito.
Sud je presudio da Srbija nije kriva ali nije učinila ništa da spriječi zločin u Srebrenici. Po toj osnovi kriv je i Island. I Grčka, samo što je stigla da bankrotira prije osude. Ovom deklaracijom Srbija sebe proglašava krivom. Zašto bi, inače, osuđivala tuđe zločine.
Srbija se nikada nije razumjela u poslove Srba u BiH. Da li da im pominjem Miloševićevu upotrebu Srba, i Ovdje, bez zaštite, sankcije na Drini, pljačku deviza novoštampanim dinarima... Ne razumije se ni sad.
Srbija se neovlašteno miješa u poslove Srba Ovdje iako nije u stanju da riješi svoje kućne probleme, pa im mi moramo predlagati podjelu Kosova kojeg nikad neće priznati.
Ovom deklaracijom Srbija tovari na leđa Republike Srpske, i Srbe Ovdje, kolektivnu i institucionalnu krivicu. Nigdje nije ustanovljeno da su institucije odlučivale o zločinu. Ali onaj muljavi Mašović je već izjavio da je Srbija priznala da su genocid u Srebrenici počinile vlasti Republike Srpske a ne pojedinci.
Sada predstoji decenija, i više, sve do raspada BiH, a poslije me ne zanima, mahanje genocidnom zastavom nad svakim Srbinom kao i nad cijelom Republikom Srpskom.
Drugi zločini, drugih i nad drugima, u BiH, više nisu važni. Sada će se pored parola: Republika Srpska, genocidna tvorevina, Republika Srpska, separatistički entitet, Republika Srpska, Miloševićevo djelo, neprestano ispostavljati zahtjev da institucije Republike Srpske donesu istu ili goru deklaraciju o Srebrenici, da svaki Srbin hoda sa žutom trakom i tekstom: Ja, genocid, da djeca koja polaze u osnovnu školu odmah priznaju da su genocidni... Uključiće se i dijelovi međunarodne zajednice, po potrebi.
Tako se dijeli Bosna i Hercegovina. Jedni će uživati o genocidnoj košulji navučenoj na Srbe i Republiku Srpsku. Drugi će uživati što su obilježeni kao zločinci i genocidaši. A svi zajedno će uživati u sretnoj, bratstvenoj i usranoj državi.
