уторак, 19. мај 2009.

TUMAČENJE BAJDENA
Nevjerovatno je žalosno čitati šta sve ljudi mogu da napišu povodom posjete potpredsjednika Sjedinjenih američkih država BiH, Srbiji i Kosovu. Od oda radosti čvrstoj američkoj ruci koja je potrebna BiH do iščašenja ramena Dodiku kako bi prekinuo „saradnju“ sa Rusima i prijetnje Tadiću da natjera Dodika da oladi.
Taj medijski amaterizma koji iz nedjelje u nedjelju demonstrira elementarno nepoznavanja stanja i odnosa u regionu a da o američkim transverzalama ne govorim, doveo je do poptunog političkog sljepila medijskih junaka.
Razumijem da ne mogu da uzmu u obzir sve što treba. Glava je samo jedan običan lonac od dva i po, tri ili tri i po litra i ne može u nju da stane dvadeset litara pameti. Razumijem i da je dugostoljetna geološka era felacija trajno promijenila svijest nekih ljudi pa neprestano prizivaju nekog velikog osvajača da im zapovijeda u kući.
Ne razumijem kako je tako teško uzeti u obzir samo nekoliko stvari.
· Službeni intervju američkog ambasadora u Beogradu Kamerona Mantera o posjeti Bajdena. Manter govori o dva ravnopravna partnera koji se ne slažu ali će tražiti segmente u kojima se slažu i ići naprijed.
· Srbi su potencijalni lider Balkana, ili ovog što je ostalo od Balkana nakon prijema u Nato i EU, i Amerika želi da uspostavi kontakt u skladu sa svojom politikom promjene imidža Bušovog strašila u partnera.
· Amerika, ako želi da Kosovo ostane u sadašnjem statusu ili sve više postaje država, mora biti dobra sa Srbijom. I biće. Neće se buniti čak i ako Srbija ostane pri neutralnosti u pogledu ulaska u Nato. Polupriznato Kosovo je veoma jak dugoročni adut Srbije. I Srba.
· Malom sitnom ispunjenom željom sarajevske unitarizacije koju bi podržale SAD, ne može se riješiti odnos sa islamskim svijetom. Nukleus tog odnosa nije u BiH. BiH je samo nus-produkt. Za kolektor ili za prečistač otpadnih voda.
· Da je Amerika htjela nešto drugo, stvorila bi to u Djetonu, kada nije bilo mogućnosti da Milošević i Tuđman kažu Ne, kada nije bilo Rusa na svjetskoj političkoj sceni, kada je SDS, vodeća politička snaga Srba, bila manja od makovog zrna. Naprotiv, stvorena je realna BiH. Nije slučajno da se Savjet ministara BiH zove kao i Savjet ministara EU ili Parlamentarna skupština BiH kao Parlamanetarna skupština u EU. To što neko egzaltira, ejakulira, egzorcira i orgazmira kada kaže Državna vlada ili Državni parlament, to je problem nervnog i psihološkog poremećaja u vezi sa stvarnošću a ne problem Amerike.
Jasno je da bi mnogi u BiH voljeli da Bajden naredi vazdušne udare po BiH, naročito tamo gdje su Srbi, a da na druge dijelove BiH, teški transporteri noću bacaju palete novooštampanog Ustava Države Bosne.
Stvari stoje potpuno drugačije.
Vidjećemo, kada se sve završi i kada se sve rečeno mogne lako analizirati.