CERIĆEVA NACIJA
Reisul Cerić je ponovo izašao sa tezom o potrebi stvaranja nacionalne države i nacionalne svijesti kod Bošnjaka. Naišao je na osudu Njihovih stranaka, tj. SDP i Naše stranke. Time se rasplamsao još jedan mali politički rat ograničenog dosega, kao oko Velike Bukovice. Kako smo se, u sretna vremena, bavili Mrdušom Donjom.
Cerić je osuđen po osnovu pretpostavljene vještačke multietničnosti koja behara i cvjeta Bosnom i Hercegovinom, skoro kao ambrozija, pa će se njegovim istupom poremetiti opšti baršunasti isprepleteni multinacionalni nerazdvojivi krvotok ovog višemilenijumskog društva i države.
Treba se zapitati da li Cerić, kada govori o Bosni misli na Sarajevsku Bosnu. Ako je tako onda i teza o stvaranja nacionalne države Bošnjaka nije problematična. Problematična je samo ako želi da Bosnu i Hercegovinu učini državom Bošnjaka. Jeste problematično ali od Cerića nije novo. Zato su i počeli rat, zato su i proveli prevarantskih referendum, oni Alijini. Zašto bi se sada SDP čudio tome, kada je bio tu i znao šta se radi. Kad već nasijeda na svoju priču o multietničnosti, nije morao nasijedati na Alijinu. Ni tad, ni sad.
Ili se možda treba zapitati o tome da li Cerić uviđa da je BiH podijeljena toliko da se treba držati Bosne i pokušati stvarati naciju za Bosnu. On je u pravu kada prigovara intelektualcima. Ali oni nisu jedina prava adresa. Muslimanska vjera ima problema sa nacijom, to je poznato, jer nacija nije visokorangirana na ljestvici vrijednosti koju treba da ima svaki musliman. S ovdašnje strane gledano, muslimani imaju dodatnih problema sa nacijom. Svježa su sjećanja o nekom drugom vjerskom i nacionalnom porijeklu. Ne vuku baš svi korijene iz Irana, Iraka i Turske. A imali su i zbunjujuće politike u prošlosti, od Jugoslovena, Bosanaca, Muslimana do, sada, Bošnjaka. Riječ Bošnjak više govori o tome odakle si a veoma malo o naciji koja iza toga stoji. I to zbunjuje ljude. To Cerić, kao učeni, kao reisul, uočava.
Treba se zapitati i o tome da li on to ne govori zato što nema ko drugi da kaže. Politička artikulacija se zabavila izborima i raskolima, pa u opštem stršljeniku, zvanom, dobrojtroćaršijonasvećetirstrane, niko nema hrabrosti da govori o nacionalnom interesu muslimana onako kako se govori o nacionalnom interesu Srba i Hrvata. MultiBosna nije dovoljno konkretan tetrapak za tako nešto. Cerić možda govori o realnosti trodjelne visokodecentralizovane BiH koja bi u EU isturila svoje federalne jedinice, više nego sebe.
Uostalom, nema potrebe da se brine zbog napada vještačkih multietničara.
Reisul Cerić je ponovo izašao sa tezom o potrebi stvaranja nacionalne države i nacionalne svijesti kod Bošnjaka. Naišao je na osudu Njihovih stranaka, tj. SDP i Naše stranke. Time se rasplamsao još jedan mali politički rat ograničenog dosega, kao oko Velike Bukovice. Kako smo se, u sretna vremena, bavili Mrdušom Donjom.
Cerić je osuđen po osnovu pretpostavljene vještačke multietničnosti koja behara i cvjeta Bosnom i Hercegovinom, skoro kao ambrozija, pa će se njegovim istupom poremetiti opšti baršunasti isprepleteni multinacionalni nerazdvojivi krvotok ovog višemilenijumskog društva i države.
Treba se zapitati da li Cerić, kada govori o Bosni misli na Sarajevsku Bosnu. Ako je tako onda i teza o stvaranja nacionalne države Bošnjaka nije problematična. Problematična je samo ako želi da Bosnu i Hercegovinu učini državom Bošnjaka. Jeste problematično ali od Cerića nije novo. Zato su i počeli rat, zato su i proveli prevarantskih referendum, oni Alijini. Zašto bi se sada SDP čudio tome, kada je bio tu i znao šta se radi. Kad već nasijeda na svoju priču o multietničnosti, nije morao nasijedati na Alijinu. Ni tad, ni sad.
Ili se možda treba zapitati o tome da li Cerić uviđa da je BiH podijeljena toliko da se treba držati Bosne i pokušati stvarati naciju za Bosnu. On je u pravu kada prigovara intelektualcima. Ali oni nisu jedina prava adresa. Muslimanska vjera ima problema sa nacijom, to je poznato, jer nacija nije visokorangirana na ljestvici vrijednosti koju treba da ima svaki musliman. S ovdašnje strane gledano, muslimani imaju dodatnih problema sa nacijom. Svježa su sjećanja o nekom drugom vjerskom i nacionalnom porijeklu. Ne vuku baš svi korijene iz Irana, Iraka i Turske. A imali su i zbunjujuće politike u prošlosti, od Jugoslovena, Bosanaca, Muslimana do, sada, Bošnjaka. Riječ Bošnjak više govori o tome odakle si a veoma malo o naciji koja iza toga stoji. I to zbunjuje ljude. To Cerić, kao učeni, kao reisul, uočava.
Treba se zapitati i o tome da li on to ne govori zato što nema ko drugi da kaže. Politička artikulacija se zabavila izborima i raskolima, pa u opštem stršljeniku, zvanom, dobrojtroćaršijonasvećetirstrane, niko nema hrabrosti da govori o nacionalnom interesu muslimana onako kako se govori o nacionalnom interesu Srba i Hrvata. MultiBosna nije dovoljno konkretan tetrapak za tako nešto. Cerić možda govori o realnosti trodjelne visokodecentralizovane BiH koja bi u EU isturila svoje federalne jedinice, više nego sebe.
Uostalom, nema potrebe da se brine zbog napada vještačkih multietničara.
