ŽRTVUJ DOBROG MINISTRA,
ŽRTVUJ VAŽAN RESOR,
ŽRTVUJ SVOJE REFERENCE...
Dobri ministar Boško Tomić, čovjek blage riječi i uvijek uviđavnog lica, ko stvoren za radne i boračke slojeve, podnio je ostavku na mjesto ministra rada i boraca u Vladi Republike Srpske.
Boško Tomić je prva prava žrtva Pedepeove političke klaonice.
Svi ostali kadrovi i funkcioneri Pedepea nisu obavljali tako važan posao kao Tomić, nisu ga obavljali tako dobro kao Tomić i nisu imali tako pozitivan odjek u javnosti kao Tomić.
Sam Boško Tomić, čovjek koji se na Palama, onomad, nije htio prikloniti Esdeesu, moralna je figura politike. Stoga je i sada podnio ostavku. Njegovo poimanje ljudskih odnosa nije mu dozvolilo da napusti stranku, s kojom se, čini mi se, ne slaže u ovom slučaju, da bi ostao na poziciji ministra. Taj isti metar mu ne dozvoljava da napusti i stranku i ministarsko mjesto jer misli da se u Pedepeu još uvijek nešto može učiniti. U šta nisam uvjeren.
Iz svakodnevnog posla znam koliko se do detalja borio za interese svoje partije, i kad je bilo do njega i kad nije, za svako mjesto direktora osmoljetke ili člana upravnog odbora, gdjegod je postojala šansa da prtijska struktura ima koristi, njemu kao ministru nije bilo teško da razgovara sa nama ili našim stranačkim ljudima na terenu.
Partija koja žrtvuje takve ljude mora propasti.
Ali Pedepe je ovim svojim raskidom sa SNSD, učnio još mnogo šteta a ne samo izgubio jednog dobrog partijskog radnika.
Prije svega, žrtvovao je ministra koji je u skoro dva mandata radio posao bez mrlje, ne samo za Pedepe, nego za građane i borce, za Republiku Srpsku i njene insititucije. To veliko iskustvo nije isksustvo seoskog matičara, nego državnog ministra. Pedepe je žrtvovao i odnos prema borcima i radnicima koji je uvijek mogao knjižiti sebi, kao svoju političku dobit. Žrtvovao je i jedan dobar, medijski eksponiran i politički profitabilan resor koji im je mogao služiti kao frekventna komunikacija, i referenca, sa širokim slojevima i javnosti. Ako se ne nađe adekvatna zamjena, ili dok se novi ministar uhoda, žrtvovan je i položaj tih kategodija, barem u nekom postotku.
Sve je to Pedepe bacio pod noge da bi sutra svojim nalogodavcima mogao da kaže: evo mi smo učinili sve da okrnjimo snagu Esenesdea, kakvo lizalo i šarene bombone dobijamo.
Posao koji je pod okriljem Vlade Republike Srpske radio PDP, odnosno njegovi ljudi, posao ja za Republiku Srpsku a ne za SNSD kako su to oni protumačili.
I nisu shvatili da se politička težina Esenesdea ne može umanjiti njihovim odlaskom. SNSD samo može dobiti jer će građani reći da nije korektno ostaviti SNSD sada na vjetrometini kada je potreban politički blok Republike Srpske prema posljednjim nasrtajima na dejtonski mozaik BiH.
Ali priručnoj pozicionerskoj stranci pričao, ne pričao.
ŽRTVUJ VAŽAN RESOR,
ŽRTVUJ SVOJE REFERENCE...
Dobri ministar Boško Tomić, čovjek blage riječi i uvijek uviđavnog lica, ko stvoren za radne i boračke slojeve, podnio je ostavku na mjesto ministra rada i boraca u Vladi Republike Srpske.
Boško Tomić je prva prava žrtva Pedepeove političke klaonice.
Svi ostali kadrovi i funkcioneri Pedepea nisu obavljali tako važan posao kao Tomić, nisu ga obavljali tako dobro kao Tomić i nisu imali tako pozitivan odjek u javnosti kao Tomić.
Sam Boško Tomić, čovjek koji se na Palama, onomad, nije htio prikloniti Esdeesu, moralna je figura politike. Stoga je i sada podnio ostavku. Njegovo poimanje ljudskih odnosa nije mu dozvolilo da napusti stranku, s kojom se, čini mi se, ne slaže u ovom slučaju, da bi ostao na poziciji ministra. Taj isti metar mu ne dozvoljava da napusti i stranku i ministarsko mjesto jer misli da se u Pedepeu još uvijek nešto može učiniti. U šta nisam uvjeren.
Iz svakodnevnog posla znam koliko se do detalja borio za interese svoje partije, i kad je bilo do njega i kad nije, za svako mjesto direktora osmoljetke ili člana upravnog odbora, gdjegod je postojala šansa da prtijska struktura ima koristi, njemu kao ministru nije bilo teško da razgovara sa nama ili našim stranačkim ljudima na terenu.
Partija koja žrtvuje takve ljude mora propasti.
Ali Pedepe je ovim svojim raskidom sa SNSD, učnio još mnogo šteta a ne samo izgubio jednog dobrog partijskog radnika.
Prije svega, žrtvovao je ministra koji je u skoro dva mandata radio posao bez mrlje, ne samo za Pedepe, nego za građane i borce, za Republiku Srpsku i njene insititucije. To veliko iskustvo nije isksustvo seoskog matičara, nego državnog ministra. Pedepe je žrtvovao i odnos prema borcima i radnicima koji je uvijek mogao knjižiti sebi, kao svoju političku dobit. Žrtvovao je i jedan dobar, medijski eksponiran i politički profitabilan resor koji im je mogao služiti kao frekventna komunikacija, i referenca, sa širokim slojevima i javnosti. Ako se ne nađe adekvatna zamjena, ili dok se novi ministar uhoda, žrtvovan je i položaj tih kategodija, barem u nekom postotku.
Sve je to Pedepe bacio pod noge da bi sutra svojim nalogodavcima mogao da kaže: evo mi smo učinili sve da okrnjimo snagu Esenesdea, kakvo lizalo i šarene bombone dobijamo.
Posao koji je pod okriljem Vlade Republike Srpske radio PDP, odnosno njegovi ljudi, posao ja za Republiku Srpsku a ne za SNSD kako su to oni protumačili.
I nisu shvatili da se politička težina Esenesdea ne može umanjiti njihovim odlaskom. SNSD samo može dobiti jer će građani reći da nije korektno ostaviti SNSD sada na vjetrometini kada je potreban politički blok Republike Srpske prema posljednjim nasrtajima na dejtonski mozaik BiH.
Ali priručnoj pozicionerskoj stranci pričao, ne pričao.
