BRČKO PROTOTIP
Brčko je postiglo istorijski uspjeh – na površini je opstao feudalac koji je vladao proteklih godina, Đapo, i postao predsjednik skupštine Distrikta. Đapo je takođe uspio jer je od prosječno uhranjenog esdepeovca za sve te godine postigao veliki napredak u povećavanju trbuha i podvoljka. To znači da su mandati prošli u jelu i pilu. To je osebujnost nove demokratije.
Brčko bi trebalo biti obrazac za svu BiH, vele mudri unitaristi.
Sreća da se radi o nerealnoj opciji. Nema toliko hrane u BiH da se svi udebljamo kao Đapo.
Znam, oni misle na multietničnost, raffiniranost, demokratičnost, transparentnost, budžetiranost... a ne na žderanje.
Ta demokratičnost koju je donijela i ustločila međunarodna zajednica, jer Brčko nije pod vlašću BiH, niti entiteta nego nekog samozatajnog Tribunala i čuvara pečata, odnosno delegata Raffija, jedva je donijela ustoličenje vlasti. Zaboravio sam kad su bili izbori a oni su tek sada dobili vlast. Raffi je nekoliko puta prekidao utakmicu, ukidao plate, tražio da svi budu u vlasti pa mi je ostalo nejasno što smo išli na izbore. Mogli smo to jevtinije da riješimo.
Ali, sad je vlast izabrana. Na demokratski način.
Za Đapu, Bošnjaka iz Esdepea, nije glasao ni jedan Srbin a ima ih iz više stranaka. Za Ivana Krndelja, zamjenika Srbinu iz SNSD, nije glasao ni jedan Bošnjak, a ima ih iz više stranaka. I u Brčkom je normalno da SNSD ne podnosi SDP, da SDS ne podnosi niko, da SDA podnosi makar neke Hrvate. Ali nije normalno da baš svi Srbi i baš svi Bošnjaci budu toliko homogenizovani.
To treba da bude recept za BiH?
Ili to već jest recept a samo se Igra Supervizora koristi kao lasvegaška kulisa opšte sreće, raja i države sunca.
U Brčkom bi ulice trebale da imaju tri strane. Da svaka grupa glasača može da ide svojom stranom. U izuzetnim političkim trenucima sreće koristili bi se glasački prelazi za pojedine vrste koalicija.
Brčko je primjer kako međunarodni amateri, koji sebe zovu Tribunal ili Vladin Službenik, od inače smjerno divljih naroda, mogu da načine kretene koji nisu u stanju ništa da izglasaju.
To se pokazuje i u Mostaru Gradu Alekse Šantića. Tao je OHR i njegovo Mudro Osoblje, dalo tumačenje da je od 35 većina 18, ali 18 od 35 a ne od onih koji su došli. Totalitarni, autoritarni, ortodoksni, hermetizirani, podjarmljivački komunizam nas je ovdje decenijama učio da je većina većina od prisutnih a ne od izabranih i njihove rodbine i školskih drugova. Sada Mudro Osoblje ima tumačenje. Ali po tome nije mogao da se izabere gradonačelnik pa su odlučili da traže novo Tumačenje Tumačenja. Moguće je da će Osoblje ostati pri dosadašnjem stavu ali uz dopunu da ako nema jednog od tih osamnaest glasova od 35 izabranih, mogu ga televotingom zamijeniti njegove dvije tetke ako nisu dalje od mjesta zasijedanja od 4,5 kilometra.
Pošto su ljude ubijedili da je Mostar jedinstven grad, čudi me kako ne mogu da ih ubijede u tu većinu od izabranih.
Za koju godinu će postojati samo dva izlaza za BiH – ili da je stranci napuste, do zadnjeg, ili da je mi napaustimo i prepustimo strancima.
Brčko je postiglo istorijski uspjeh – na površini je opstao feudalac koji je vladao proteklih godina, Đapo, i postao predsjednik skupštine Distrikta. Đapo je takođe uspio jer je od prosječno uhranjenog esdepeovca za sve te godine postigao veliki napredak u povećavanju trbuha i podvoljka. To znači da su mandati prošli u jelu i pilu. To je osebujnost nove demokratije.
Brčko bi trebalo biti obrazac za svu BiH, vele mudri unitaristi.
Sreća da se radi o nerealnoj opciji. Nema toliko hrane u BiH da se svi udebljamo kao Đapo.
Znam, oni misle na multietničnost, raffiniranost, demokratičnost, transparentnost, budžetiranost... a ne na žderanje.
Ta demokratičnost koju je donijela i ustločila međunarodna zajednica, jer Brčko nije pod vlašću BiH, niti entiteta nego nekog samozatajnog Tribunala i čuvara pečata, odnosno delegata Raffija, jedva je donijela ustoličenje vlasti. Zaboravio sam kad su bili izbori a oni su tek sada dobili vlast. Raffi je nekoliko puta prekidao utakmicu, ukidao plate, tražio da svi budu u vlasti pa mi je ostalo nejasno što smo išli na izbore. Mogli smo to jevtinije da riješimo.
Ali, sad je vlast izabrana. Na demokratski način.
Za Đapu, Bošnjaka iz Esdepea, nije glasao ni jedan Srbin a ima ih iz više stranaka. Za Ivana Krndelja, zamjenika Srbinu iz SNSD, nije glasao ni jedan Bošnjak, a ima ih iz više stranaka. I u Brčkom je normalno da SNSD ne podnosi SDP, da SDS ne podnosi niko, da SDA podnosi makar neke Hrvate. Ali nije normalno da baš svi Srbi i baš svi Bošnjaci budu toliko homogenizovani.
To treba da bude recept za BiH?
Ili to već jest recept a samo se Igra Supervizora koristi kao lasvegaška kulisa opšte sreće, raja i države sunca.
U Brčkom bi ulice trebale da imaju tri strane. Da svaka grupa glasača može da ide svojom stranom. U izuzetnim političkim trenucima sreće koristili bi se glasački prelazi za pojedine vrste koalicija.
Brčko je primjer kako međunarodni amateri, koji sebe zovu Tribunal ili Vladin Službenik, od inače smjerno divljih naroda, mogu da načine kretene koji nisu u stanju ništa da izglasaju.
To se pokazuje i u Mostaru Gradu Alekse Šantića. Tao je OHR i njegovo Mudro Osoblje, dalo tumačenje da je od 35 većina 18, ali 18 od 35 a ne od onih koji su došli. Totalitarni, autoritarni, ortodoksni, hermetizirani, podjarmljivački komunizam nas je ovdje decenijama učio da je većina većina od prisutnih a ne od izabranih i njihove rodbine i školskih drugova. Sada Mudro Osoblje ima tumačenje. Ali po tome nije mogao da se izabere gradonačelnik pa su odlučili da traže novo Tumačenje Tumačenja. Moguće je da će Osoblje ostati pri dosadašnjem stavu ali uz dopunu da ako nema jednog od tih osamnaest glasova od 35 izabranih, mogu ga televotingom zamijeniti njegove dvije tetke ako nisu dalje od mjesta zasijedanja od 4,5 kilometra.
Pošto su ljude ubijedili da je Mostar jedinstven grad, čudi me kako ne mogu da ih ubijede u tu većinu od izabranih.
Za koju godinu će postojati samo dva izlaza za BiH – ili da je stranci napuste, do zadnjeg, ili da je mi napaustimo i prepustimo strancima.
