REZOLUCIJA O SREBRENICI
NE TREBA SE IGRATI SREBRENICOM
Parlament Evropske unije, na prijedlog Dajane Valis i Jelka Kacina, Slovenca, usvojio je rezoluciju kojom se 11. juli proglašava Danom sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici.
Dabome, islamski fundamentalisti, instrumentalizovane organizacije majki i žena, ljubitelji preuređenja BiH u Bosnu i svakovrsni političari likovaće zbog ovoga, kako ga vide, još jednog priznanja da vode ispravnu politiku Posvajanja Države Bosne. Potomci žrtava od te rezolucije i Dana sjećanja neće imati ništa, njih će, u njihovoj žali za rodbinom, sustići sudbina praznog budžeta Federacije.
U rezoluciji se upotrebljavaju laži ili, barem, nepotvrđene činjenice: „snage bosanskih Srba 11. jula 95. pod rukovodstvom Ratka Mladića i naredbama Radovana Karadžića, počinile masakr nad više od osam hiljada ljudi.“ Simtpomatično je upotrebljavati sintagmu „pod rukovodstvom“ jer to može značiti i da je gen. Mladić sam komandiovao jedinicama ili, pak, potpisao naređenje o izvršenju komande vrhovnog komandanta. To nije dokazano i niko nikada nije spominjao mogućnost postojanja dokaza o tome. Takođe, niko nikada nije spominjao mogućnost da je Karadžić, niti bilo ko drugi, naredio organizovano strijeljanje civila u Srebrenici. Broj od više od osam hiljada žrtava nije ustanovljen osim što su esdeesove vlasti za Čavićeva mandata priznale takav papir.
Evrpopa nema pravo da laže da bi to snage bosanskih Bošnjaka koristile za novo slaganje Rubikove Bosne.
Djeluje ironično da se Evropa sada sjeća žrtava Srebrenice, nakon što je dozvolila da se na području bivše SFRJ organizuje divlji ultranacionalistički, kriminalizovani građanski rat, nakon što je mirno slušala da će se zarad neke BiH žrtvovati mir.
Evropa, niti bilo ko drugi, ne smije da prešućuje žrtve drugih. I Hrvati su preživjeli genocid. I Srbi su preživjeli genocid. Na području sa koga su ljudi ubijani u Jasenovcu na beskonačnoj traci kao što se danas proizvode automobili, izdvajati za Dan sjećanja samo jedan lokalitet, može da bude podloga za nove zločine. Za nove podjele. Za nove odbojnosti.
Evropa nema pravo da ne zna da su ovdje, tokom čitave istorije, svi zločini povezani. Neka se vajni predlagači obavijeste o tome kako su baš toliki zločini počinjeni na istoku, i prema muslimanima i prema Srbima, kakva je bila istorija tog područja u Drugom ratu, pa sve do gradnje Ćuprije, pa dalje u istoriju.
Znam da će mnogi reći da istorija nije razlog za zločine, da osveta nije način civilizovanog života. Slažem se. Ali, i ja i svi mi živimo ovdje i od toga ne možemo pobjeći. Zločin će uvijek stići novi zločin. Većina je ovdje svjedok da ni totalitarno komunističko gletovanje od skoro pola vijeka nije pomoglo.
Evropa neodgovorno izdvaja jedan zločin i tako održava generator zločina na površini. Dugoročno.
Kratkoročno, ta rezolucija će dalje podijeliti BiH i učiniti je manje mogućom.
NE TREBA SE IGRATI SREBRENICOM
Parlament Evropske unije, na prijedlog Dajane Valis i Jelka Kacina, Slovenca, usvojio je rezoluciju kojom se 11. juli proglašava Danom sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici.
Dabome, islamski fundamentalisti, instrumentalizovane organizacije majki i žena, ljubitelji preuređenja BiH u Bosnu i svakovrsni političari likovaće zbog ovoga, kako ga vide, još jednog priznanja da vode ispravnu politiku Posvajanja Države Bosne. Potomci žrtava od te rezolucije i Dana sjećanja neće imati ništa, njih će, u njihovoj žali za rodbinom, sustići sudbina praznog budžeta Federacije.
U rezoluciji se upotrebljavaju laži ili, barem, nepotvrđene činjenice: „snage bosanskih Srba 11. jula 95. pod rukovodstvom Ratka Mladića i naredbama Radovana Karadžića, počinile masakr nad više od osam hiljada ljudi.“ Simtpomatično je upotrebljavati sintagmu „pod rukovodstvom“ jer to može značiti i da je gen. Mladić sam komandiovao jedinicama ili, pak, potpisao naređenje o izvršenju komande vrhovnog komandanta. To nije dokazano i niko nikada nije spominjao mogućnost postojanja dokaza o tome. Takođe, niko nikada nije spominjao mogućnost da je Karadžić, niti bilo ko drugi, naredio organizovano strijeljanje civila u Srebrenici. Broj od više od osam hiljada žrtava nije ustanovljen osim što su esdeesove vlasti za Čavićeva mandata priznale takav papir.
Evrpopa nema pravo da laže da bi to snage bosanskih Bošnjaka koristile za novo slaganje Rubikove Bosne.
Djeluje ironično da se Evropa sada sjeća žrtava Srebrenice, nakon što je dozvolila da se na području bivše SFRJ organizuje divlji ultranacionalistički, kriminalizovani građanski rat, nakon što je mirno slušala da će se zarad neke BiH žrtvovati mir.
Evropa, niti bilo ko drugi, ne smije da prešućuje žrtve drugih. I Hrvati su preživjeli genocid. I Srbi su preživjeli genocid. Na području sa koga su ljudi ubijani u Jasenovcu na beskonačnoj traci kao što se danas proizvode automobili, izdvajati za Dan sjećanja samo jedan lokalitet, može da bude podloga za nove zločine. Za nove podjele. Za nove odbojnosti.
Evropa nema pravo da ne zna da su ovdje, tokom čitave istorije, svi zločini povezani. Neka se vajni predlagači obavijeste o tome kako su baš toliki zločini počinjeni na istoku, i prema muslimanima i prema Srbima, kakva je bila istorija tog područja u Drugom ratu, pa sve do gradnje Ćuprije, pa dalje u istoriju.
Znam da će mnogi reći da istorija nije razlog za zločine, da osveta nije način civilizovanog života. Slažem se. Ali, i ja i svi mi živimo ovdje i od toga ne možemo pobjeći. Zločin će uvijek stići novi zločin. Većina je ovdje svjedok da ni totalitarno komunističko gletovanje od skoro pola vijeka nije pomoglo.
Evropa neodgovorno izdvaja jedan zločin i tako održava generator zločina na površini. Dugoročno.
Kratkoročno, ta rezolucija će dalje podijeliti BiH i učiniti je manje mogućom.
