AMERICAN AMBASADORS
KAKO UKOLIJENČITI LIDERE
Povodom istorijskog događaja u regionu, zamjene glavnokomandujućeg nato-snaga u BiH, u Sarajevu će se skupiti i američki ambasadori iz regiona. Vijesti kažu da će doći ambasadori iz ZGB, BGD i ovdašnjeslužbujući, i razgovarati sa liderima političkih stranaka. Vijesti, takođe, kažu da će se odazvati PDP Ivanić, HDZ Čović, SDA Tihić i ZDP Zlatko a neće se odazvati Dodik. Za Harisa Silajdžića nije utvrđeno da li je pozvan.
Američki i drugi ambasadori u BiH, a evo, vidim, boljka se širi kao neka vrsta ambasadorske bruceloze i na komšijske ambasade, ustoličili su praksu da komuniciraju sa liderima političkih stranaka i sa strankama uopšte. Tog diplomatskog običaja nema nigdje na svijetu, ni kod drugih živih bića. To daje za pravo političkim strankama iz BiH da otvore svoje ambasade u važnim zemljama PIK-a. Tako će komunikacija da se oobostrani i dofrekventuje. Kad mogu ambasadori s nama, što mi ne bi mogli sa njihovim predsjednicima.
Ozbiljno, ne znam šta ambasadori imaju da razgovaraju sa liderima političkih stranaka. Jer, to je odmah stavljanje na jednu stranu, ili na stranu jedne političke opcije. Ovdje su, na političkom tržištu, sve stranke jednake, čak i ona u vlasništvu Mihajljice. Američki ambasadori ali i drugi, amaterski ambasadori, trebalo bi da znaju o strankama, programima i liderima sve, bez nekog posebnog razgovora. Imaju službe, javne i tajne, dostupni su im javni mediji i tajni papiri i doušnici. Ako ne znaju, onda nisu za taj posao.
Znamo svi da nije po srijedi razgovor o tome kako su proveli nove godine. Potrebno je upravljati BiH na način da se to ne vidi. To je najlakše s pomoću lidera jer se njima može zavrnuti uvo, može se lider ukolijenčiti, čak i pripeti na priuzu ili dvije. Sa demokratski formiranim institucijama to teško ide jer je transparentno. Ovako, okupiš lidere, za javnost se malo slikaš a onda im prijetiš. Imao sam takva iskustva: Vi ćete biti kao turski dio Kipra, ja vam obećavam. Mogu da vam objasnim neke stvari, rekao sam, ali mi smo već sada grčki dio Kipra.
Politički je nekorektno razgovarati sa četiri, ili bilo koja druga četiri lidera, tri, pet itd. Stranke i lideri imaju svoju diplomatsku nedodirljivost jer su predstavnici birača i ni na koji način nisu obavezni da slušaju ambasadore, niti ambasadori treba da zalaze u taj demokratski zabran. Osim ako sutra ili prekosutra ambasador Barelistana ne pozove na razgovor predsjednika britanski laburista, lidera dakle, tad ću popustiti.
Čudi me kako u Sarajevu nije rodonačelnik, pronalazač i glavni laboratorijski eksperimentator ambasadorskih razgovora koji upravljaju zemljom i sudbinama – Piter Galbrajt, veliki ljubitelj Srba, fašizma i ruže vjetrova. Makar kao specijalni savjetnik za nacionalni interes grupi ambasadora.
KAKO UKOLIJENČITI LIDERE
Povodom istorijskog događaja u regionu, zamjene glavnokomandujućeg nato-snaga u BiH, u Sarajevu će se skupiti i američki ambasadori iz regiona. Vijesti kažu da će doći ambasadori iz ZGB, BGD i ovdašnjeslužbujući, i razgovarati sa liderima političkih stranaka. Vijesti, takođe, kažu da će se odazvati PDP Ivanić, HDZ Čović, SDA Tihić i ZDP Zlatko a neće se odazvati Dodik. Za Harisa Silajdžića nije utvrđeno da li je pozvan.
Američki i drugi ambasadori u BiH, a evo, vidim, boljka se širi kao neka vrsta ambasadorske bruceloze i na komšijske ambasade, ustoličili su praksu da komuniciraju sa liderima političkih stranaka i sa strankama uopšte. Tog diplomatskog običaja nema nigdje na svijetu, ni kod drugih živih bića. To daje za pravo političkim strankama iz BiH da otvore svoje ambasade u važnim zemljama PIK-a. Tako će komunikacija da se oobostrani i dofrekventuje. Kad mogu ambasadori s nama, što mi ne bi mogli sa njihovim predsjednicima.
Ozbiljno, ne znam šta ambasadori imaju da razgovaraju sa liderima političkih stranaka. Jer, to je odmah stavljanje na jednu stranu, ili na stranu jedne političke opcije. Ovdje su, na političkom tržištu, sve stranke jednake, čak i ona u vlasništvu Mihajljice. Američki ambasadori ali i drugi, amaterski ambasadori, trebalo bi da znaju o strankama, programima i liderima sve, bez nekog posebnog razgovora. Imaju službe, javne i tajne, dostupni su im javni mediji i tajni papiri i doušnici. Ako ne znaju, onda nisu za taj posao.
Znamo svi da nije po srijedi razgovor o tome kako su proveli nove godine. Potrebno je upravljati BiH na način da se to ne vidi. To je najlakše s pomoću lidera jer se njima može zavrnuti uvo, može se lider ukolijenčiti, čak i pripeti na priuzu ili dvije. Sa demokratski formiranim institucijama to teško ide jer je transparentno. Ovako, okupiš lidere, za javnost se malo slikaš a onda im prijetiš. Imao sam takva iskustva: Vi ćete biti kao turski dio Kipra, ja vam obećavam. Mogu da vam objasnim neke stvari, rekao sam, ali mi smo već sada grčki dio Kipra.
Politički je nekorektno razgovarati sa četiri, ili bilo koja druga četiri lidera, tri, pet itd. Stranke i lideri imaju svoju diplomatsku nedodirljivost jer su predstavnici birača i ni na koji način nisu obavezni da slušaju ambasadore, niti ambasadori treba da zalaze u taj demokratski zabran. Osim ako sutra ili prekosutra ambasador Barelistana ne pozove na razgovor predsjednika britanski laburista, lidera dakle, tad ću popustiti.
Čudi me kako u Sarajevu nije rodonačelnik, pronalazač i glavni laboratorijski eksperimentator ambasadorskih razgovora koji upravljaju zemljom i sudbinama – Piter Galbrajt, veliki ljubitelj Srba, fašizma i ruže vjetrova. Makar kao specijalni savjetnik za nacionalni interes grupi ambasadora.
