EKSPERTI ZA ATENTATE
Atentat na Ivu Pukanića, koji je imao nevjerovatnu želju da bude novinar, nema veze sa novinarstvom ali ima veze sa novinama.
Hrvatska policija na velikim je mukama. Ne zbog ubijenog Pukanića već zbog sebe.
Na povijesnom je testu jer je atentat na Pukanića jedna vrsta umanjene verzije atentata na Zorana Điniđića, po mjestu izvršenja – centar grada, po političkoj pozadini, po odjeku na kompletnu državu i društvo, i stoga ima obavezu da stvar riješi barem jednako efikasno kao srpski policajci.
U igru se, naravno, uključuju i provjereni balkanski igrači oko logorske vatre zločina: beogradski mediji, eksperti za crnogorsku mafijašku duvansku floru i faunu, poznavaoci krajnjih pipaka Gospodina Legije... Lansirane su vijesti da je Pukanića ubila duvanska mafija sa mora, Canetova mafija, Jocina mafija... Beogradski mediji su u tome eksperti a javnost se na to pali „ko muva na lepak“.
Zagrebačkoj policiji, koja je zagrebačka a nije više srpska, što je bitno pošto su komunistički policijaci bili uglavnom Srbi i svoj posao vršili tako žandarmerijski odano vlastima i politici da im ni rođena majka nije mogla izbjeći pendrek, maricu i rešetke a hrvatski policajci su decenijama uplitani u krimalno-ratni-vojni koloplet i stoga su genetski izgubili profesionalnost, godilo bi da atentat bude tuđi a ne hrvatski. Bilo bi dobro da su to neki bjegunci iz Srpskih Balvan Regiona, neki zločinci iz Legijine Crvene Legije, neki Crnogorci, Sirijci, Azijati... bilo ko samo ne Hrvati.
Moj prezimenjak Vasić, iz Vremena i Danasa, ekspert za djelatnost armade Gospodina Legije, nekoliko puta im je javno poručio da su analize koje se i iz policije plasiraju u javnost amaterske i da to tako ne ide. Onda su ga počeli izbjegavati.
Zagrebačka policija je objavila da su utvrđeni izvršioci i da se sada traga za naručiocima. Zahvalila se građanima za dojave o tome ko je bio ispod kacige i na fotorobotu, više im nisu potrebne dojave. Ima jedna sitnica: izvršioci su u bjekstvu.
Mislim da su ovo sumnjive konstatacije. Nije objavljen snimak skuteriste kada je skinuo kacigu. Fotorobot jest sličan tom nekom Milovanoviću iz Belog Manastira i Doboja. U Doboju je nađena kaciga, navodno identična onoj koju je nosio donosilac eksploziva i vozač skutera kao i ostali školski pribor lopova. U Kladuši je uhapšen momak koji je imao eksploziv i ostali crtaći pribor zločina a mediji su javili da je on bio u Zagrebu na dan atentata pa da je čak i odnio eksloziv, ali policija Hrvatske ne traži izručenje.
Cijenim atentatore kao specijaliste sa životinjskim instinktom za samoodržanje i smatram da su na primjeru atentata na Đinđića, nekoliko mjeseci učili gradivo i radili školske zadaće. Znači, sve ono što je bilo pogrešno u realizaciji tog atentata, nijedan ozbiljan kriminalni krug ili pojedinac, neće ponoviti a nijedan nasručilac, koji je uvijek super ozbiljan, neće angažovati slabe đake. Nošenje eksploziva iz Kladuše u Zagreb, nošenje kacige iz Zagreba u Doboj, skidanje kacige pred bezbjedonosnim kamerama nakon toliko osmatranja i izviđanja, krađa skutera kojeg će raznijeti eksploziv i ostaviti na mjestu atentata, amaterski su potezi i nisu vjerovatni. Kriminalci su u ovakvim prilimama uvijek u bijegu jer znaju da njih prve hapse.
Čini mi se da cijela istraga, i sve što će se ubuduće događati, neodoljivo podsjeća na atentat na Arkana.
Treba znati da je Pukanić bio upetljan u sve ratne i postratne tokove u Hrvatskoj. A oni su polit-kriminogeni. Zločinački. Mafijaški. Petljao se i u tokove duvanskog biznisa Caneta Subotića i Mila Crnogorca. Ali, neosporna je jedna stvar: da bi se kandidovao za te internacionalne transverzale, bilo je potrebno da nekoliko dobrih, možda i desetinu, sezona odigra u domaćoj premijerligi i da se uvijek plasira u vrh. Dakle, sve što mu se dogodilo, korijene ima u Hrvatskoj.
A taj neki Milovanović, kao Legijin ekspert za zločine, smiješna je priča. Danas svaka budala zna sa eksplozivom. Nije potrebno imati Crvene Beretke u biografiji. I sve ono što je pokazano da je imao Milovanović u nekoj svojoj sobi u Doboju, ima svaki šibicar u bilo kom mjestu triju država iz Titovog katastra,. Kosovo ne računam pošto je to vojna baza.
Umalo, da ne zaboravim, smješniji od policije Hrvatske, samo je moj omiljeni Stipe jer je važno izjavio da treba saslušati onu nesretnicu, udovicu, jer možda ona zna više od svih. A žena nema šta da jede.
Atentat na Ivu Pukanića, koji je imao nevjerovatnu želju da bude novinar, nema veze sa novinarstvom ali ima veze sa novinama.
Hrvatska policija na velikim je mukama. Ne zbog ubijenog Pukanića već zbog sebe.
Na povijesnom je testu jer je atentat na Pukanića jedna vrsta umanjene verzije atentata na Zorana Điniđića, po mjestu izvršenja – centar grada, po političkoj pozadini, po odjeku na kompletnu državu i društvo, i stoga ima obavezu da stvar riješi barem jednako efikasno kao srpski policajci.
U igru se, naravno, uključuju i provjereni balkanski igrači oko logorske vatre zločina: beogradski mediji, eksperti za crnogorsku mafijašku duvansku floru i faunu, poznavaoci krajnjih pipaka Gospodina Legije... Lansirane su vijesti da je Pukanića ubila duvanska mafija sa mora, Canetova mafija, Jocina mafija... Beogradski mediji su u tome eksperti a javnost se na to pali „ko muva na lepak“.
Zagrebačkoj policiji, koja je zagrebačka a nije više srpska, što je bitno pošto su komunistički policijaci bili uglavnom Srbi i svoj posao vršili tako žandarmerijski odano vlastima i politici da im ni rođena majka nije mogla izbjeći pendrek, maricu i rešetke a hrvatski policajci su decenijama uplitani u krimalno-ratni-vojni koloplet i stoga su genetski izgubili profesionalnost, godilo bi da atentat bude tuđi a ne hrvatski. Bilo bi dobro da su to neki bjegunci iz Srpskih Balvan Regiona, neki zločinci iz Legijine Crvene Legije, neki Crnogorci, Sirijci, Azijati... bilo ko samo ne Hrvati.
Moj prezimenjak Vasić, iz Vremena i Danasa, ekspert za djelatnost armade Gospodina Legije, nekoliko puta im je javno poručio da su analize koje se i iz policije plasiraju u javnost amaterske i da to tako ne ide. Onda su ga počeli izbjegavati.
Zagrebačka policija je objavila da su utvrđeni izvršioci i da se sada traga za naručiocima. Zahvalila se građanima za dojave o tome ko je bio ispod kacige i na fotorobotu, više im nisu potrebne dojave. Ima jedna sitnica: izvršioci su u bjekstvu.
Mislim da su ovo sumnjive konstatacije. Nije objavljen snimak skuteriste kada je skinuo kacigu. Fotorobot jest sličan tom nekom Milovanoviću iz Belog Manastira i Doboja. U Doboju je nađena kaciga, navodno identična onoj koju je nosio donosilac eksploziva i vozač skutera kao i ostali školski pribor lopova. U Kladuši je uhapšen momak koji je imao eksploziv i ostali crtaći pribor zločina a mediji su javili da je on bio u Zagrebu na dan atentata pa da je čak i odnio eksloziv, ali policija Hrvatske ne traži izručenje.
Cijenim atentatore kao specijaliste sa životinjskim instinktom za samoodržanje i smatram da su na primjeru atentata na Đinđića, nekoliko mjeseci učili gradivo i radili školske zadaće. Znači, sve ono što je bilo pogrešno u realizaciji tog atentata, nijedan ozbiljan kriminalni krug ili pojedinac, neće ponoviti a nijedan nasručilac, koji je uvijek super ozbiljan, neće angažovati slabe đake. Nošenje eksploziva iz Kladuše u Zagreb, nošenje kacige iz Zagreba u Doboj, skidanje kacige pred bezbjedonosnim kamerama nakon toliko osmatranja i izviđanja, krađa skutera kojeg će raznijeti eksploziv i ostaviti na mjestu atentata, amaterski su potezi i nisu vjerovatni. Kriminalci su u ovakvim prilimama uvijek u bijegu jer znaju da njih prve hapse.
Čini mi se da cijela istraga, i sve što će se ubuduće događati, neodoljivo podsjeća na atentat na Arkana.
Treba znati da je Pukanić bio upetljan u sve ratne i postratne tokove u Hrvatskoj. A oni su polit-kriminogeni. Zločinački. Mafijaški. Petljao se i u tokove duvanskog biznisa Caneta Subotića i Mila Crnogorca. Ali, neosporna je jedna stvar: da bi se kandidovao za te internacionalne transverzale, bilo je potrebno da nekoliko dobrih, možda i desetinu, sezona odigra u domaćoj premijerligi i da se uvijek plasira u vrh. Dakle, sve što mu se dogodilo, korijene ima u Hrvatskoj.
A taj neki Milovanović, kao Legijin ekspert za zločine, smiješna je priča. Danas svaka budala zna sa eksplozivom. Nije potrebno imati Crvene Beretke u biografiji. I sve ono što je pokazano da je imao Milovanović u nekoj svojoj sobi u Doboju, ima svaki šibicar u bilo kom mjestu triju država iz Titovog katastra,. Kosovo ne računam pošto je to vojna baza.
Umalo, da ne zaboravim, smješniji od policije Hrvatske, samo je moj omiljeni Stipe jer je važno izjavio da treba saslušati onu nesretnicu, udovicu, jer možda ona zna više od svih. A žena nema šta da jede.
