UDAR NA NEOVISNU DEMOKRACIJU
Kad u nekoj zemlji medijski mogul voda svoju ženu skoro na priuzi od policije do ludnice, i ponižava je, kad otac ubijene advokatske pripravnice, ne naročito potresen, hoda okolo sa tamnim naočarima kao estradna zvijezda za jutarnjeg mamurluka, kad vodoinstalater postane general i vlasnik velikog naftnog snabdjevačkog lanca, kad razvozač jogurta postane vlasnik tvornica, kad novozapečeni general mijenja dragulje za oružje... jasno je da je u pitanju velika kolektivna nužda.
Dakle, puklo je i ispod Pukanića.
Državni vrh je proglasio mobilizaciju u borbi protiv organizovanog kriminala, šahtovskog kriminala, običnog kriminala i zlostavljanja djece.
Međutim, stvar je otišla preduboko, bez obzira što su nedavne dvije žrtve relativno nebitne i što, možda, jedna nema veze sa politkrimom ratnog porijekla. I Pukanić je sporedni krajputaš u cijeloj osnovnoj potki Hrvatske. To što mu je neko dao mogućnost da ima novine samo je bila ovjerena dozvola da mu neko drugi može da uzme i život.
Događaji u Hrvatskoj, ovi mali i malobrojni vidljivi, a još više oni nevidljivi, pokazatelj su sve pogubnosti Koncepta Kriminalizovane Obrane Hrvatstva. Na tom opštem konceptu Kriminalizovane Odbrane Nacije nastale su skoro sve državice i ultranacionalističko-kriminalni pokreti na prostoru bivše SFRJ. Za to neko mora platiti, ili sirotinja, ili krajputaši.
Svako ima svog Legiju.
Hrvatska Potka, ona na kojoj je sazdana Hrvatska u ratu i nakon rata, poručuje da se niko ne igra demokracije. Pukanić jeste nebitan u novinarskom i poslovnom smislu ali je bitan mrtvac koji može prenijeti poruku.
Ta nevidljiva Potka jača je nego što bi se moglo zamisliti. Opljačkani kapaital je legalizovan, ogroman broj ljudi iz ranog nacionalizma došao je do moći mnogo veće od one koju im je davalo oružje i izgon Srba, cijeli sektori ekonomskog života su u rukama pojedinaca i onih koji stoje iza njih tako da je uticaj Vlade minimalan i samo se očituje u daljem zaduživanju Hrvatske do skorog trenutka kada se to više neće moći podnositi.
Ta Potka vlada Hrvatskom a Sanader i Mesić mogu ponešto da prozbore o ustaštvu, evropskim integracijama i Republici Srpskoj.
Od ovog trenutka, kada bi se učinilo sve što je maksimalno moguće, Hrvatskoj je potrebno 15 godina da ukloni Kriminalizovanu Potku. To znači: nikad. Samo će doći vrijeme kada će postati neprepoznatljiva.
Boravak Delte u Briselu sa Renom, znakovito je naviješće za Hrvatsku ali i za sve političke aktere na ovim prostorima. Nisam Generalić da to raščlanjujem.
Uglavnom, svuda u svijetu organizovani kriminal nastoji da se infiltrira u državu, vlast i politiku. Samo su na Balkanu hrvatski, srpski, muslimanski... ultranacionalistički divljaci koji o državi i društvu ne znaju ništa, pokušali, i uspjeli, da se infiltriraju u organizovani kriminal i da za njega obavljaju važne, ko biva, nacionalne i istorijske poslove.
Tako je stradao Đinđić.
A neki drugi Đinđići nisu uspjeli ni da se pojave.
Kad u nekoj zemlji medijski mogul voda svoju ženu skoro na priuzi od policije do ludnice, i ponižava je, kad otac ubijene advokatske pripravnice, ne naročito potresen, hoda okolo sa tamnim naočarima kao estradna zvijezda za jutarnjeg mamurluka, kad vodoinstalater postane general i vlasnik velikog naftnog snabdjevačkog lanca, kad razvozač jogurta postane vlasnik tvornica, kad novozapečeni general mijenja dragulje za oružje... jasno je da je u pitanju velika kolektivna nužda.
Dakle, puklo je i ispod Pukanića.
Državni vrh je proglasio mobilizaciju u borbi protiv organizovanog kriminala, šahtovskog kriminala, običnog kriminala i zlostavljanja djece.
Međutim, stvar je otišla preduboko, bez obzira što su nedavne dvije žrtve relativno nebitne i što, možda, jedna nema veze sa politkrimom ratnog porijekla. I Pukanić je sporedni krajputaš u cijeloj osnovnoj potki Hrvatske. To što mu je neko dao mogućnost da ima novine samo je bila ovjerena dozvola da mu neko drugi može da uzme i život.
Događaji u Hrvatskoj, ovi mali i malobrojni vidljivi, a još više oni nevidljivi, pokazatelj su sve pogubnosti Koncepta Kriminalizovane Obrane Hrvatstva. Na tom opštem konceptu Kriminalizovane Odbrane Nacije nastale su skoro sve državice i ultranacionalističko-kriminalni pokreti na prostoru bivše SFRJ. Za to neko mora platiti, ili sirotinja, ili krajputaši.
Svako ima svog Legiju.
Hrvatska Potka, ona na kojoj je sazdana Hrvatska u ratu i nakon rata, poručuje da se niko ne igra demokracije. Pukanić jeste nebitan u novinarskom i poslovnom smislu ali je bitan mrtvac koji može prenijeti poruku.
Ta nevidljiva Potka jača je nego što bi se moglo zamisliti. Opljačkani kapaital je legalizovan, ogroman broj ljudi iz ranog nacionalizma došao je do moći mnogo veće od one koju im je davalo oružje i izgon Srba, cijeli sektori ekonomskog života su u rukama pojedinaca i onih koji stoje iza njih tako da je uticaj Vlade minimalan i samo se očituje u daljem zaduživanju Hrvatske do skorog trenutka kada se to više neće moći podnositi.
Ta Potka vlada Hrvatskom a Sanader i Mesić mogu ponešto da prozbore o ustaštvu, evropskim integracijama i Republici Srpskoj.
Od ovog trenutka, kada bi se učinilo sve što je maksimalno moguće, Hrvatskoj je potrebno 15 godina da ukloni Kriminalizovanu Potku. To znači: nikad. Samo će doći vrijeme kada će postati neprepoznatljiva.
Boravak Delte u Briselu sa Renom, znakovito je naviješće za Hrvatsku ali i za sve političke aktere na ovim prostorima. Nisam Generalić da to raščlanjujem.
Uglavnom, svuda u svijetu organizovani kriminal nastoji da se infiltrira u državu, vlast i politiku. Samo su na Balkanu hrvatski, srpski, muslimanski... ultranacionalistički divljaci koji o državi i društvu ne znaju ništa, pokušali, i uspjeli, da se infiltriraju u organizovani kriminal i da za njega obavljaju važne, ko biva, nacionalne i istorijske poslove.
Tako je stradao Đinđić.
A neki drugi Đinđići nisu uspjeli ni da se pojave.
