HRVATSKA SE SVRSTALA
Izjavom ministra vanjskih dela Hrvatske, izvjesnog Jandrokovića, da je Dejtonski sporazum samo zaustavio rat a da sa njim BiH ne može dalje i da Hrvatska lobira da se fokus Evrope ponovo vrati na BiH, doveden je u pitanje opstanak Hrvata u BiH ili opstanak same BiH.
Zvanična Hrvatska, ne samo kroz izjave svog fikus-predsjednika, svrstala se na stranu sarajevskih unitarista bosanske i muslimanske provenijencije. Jer, izjava ministra vanjskih poslova je najzvaničniji stav jedne države. To daje pravo zvaničnoj Srbiji, da glede BiH, priča štagod hoće, mada to u Srbiji nema ko da uradi.
Možemo tumačiti da to Hrvatska ne može da čini jer je i sama potpisnica Dejtonskog sporazuma, ali, znamo - ne pije vode. Hrvatska je sporazum potpisala jer je morala, jer je dobila neovisnot i jer je više nije bilo briga za Hrvate u BiH, jer je istjerala Srbe iz Nezavisne Države, a ne zbog neke brige o BiH. Nju BiH zanima koliko i konja u slučaju kad mu se prevrnu kola.
Ovakvim zvaničnim stavom Hrvatska želi da sebi obezbijedi neku dnevnu korist u evroatlantskim integracijama. Kao i Crni Monte priznanjem Kosova.
Ako se Hrvatska zalaže za promjenu Dejtonskog sporazuma, i ako obezbijedi podršku nekog jakog evropskog igrača, mada sumnjam jer u toj Evropi, nema jakih igrača, pred Američanima, ili nema muda, svejedno, to može značiti samo ukidanje entiteta kao okosnicu politike podrške iz Hrvatske. U tom slučaju, BiH ide ka raspadu a Hrvati Bosne i Hercegovine mogu opet da postanu vjerska zajednica koju će da okupljaju samostani i propovijedi.
Nevjerovatno je kako kratkovidost Hrvatske danas, 2008. ima istu dioptriju kao i kratkovidost Srbije za vrijeme Slobe Bre Slobode. I jedni i drugi imaju utemeljenu bivolsku političku orijentaciju: nije važno šta će biti sa Srbima/Hrvatima u BiH. Nevjerovatno je kako su oba Kriminalizovana Koncepta Nacije, i beogradski i zagrebački, koristili ovdašnji nacionalni živalj za svoje potrebe. Nakon upotrebe: odbaci.
Jandroković je premlad da bi se izdojio na takvoj politici. Ali su jaki oni koji uživaju plodove te politike Hrvatske i predočili su mu šta da kaže. Jandroković se tako svrstao u red vrsnih hrvatskih diplomata koji utiče na globalne evropske trendove. Koliko i moj komšija na proizvodnju hibridnog kukuruza u Americi.
Šta da se radi?
Hrvatska politička artikulacija mora sačiniti formulu vlastitog interesa u BiH a ne zagrebačkog. I Republika Srpska je postala bitan faktor u BiH tek kad je prestala ići u BGD po svoje mjesto na kanabetu.
A Zagreb i Beograd neka vode svoju politiku.
Izjavom ministra vanjskih dela Hrvatske, izvjesnog Jandrokovića, da je Dejtonski sporazum samo zaustavio rat a da sa njim BiH ne može dalje i da Hrvatska lobira da se fokus Evrope ponovo vrati na BiH, doveden je u pitanje opstanak Hrvata u BiH ili opstanak same BiH.
Zvanična Hrvatska, ne samo kroz izjave svog fikus-predsjednika, svrstala se na stranu sarajevskih unitarista bosanske i muslimanske provenijencije. Jer, izjava ministra vanjskih poslova je najzvaničniji stav jedne države. To daje pravo zvaničnoj Srbiji, da glede BiH, priča štagod hoće, mada to u Srbiji nema ko da uradi.
Možemo tumačiti da to Hrvatska ne može da čini jer je i sama potpisnica Dejtonskog sporazuma, ali, znamo - ne pije vode. Hrvatska je sporazum potpisala jer je morala, jer je dobila neovisnot i jer je više nije bilo briga za Hrvate u BiH, jer je istjerala Srbe iz Nezavisne Države, a ne zbog neke brige o BiH. Nju BiH zanima koliko i konja u slučaju kad mu se prevrnu kola.
Ovakvim zvaničnim stavom Hrvatska želi da sebi obezbijedi neku dnevnu korist u evroatlantskim integracijama. Kao i Crni Monte priznanjem Kosova.
Ako se Hrvatska zalaže za promjenu Dejtonskog sporazuma, i ako obezbijedi podršku nekog jakog evropskog igrača, mada sumnjam jer u toj Evropi, nema jakih igrača, pred Američanima, ili nema muda, svejedno, to može značiti samo ukidanje entiteta kao okosnicu politike podrške iz Hrvatske. U tom slučaju, BiH ide ka raspadu a Hrvati Bosne i Hercegovine mogu opet da postanu vjerska zajednica koju će da okupljaju samostani i propovijedi.
Nevjerovatno je kako kratkovidost Hrvatske danas, 2008. ima istu dioptriju kao i kratkovidost Srbije za vrijeme Slobe Bre Slobode. I jedni i drugi imaju utemeljenu bivolsku političku orijentaciju: nije važno šta će biti sa Srbima/Hrvatima u BiH. Nevjerovatno je kako su oba Kriminalizovana Koncepta Nacije, i beogradski i zagrebački, koristili ovdašnji nacionalni živalj za svoje potrebe. Nakon upotrebe: odbaci.
Jandroković je premlad da bi se izdojio na takvoj politici. Ali su jaki oni koji uživaju plodove te politike Hrvatske i predočili su mu šta da kaže. Jandroković se tako svrstao u red vrsnih hrvatskih diplomata koji utiče na globalne evropske trendove. Koliko i moj komšija na proizvodnju hibridnog kukuruza u Americi.
Šta da se radi?
Hrvatska politička artikulacija mora sačiniti formulu vlastitog interesa u BiH a ne zagrebačkog. I Republika Srpska je postala bitan faktor u BiH tek kad je prestala ići u BGD po svoje mjesto na kanabetu.
A Zagreb i Beograd neka vode svoju politiku.
