среда, 22. октобар 2008.

MITSKO BIĆE, POLA EŠDAUN, POLA HOLBRUK
Kakva li je sila spojila Holbruka Buldožera i Bageristu Ešdauna?
Po nekim svjetskim novinama objavljuju zajednički autorski tekst o stanju požara, elementarnih nepogoda i usložnjavanja situacije u lijepoj zemlji BiH.
To mitsko balkanoidno biće, sastavljeno od pola Holbruka i pola Pedija, uključilo se u jevtino tržišno lobiranje za ostanak Bonskog Ohaera. Jedino je to suvislo što se može prepoznati u toj autorskoj dvobesjedi.
Sve ostalo su nerealne nebuloze ili prašnjavi relikti.
Dvojac HP govori o „premijeru bosanskih Srba“.
Jasno je da govore ratnim jezikom iz vremena kada su Alijino Sarajevo i Radovanove Pale bile glavne zvijezde beskonačne trake kriza Sienena i sličnih. Ne postoje bosanski Srbi i bosanski Hrvati, kako se to tokom rata, i poslije, htjelo predstaviti. Htjelo se svijetu reći da postoji Bosna, bosanska, muslimanska, tada još ne bošnjačka, i da u njoj, eto, ima i nešto bosanskih Srba i ostalih. Postoji BiH sa tri ustavna naroda koji nisu ničiji.
Dvojac HP govori o tome da je Dodik „usvojio program rada nacionalističke Srpske demokratske stranke“.
Jasno je da se u njihovim glavama još sve vrti oko Esdeesa i ratnih aktera. Njihova svijest trajno je zarobljena u te ha-dva-o jednostavne formule da je potpuno besmisleno navoditi razlike između Esenesdea i Esdeesa. Jedna od najbitnijih je postratni datum nastanka Saveza nezavisnih socijaldemokrata. SNSD i Milorad Dodik su političku poziciju Republike Srpske, ne „bosanskih Srba“, koordinirali na ovdašnjem političkom interesu. Taj interes je lociran u BiH a ne u Velikoj Srbiji, Srbiji do Vladivostoka... lociran je u Dejtonskom sporazumu i činjenici da je istovremeno nastala i BiH i Republika Srpska i Federacija BiH i kantoni.
Koliko razumijem, HP se zalažu za ostanak Bonskog Ohaera koji bi drastično revidirao taj dejtonski mozaik.
Ne razumiju da je daljim ostankom Ohaera BiH sve bliža raspadu, kao nekada što je ostanak Benjamina Kalaja doveo do aneksije BiH.
Uvođenjem, po hiljaditi put, izglodanih, olinjalih i operutanih fosilnih aktera, Lajčak je pričao i sa Barnsom, vraća BiH u prošli vijek, na buvljak antikvarijata i staretinarnicu bjelosvjetskih improvizatora.