POLITIČKI OPIJATI
Esdea, stranka iz čuvenog tragičnog trolista SDSDAHDZ koji je na visokotehnološkom nivou organizovao tropokolj nakon prvih višenacionalističkih izbora u BiH, vraća se na mjesto zločina.
Predsjedništvo te stranke je na istorijskom zasjedanju, koje je još samo trebalo da se održi u Jajcu, donijelo zaključak da se, ako Bosanski Ohaer ode prije provedbe Dejtona, vrati ustav Republike BiH.
O tome će i Glavni odbor te stranke da zbori u takođe istorijskom mjestu Distriktu Brčkom.
Čega je, dakle, posljedica, ova ideja i kakve posljedice može proizvesti?
· Nedostatka političkog programa. Politički program Esdea funkcionisao je u predvečerje rata, u ratu i nakon samog rata, dok se moglo opsjenariti nad sirotim vjernicima i Muslimanima a kasnije i nad predstavnicima međunarodne zajednice. To opsjenarstvo plelo se oko linije da Esdea tvori državu i da je tvori za svoje pripadnike a multi... multi... multi... je bilo samo naivna firanga za budale. Kada je nestalo uslova za opsjenu i program je postao vanvremenski. To se u slučaju prve posestrime, HDZ, pokazalo kao raspad a u slučaju druge, SDS, kao propast u bunilu.
· Može izazavati još veći haos u glavama glasača, muslimana i Bošnjaka. Neko će da se omami tom idejom – kad se vrati Republika BiH onda ćemo kusati zlatnom kašikom a voz će stajati kod svake okrečene kuće a ne samo gdje se presjeda za Podlugove, Brezu i Vareš. Neko će da kaže: ne lipši magarče dok trava ne naraste. Neko će da digne ruke od svega jer i budale shvataju činjenicu da RBiH nije bila egzistencijalno potentna. Da jest, ne bi bilo ni stranaka iz onih osam slova, ne bi one pripremale rat i ne bi bilo rata a naročito ne bi bilo Dejtona.
Najteža posljedica je u činjenici da odustvo kvalitetnog realnog političkog programa kod SDA i SBiH i odsustvo nove političke stranke u Bošnjaka, postratne provenijencije, generiše dalju komu raspada BiH.
Za opstanak BiH potrebno je imati realne političke programe.
Oživljavanje mrtvaca pod imenom RBiH, ili osluškivanje da mrvac prdne, znak je da je Esdea ostala u prošlom vijeku. A tužba SBiH pred Ustavnim sudom znak je da te dvije stranke funkcionišu kao isturerna odjeljenja ef. Cerića. Jer, dok se produkuju ovakvi politički potezi, reis profitira i lično i kao institucija. On je ipak udario budakom za gradnju sjedišta rijaseta. To ljudi prepoznaju kao konkretan korak ka institucionalizaciji i garanciji za islam i za Bošnjake još više. Lagumdžija, kao treći ljiljan, izgubio je u toj trci i nastoji da se uhljebi u akademiji i tako na mala vrata uđe u istoriju i legendu. Ef. Cerić, dakle, radi najviše za Bošnjake a bošnjačka politička scena, čiji je to zadatak, samo se doima kao dvije-tri guske u magli.